Katolička crkva i razvod

62

Zbog čega Katolička crkva ne dopušta razvod?

 

Istina je, Katolička crkva ne dopušta razvod jer kaže da je brak stalan do smrti. Ali ta izjava nije “pravilo” – ona je samo opis.

Krist je rekao: “Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!” (Mk 10,9). Ono što nam On ovdje govori znači da Bog brakom vezuje ljude zajedno za cijeli život. On zapravo od dvoje stvara jedno. On povezuje njihove duše. I nitko, pa ni Katolička crkva, nije dovoljno snažan da razvrgne tu vezu. To se ne može učiniti.

Crkva ne izmišlja moć. Ona ima samo moć koju joj Bog daje. Dakle, nije Crkva ta koja govori: “Mi ne želimo dopustiti razvode.” Ona govori: “Mi ne možemo. Bog nam nije dao moć da rastavimo ono što je On sastavio.” On nije nikome dao takvu vrstu moći, čak ni svojoj Crkvi.

Ništa od ovoga ne znači da katolik ne smije prestati živjeti sa supružnikom ako situacija od njih to zahtijeva. Ako je supružnik nasilan, ovisan o drogama ili alkoholu, loš prema djeci ili na neki drugi način opasan za zajednički život, odseljavanje od njega je najbolje rješenje. Isto tako, nema ničega tehnički nemoralnog u tome da katolici zatraže zakonski razvod. Sve što Crkva kaže jest da, iako su se supružnici zakonski razveli, među njima još uvijek postoji duhovna sakramentalna povezanost tako da se nitko od njih ne može ponovno vjenčati sve dok jedan od supružnika ne umre ili ako ne zatraže proglašenje ništavnosti ženidbe.

 

“Ako Crkva doista ne dopušta razvod, zbog čega ljudi dobivaju proglašenje ništavnosti braka? Zar to nije upravo katolički razvod?”

Proglašenje ništavnosti ženidbe ne znači da je dvoje ljudi bilo vjenčano, a da sada više nije. Proglašenjem ništavnosti ženidbe označava se da, iz određenih razloga, brak nikad nije ni počeo postojati.

U braku se muškarac i žena sporazumijevaju oko vrlo važnih stvari. Oni pristaju zauvijek ostati u braku. Oni pristaju biti potpuno vjerni jedno drugome. Oni pristaju na zajedničko rađanje djece. Ako netko stoji na oltaru, a u sebi misli: “Ako ovo ne uspije, otići ću i vjenčati se s nekom drugom osobom”, ili: “Još uvijek mogu zadržati svoga starog mladića”, ili: “Nema šanse da ću ikada htjeti djecu”, ta osoba ne pristaje na brak i brak ne postoji. Bog sakramentom ne ujedinjuje taj par. On ne povezuje zajedno njihove duše.

Kada par zahtijeva proglašenje ništavnosti braka, oni idu na crkveni sud. Sud razmatra sve što se događalo u vrijeme njihova vjenčanja da bi uvidio je li brak uopće i postojao. Da bi otkrio kakvi su bili njihovi stavovi o braku, sud ispituje bračne partnere i druge ljude koji ih poznaju. Ako netko od njih nije bio odan pravom braku ili iz nekog razloga nije bio u mogućnosti slobodno donijeti tu obvezu (nezrelost, emocionalna ili mentalna bolest, prisila itd.), sud proglašava nepostojanje braka i te osobe su slobodne vjenčati se s drugim osobama. Njihov brak se proglašava ništavnim. Na duhovoj razini brak nikada nije ni postojao.

 

“Moji roditelji su dobili proglašenje ništavnosti braka. Ako oni nikada nisu bili vjenčani, jesam li ja tada izvanbračno dijete?”

Ne, ne i ne. Izvanbračno je isključivo zakonski pojam. On se odnosi na dijete koje se rodilo kada njegovi roditelji nisu bili zakonski vjenčani. Zakonitost djeteta je važna samo u određivanju naslijeđa i u pomoći kraljevskim obiteljima pri odlučivanju koga će se zvati “princom”, a koga ne.

Proglašenje ništavnosti ženidbe je, s druge strane, moralan pojam. Ono nam ne govori da, u očima države, nije ni postojao zakonski brak. Zakonski gledano, dvoje ljudi je bilo vjenčano. Proglašenje ništavnosti ženidbe označava da u Božjim očima par nikada nije bio ujedinjen sakramentom braka.

Čak i u očima Crkve brak se smatra valjanim sve dok crkveni sud konačno ne odredi suprotno. To znači da si ti bio rođen u zakonskom braku koji se smatrao i duhovno valjanim u vrijeme tvoga rođenja.

Mislim da se cijela zamisao “zakonitosti”, čak i sa zakonskog stajališta, može vrlo lako pogrešno protumačiti. Ona ljudima daje vrijednost temeljenu ne na onome tko oni jesu, već na okolnostima njihova rođenja. To je pogrešno.

U Božjim očima ne postoji nešto poput “nezakonite” osobe. Mi smo svi “zakoniti” jer smo stvoreni na Njegovu sliku i priliku i On nas svakog pojedinog ludo voli.

Ne brini se. I zakonski i duhovno, ti si podjednako “zakonska” osoba kao i sve druge na ovom svijetu.

 

Mary Beth Bonacci (preuzeto iz knjige Prava ljubav – Verbum)

Foto: Shutterstock.com

Priprema i obrada: portal Bitno.net

PODIJELI