Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački Uvodni govor na Drugom zasjedanju Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije Zagreb, Vijenac, 24. veljače 2017. godine.

97
1
Draga braćo i sestre u Kristu!
Danas nastavljamo hod u novosti života što smo ga, zahvaljujući Božjoj providnosti,
započeli u našoj prvostolnici na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, 8.
prosinca 2016. godine, svečano otvarajući Drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije. Sv
ima
vama izričem srdačnu dobrodošlicu i od srca zahvaljujem za vašu zauzetu i hvalevrijednu
nazočnost i suradnju.
U svoje i vaše ime zahvaljujem svima koji su velikodušno, strpljivo i stručno radili,
pod koordinacijom prečasnog Tajnika Sinode, na pripremi
Drugog sinodskog zasjedanja.
Zahvaljujem članovima Predsjedništva Sinode, članovima povjerenstva za tematska
područja, članovima sinodskih komisija, kao i vjernicima koji su dostavili svoj izvanjski
doprinos radu Sinode. Mnogi su zaista neumorno i zauzeto
radili, i nastavljaju s naporima,
kako bi sinodsko djelo bilo što uspješnije. Svima hvala i neka ih dobri Bog višestruko
nagradi.
Zahvaljujem vama, poštovani članovi Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije,
pomoćni biskupi, prezbiteri i đakoni, redovnici i r
edovnice, Kristove vjernice i vjernici laici
za prisutnost i sudjelovanje kojim obogaćujete rad Sinode i jačate duh eklezijalnosti Crkve
zagrebačke. Vaša je odgovornost velika, jer po svom sudjelovanju, a posebno svojim
interventima, vi donosite ovamo stva
rnost i pitanja naše nadbiskupijske Crkve da bismo
jedni drugima bili pomoć na putovima evanđeoske novosti.
Stoga je na Sinodi potrebno govoriti jasno, prije svega istinoljubivo, hrabro,
odgovorno i s poštovanjem. To je Sinoda: zajedno na istom putu. Sino
da se događa u
Božjem narodu, u krilu Crkve, ondje gdje se osjeća djelovanje Duha Svetoga. Duh Sveti
djeluje po osobama koje dopuštaju da ih Bog vodi. U tome je otajstvo, veličina i ljepota
Crkve koju na milosni način živimo u sinodskom događaju, okupljeni
po Isusu Kristu u
Duhu Svetomu.
U ovom sinodskom zajedništvu Crkve zagrebačke posebno pozdravljamo nazočnost
predsjednika Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimira Puljića, nadbiskupa
zadarskog. Vama, preuzvišeni Nadbiskupe, izražavam srdačnu dobrod
ošlicu i zahvaljujem
što ste nas počastili svojim dolaskom na otvorenje Drugog sinodskog zasjedanja. Vi ovdje
predstavljate hrvatski episkopat po kojem smo povezani zajedništvom s partikularnim
Crkvama u državi Hrvatskoj. Zahvaljujem i na prigodnoj pozdrav
noj riječi koju ćete nam
uputiti.
S nama je ovdje, kao počasni gost Sinode, jedan od nestora zagrebačkog klera, koji
se svojim izvanjskim doprinosom uključio i u rad Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije,
mons. dr. Ivan Golub, prezbiter Crkve zagrebačke. Hv
ala Vam, poštovani Profesore, za
nazočnost i prigodnu riječ kojom ćete uzeti udjela u radu Sinode.
Na otvaranju Prvog sinodskog zasjedanja bio je ovdje biskup sufraganske Sisačke
biskupije, mons. Vlado Košić. Na ovo je zasjedanje, dogovorno s nama, poslao
promatrače
koje srdačno pozdravljam.
Prije osam dana, prošloga petka, Gospodar života pozvao je k sebi člana naše Sinode
prezbitera mons. dr. Tomislava Ivančića. Neposredno prije Prvog sinodskog zasjedanja,
ispričavajući se što zbog bolesti koja ga je vez
ala uz postelju nije mogao sudjelovati na
zasjedanju, u pismu koje mi je poslao, ovako piše:
2
»Sretan sam i ponosan što sam smio od početka sudjelovati u svim pripravnim
komisijama za Drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije. Osobito mi je bio dragocjen rad u
završnoj komisiji koja je pripremila tematski dokument Sinode. Molitvom, žrtvom i
ljubavlju pratit ću, barem izdaleka, rad Sinode. Vama sam beskrajno zahvalan na povjerenju
koje ste mi neprestano pružali u pripremama za Sinodu. Vjerujem da će Sinoda unaprij
editi,
ne samo spoznaju i pastoralno djelovanje u Nadbiskupiji, nego i životno iskustvo koje vodi
prema svetosti života«. Preporučujući svećenika Tomislava Božjem milosrđu, čvrsto se
nadamo da s druge obale života i nadalje molitvom i ljubavlju prati rad naše Sinode.
Sinodska zasjedanja počeli smo s tematskim područjem
Crkva zagrebačka u djelu
evangelizacije
. Bilo je to i prvo iskustvo sinodskoga rada. Čuli smo brojne korisne i vrijedne
intervente
. Oni koji zbog kratkoće zadanog vremena nisu došli na red, dostavili su Tajništvu
svoj doprinos u pisanom obliku. Svi ti interventi uzeti su u obzir u sastavljanju propozicija,
prijedloga koje je pripremilo Povjerenstvo za tematsko područje
Crkva zagrebač
ka u djelu
evangelizacije
, a odobrilo ih je Predsjedništvo Sinode.
Od srca zahvaljujem svim članovima Povjerenstva: prof. dr. Blaženki s. Valentini
Mandarić, voditeljici, preč. Božidaru Cindoriju, prof. Ljubi Duvnjak, vlč. mr. Željku
Faltaku i vlč. mr. Ja
kovu Rađi. Oni su uložili veliki trud u iščitavanje, sistematiziranje i
oblikovanje 45 propozicija koje će sutra biti predložene na izglasavanje. To je povjerenstvo
bilo prvo na djelu u odvijanju Sinode te je svojim traganjima i snalaženjem krčilo put za
daljnji rad Sinode.
Danas otvaramo novo tematsko područje
Crkva zagrebačka u slavljenju Kristova
otajstva
kojim će moderirati voditelj Povjerenstva prof. dr. Ante Crnčević, OFM. Time se
po redu ekonomije spasenja od navještaja usredotočujemo na slavljenje K
ristova otajstva.
Budući da je posljednja sinoda Zagrebačke nadbiskupije održana prije 92 godine,
davne 1925. godine, ova se nameće kao opća, to jest Sinoda koja treba obuhvatiti što je
moguće šire cjelokupno crkveno djelovanje, a ne usredotočiti se samo
na pojedina pitanja.
To je vidljivo i iz samog Radnog dokumenta –
Instrumentum laboris, koji nam služi kao
pomoć u odvijanju Sinode.
Draga braćo i sestre u vjeri, kako živjeti Drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije?
Želio bih da ona bude događaj nade, onako
kako nas je na početku trećeg tisućljeća poticao
sveti Ivan Pavao II., i kako nas u posljednjim audijencijama srijedom usmjeruje papa
Franjo. Budućnost trebamo gledati s nadom. Vrijeme koje se otvara pred Crkvom
zagrebačkom, poput širokog je oceana na koje
m se, unatoč svim neizvjesnostima, krizama
i izazovima, uvijek iznova treba upuštati u pustolovinu, računajući s Kristovom pomoći.
Sin Božji, koji se iz ljubavi prema čovjeku utjelovio, i danas po Duhu Svetom vrši djelo
spasenja. Potrebne su nam oči vjere
da bismo vidjeli to djelo, i veliko srce koje ljubi da
bismo i sami postali njegovim pomoćnicima (usp. Ivan Pavao II., Novo millennio ineunte,
58). Molimo da u tom djelu, po primjeru blaženog Alojzija Stepinca ostanemo, uvijek
poduprti nadom »koja ne posti
đuje« (Rim 5,5).
Stoga započnimo svoj hod Drugog sinodskog zasjedanja zazivajući svjetlo Duha
Svetoga te zagovor Presvete Bogorodice Marije i blaženog Alojzija Stepinca. Hvala!
PODIJELI