1.srpnja

 

 

 

 

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Mudr 1,13-15; 2,23-24
2 Kor 8,7.9. 13-15
Mk 5,21-43

Žena o kojoj je riječ u današnjem Evanđelju je bila u velikoj nuždi. Dvanaestogodišnje krvarenje joj je bilo preteško. Uskraćivalo joj je zadovoljstvo i onemogućavalo svakodnevni rad. Koliko je željela ozdravljenje vidi se po tome što je išla mnogim liječnicima i “potrošila sve svoje”. Napokon je čula za Isusa. Naše nas poteškoće posebice nerješive tjeraju k Isusu. I mogu nas odvesti do spasenja. Upravo se to dogodilo dotičnoj ženi. Dvanaest joj je godina trebalo da shvati da joj liječnici ne mogu pomoći. Vjerovatno se ona pouzdala isključivo u liječnike i njihovo znanje. To se podrazumjeva budući da nije bila spašena.
Spašen se čovijek, naime, u svemu pouzdaje u Isusa.
Zanimljivo je da žena kaže: “Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.! Ne kaže:….bit ću ozdravljena. Njoj je ustvari više potrebno spasenje nego ozdravljenje. Ne hodati s Isusom kroz život znači ustvari živjeti, a nemati život. Biti s ljudima a biti sam. Tek Isus je pravi, jedini pravi prijatelj. Čovjek nam može biti jedini istinski prijatelj jedino ako živi s Isusom. Većina pobožnih ljudi smatra da im u njihovim problemima može pomoći Isus ali po nekom karizmatičnom svećeniku, na nekom javnom vjerskom skupu ili po zajedničkoj molitvi iskusnih vjernika. Ali spomenuta žena nije ni razgovarala s Isusom prije ozdravljenja što inače redovito čine likovi u Evanđeljima koji su u potrebi. Ona se samo probila kroz mnoštvo do Isusa i dotakla njegovu haljinu. Znala je da je to dovoljno budući da je imala jednostavnu vjeru.
Poštovani čitatelju: odloži sada ovaj tekst i u jednostavnoj vjeri zamoli Isusa svojim riječima da riješi tvoj gorući problem. Ne kompliciraj! Potrebno je zrno vjere uvjerava nas Isus. Gorušćino zrno vjere. Premda je žena iz ovog ulomka odmah ozdravila može se dogoditi ponekad da se pojave simptomi bolesti ili znakovi koji sugeriraju da neki problem nije riješen. Od velike je važnosti  i tada zadržati vjeru. Baš tada smo napastovani da odustanemo od svoje vjere. Duh Sveti, naime, po Pavlu kaže: “Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju!”
Ozbiljna prepreka na putu do ozdravljenja od bolesti ili riješenje nekog problema jest njihova dugotrajnost. Jer ako bolest dugo traje sve više sumnjamo u izliječenje od nje. Gubi se nada u iscjeljenje “Sve smo pokušali” kažu oboljeli” i ništa nije pomoglo. “Religiozni bolesnici kažu da su molili osobno i u zajednici vjernika, štoviše da su neki vjernici molili s njima i nad njima i da nije bilo nikakvih pomaka. Takav problem ima bolesnik iz Ivanova Evanđelja koji je uzet ležao trideset i osam godina. Taj problem je imala i spomenuta žena iz ovog Evanđelja; dvanaest je godina bolovala od krvarenja. Međutim, ona je pogled svog srca sa svoje teške bolesti usmjerila na Isusa. U njoj se probudila nada a potom i vjera. Krenula  je u ostvarenje svoje nakane, progurala se kroz mnoštvo i samo dotakla Isusa. “Ta Bogu ništa nije nemoguće!” kaže anđeo Gabrijel djevici Mariji. I tebi to kaže Duh Sveti koji je izrekao po anđelu te riječi.
Isus svojevoljno pita: “Tko me se dotaknuo?” Želi pred mnoštvom počastiti tu ženu zbog njezine vjere i učvrstiti njezinu vjeru da je doista ozdravila.Stoga joj govori: “Pođi u miru i budi zdrava od svoga zla!”
Žena je vrlo lako došla do spasenja i ozdravljenja. Varamo se, i to dosta teško ako mislimo da do ozdravljenja dolazimo svojom molitvom, odricanjem, pokorom i dobrim djelima, tj.svojim zaslugama. Isus je naime “u sebi osjetio da iz njega izašla sila..” Iz njega, dakle dolazi spasenje i ozdravljenje iz njegove neizrecive ljubavi.

Vinko Pilić, svećenik

 

 

 

 

PODIJELI