Pjesma Debore i Baraka
Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevaše ovu pjesmu:
2Ratoborno rasuše kose borci izraelski
i dragovoljno krenu narod:
blagoslivljajte Jahvu!
3Čujte, o kraljevi! Poslušajte, knezovi!
Jahvi ja pjesmu pjevam,
Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim.
4Sa Seira kad si silazio, Jahve,
pobjednički kad si kročio iz polja edomskih,
sva se zemlja tresla, lila se nebesa,
oblaci curkom daždjeli.
5Brda se tresla pred tobom, o Jahve,
Jahve, Bože Izraelov!
6U dane Šamgara, sina Anatova,
u dane Jaele opustješe putovi;
i oni koji su putovali, obilažahu naokolo.
7Pusta bijahu sela izraelska
dok ne ustadoh ja, Debora,
dok ne ustadoh kao majka Izraelu.
8Tuđe bogove sebi izabraše,
i zato im rat stade pred vrata.
Za pet gradova ne bî nijednog štita!
Nijednog kralja za četrdeset tisuća u Izraelu!
9Srce moje kuca za vođe izraelske,
za narod što dragovoljno u boj kreće!
Blagoslivljajte Jahvu!
10Vi koji na bijelim jašete magaricama,
na sagovima sjedeći,
i vi koji hodite putovima, pjevajte,
11uz povike razdraganih pastira kod pojilâ.
Neka se slave dobročinstva Jahvina
i vladavina njegova Izraelom!
I narod Jahvin siđe na vrata.
12Probudi se, Deboro, ustani!
Ustani, pjesmu zapjevaj!
Hrabro! Ustani, Barače,
vodi u roblje porobljivače svoje,
sine Abinoamov!
13Tad siđe na vrata Izrael,
narod Jahvin pohrli junački.
14Iz Efrajima potekoše u dolinu,
za njima stiže među čete tvoje Benjamin.
Iz Makira stupaju glavari,
iz Zebuluna oni što nose štap zapovjednički.
15Knezovi Jisakarovi s Deborom bjehu,
a Naftali pođe s Barakom,
pohrli da ga stigne u dolini.
Kod Rubenovih potoka
dugo se savjetuju.
16Zašto si ostao u torovima
da slušaš sred stada svirku frule?
Kod Rubenovih potoka
dugo se savjetuju.
17Gilead osta s onu stranu Jordana.
A zašto je Dan na stranim lađama?
Zašto na obali mora Ašer sjedi,
mirno prebiva u svojim zaljevima?
18Zebulun je narod što prkosi smrti
s Naftalijem, na visoravnima.
19Došli su kraljevi, boj zametnuli,
boj bili kraljevi kanaanski,
u Tanaku, na vodi megidskoj,
al’ ni mrve srebra ne dobiše.
20S nebeskih staza vojevahu,
vojevahu zvijezde prot’ Siseri.
21Sve otplavi potok Kišon,
potok Kišon pradavni.
Gazi čvrsto, moja dušo!
22Topot silan odjekuje:
jure borci na konjima!
23»Proklinjite Meroz«, anđeo će Jahvin,
»proklinjite žitelje njegove
što Jahvi nisu u pomoć pritekli,
u pomoć Jahvi s junacima.«
24Blagoslovljena među ženama bila Jaela,
žena Hebera Kenijca,
među ženama šatora nek’ je slavljena!
25On vode zaiska, mlijeka mu ona dade,
u zdjelu dragocjenu nali mu povlake.
26Rukom lijevom za klinom segnu,
a desnom za čekićem kovačkim.
Udari Siseru, glavu mu razmrska,
probode mu, razbi sljepoočicu.
27Do nogu pade joj, sruši se, leže,
do nogu pade joj, sruši se;
i gdje pade, mrtav osta.
28Kroz prozor motri Siserina mati,
kroz prozor motri, na rešetku jadâ:
»Dugo mu se kola ne vraćaju:
što im je zapreg tako spor?«
29Najmudrija zbori joj dvorkinja,
sebi samoj ona odgovara:
30»Plijen su našli pa ga dijele:
po djevojku na ratnika,
po djevojku i po dvije,
halju-dvije za Siseru,
vezen rubac za moj vrat!«
31Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji!
A oni koji te ljube nek’ budu kao sunce
kada se diže u svojemu sjaju!
I zemlja bijaše mirna četrdeset godina.
