¹

Narodi koji su se održali

Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima iskušavao sinove Izraelove, sve one koji ne iskusiše ratova kanaanskih. ²Bijaše to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih da nauče vještinu ratovanja – barem oni koji nisu iskusili prijašnjih ratova: ³ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci, koji su živjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat. ⁴Oni su poslužili da se iskuša Izrael: da bi se vidjelo hoće li se držati zapovijedi što ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima. ⁵Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca; ⁶ženili se njihovim kćerima i davali svoje kćeri njihovim sinovima i služili njihovim bogovima.
⁷

POVIJEST SUDACA

1. OTNIEL

I činili su Izraelci ono što Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su Jahvu, svoga Boga, da bi služili baalima i aštartama. ⁸Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju edomskom; i služiše Kušanu Rišatajimu osam godina. ⁹Tad Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja, Otniela, sina Kenaza, mlađega brata Kalebova, da ih oslobodi. ¹⁰Duh Jahvin siđe na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kušana Rišatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kušana Rišatajima. ¹¹Zemlja je otad bila u miru četrdeset godina.

2. EHUD

Poslije smrti Otniela, sina Kenazova, ¹²Izraelci su počeli opet činiti što je zlo u očima Jahvinim. Zato Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, moć nad Izraelom, jer su činili što je zlo pred Jahvom. ¹³Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, pođe na Izraela, potuče ga i osvoji Palmov grad. ¹⁴Izraelci su služili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina. ¹⁵Tada Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja – Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, čovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom. ¹⁶A Ehud načini sebi bodež s dvije oštrice, lakat dug, i pripasa ga pod haljine uz desno bedro. ¹⁷I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bijaše vrlo debeo.
¹⁸Predavši danak, Ehud ode s ljudima koji bijahu donijeli danak. ¹⁹Ali kada je došao do idola u blizini Gilgala, vrati se i reče: »Imam ti, kralju, reći jednu tajnu!« Kralj mu odvrati: »Tiho!« I svi koji su uza nj bili izađu.
²⁰Ehud uđe. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam. Ehud mu reče: »Imam, kralju, za tebe riječ od Boga!« On odmah usta s prijestolja. ²¹Tad Ehud lijevom rukom trgnu bodež s desnog bedra i satjera mu ga u trbuh. ²²Za oštricom uđe sav držak i salo se sklopi za oštricom, jer Ehud nije mogao izvući oštricu iz trbuha. Nečist je izlazila odande. ²³Ehud je otišao kroz trijem; za sobom je zatvorio vrata gornje sobe i zaključao ih.
²⁴Kada je on otišao, vrate se sluge da pogledaju. Kako vrata gornje sobe bijahu zaključana, rekoše: »Bit će da je otišao na stranu, u klijet do hladovite sobe.« ²⁵Čekali su ga dugo, u nedoumici, jer on nije otvarao vrata gornje sobe. Naposljetku uzeše ključ i otvoriše: gospodar im ležao na tlu, mrtav.
²⁶Dok su oni čekali, Ehud je pobjegao, prošao već idole i sklonio se u Seiru. ²⁷Čim dođe u zemlju Izraelovu, zasvira u rog na Efrajimovoj gori; i siđoše Izraelci s njim s gore, a on im stajaše na čelu. ²⁸I reče im: »Pođite za mnom! Jahve vam je u ruke predao Moapce, vaše neprijatelje.« Oni krenuše za njim, zatvoriše Moapcima put preko gazova Jordana i ne dadoše nikome prijeko. ²⁹Pobili su u to vrijeme oko deset tisuća Moabaca, sve kršnih i hrabrih ljudi, i nijedan im nije umakao. ³⁰Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bijaše mirna osamdeset godina.
³¹

3. ŠAMGAR

Poslije njega bijaše Šamgar, sin Anatov. On je pobio šest stotina Filistejaca ostanom volujskim. Tako je i on spasio Izraela.