Jukebox za molitvene nakane

292

Osvrnula bih se na poplavu molitvi koje kruže internetom posljednjih godina, molitvi za svaki problem, tekstova, stihova za svaku nakanu, nabrajalice, rime i pjesmice.

Čovjek bi pomislio da za svaki problem, problemčić ili nevolju mora izgovoriti posebne, “čarobne riječi” koje će Bog uslišati. Ako ne izgovori upravo te riječi, riječi koje su napisali ljudi i koji te iste riječi šire internetom i u pisanom obliku kroz raznorazne knjige, onda ga Bog neće uslišati.

Nevjerojatno, zar ne?

Nakon tolikih stoljeća mi smo zabludjeli poput Židova u pustinji koji su, nakon što Mojsija nije bilo neko vrijeme, opet iz zlata izlili zlatno tele i klanjali se njemu. Mojsiju je došlo da si počupa i bradu i kosu kada je sišavši s planine vidio glupost vlastitoga naroda.

Naroda koji bijaše izabran.

U očaju je razbio ploču sa zapovijedima. “PA ŠTO JE VAMA LJUDI??? Bog vam se toliko puta objavio, toliko puta vama, nevjernom naraštaju prepunom sumnji DOKAZAO svoje postojanje, ljudi moji, RAZDVOJIO MORE,  iz stijene vam dao vodu, s neba prosuo kruh, a vi, vi izlijevate TELE???” – sigurno mu je prolazilo kroz glavu.

Nakon tolikih godina, mi danas molimo molitve koje nemaju odobrenje Katoličke Crkve, molimo nabrajalice koje nas obvezuju da određenog dana u tjednu molimo točno određene riječi i tako kroz određene periode godine ili čak kroz više godina.

Danas sam pročitala na jednoj respektabilnoj katoličkoj web stranici jednu molitvu koju, ako želite 100 godina oprosta i Božje pomilovanje Vaše duše, morate moliti kroz Veliki tjedan.

?!?!

Ljudi u komentarima traže upute kako da mole, u koliko sati, koje riječi moraju izgovarati…majko moja mila…kao da su uputstva na kineskom jeziku i sada sirote duše traže pomoć. Došla igračka “made in China” i ne znamo kako ju sastaviti…

Uputstva za molitvu????

Iščitavate li ironiju, ljudi moji?

Zašto ne moliti vlastitim riječima, kroz čitav Veliki tjedan, kroz čitavu godinu, ma kroz čitav život, zašto ne moliti svojim srcem, dušom i cijelim umom svojim?

Tako ćemo zasigurno zadobiti milost Božju.

Zašto moliti svaki četvrtak, uzastopce 5 godina napisane recitacije da bi zadobili nagovještaj dana vlastite smrti?

Zašto ne biti dobar čovjek prepun ljubavi prema Bogu i moleći krunicu uvrstiti nakanu da nam se Bog smiluje da ne umremo nenadanom smrću?

Mislite da ne bi čuo tu našu molitvu koju prebirući po zrncima krunice ponavljamo u svojim mislima?

Ali čuti će riječi koje su napisane na internetu i za koje netko tvrdi da su put do Njegova uha i uslišenja????

Kada čitam Sveto Pismo, kako Stari zavjet, Psalme i Novi Zvjet, čitam o jednom Bogu, jednom Sinu i jednom Duhu Svetomu. Trojedini Bog. Presveto Trojstvo.

Otac, Sin i Duh Sveti.

Niti na jednom mjestu Svetoga pisma ne piše, niti Mojsije, niti David, niti Isus, a kasnije niti Njegovi apostoli:
“Moli svaku srijedu ove riječi i ozdraviti ćeš od migrena. Moli svaki ponedjeljak ove zapise i nestati će ti kurje oči. Svaki dan točno u 7h ujutro izreci ove riječi i prestati će tvoja tuga.”

Jasno pišu zapovjedi Božje, a najveća od svih zapovjedi jest – ljubav. Zašto?

Zato jer je ljubav, ljudi moji, najjača molitva.

Ne dani i sati u mjesecu.

Bogu je tako svejedno je li četvrtak ili subota, On želi da Ga mi ljubimo svake sekunde i svakog dana, cijeli svoj život.

Ljubav je molitva koja donosi plod, molitva koja nosi spasenje, molitva koja ozdravlja.

Ne postoje čarobne riječi koje Bog čuje posebnije od nekih drugih koje npr. izlaze iz naših srca.
Molitva iskrene ljubavi, povjerenja i predanja je ta koja je uslišana.

Povjerenja, da, jer, sam Isus reče:

“Gospodin im odvrati: “Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.”

( Lk 17, 6 )

Molite kao da ste već primili!!!

Znači vjera da ste već uslišani je ta koja vam daje.

Ne napamet naučene riječi.

O, zabludjeli naraštaju!

Uzimate  zlatnu telad s medija i iz knjiga i klanjate se riječima ljudi, vjerujete “čarobnim formulama” umjesto da otvorite srca Bogu i jednostavno Ga zatražite.

I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onome tko kuca, otvorit će se. A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!» (Lk 11,1-13)

DAT ĆE VAM SE!

Po vjeri vašoj biti će vam dano, shvaćate. Onako kako i koliko vjerujete toliko otvarate vrata Gospodinu da djeluje u vašem životu. Jer, ako Ga zovete, a ne otvorite vrata, ta kako će ući?

Kada nekoga zovete u vaš dom onda stanete na vrata, otvorena širom i dočekate onoga kojega pozivate. Ne stojite iza zatvorenih vrata i govorite:
“Uđi, uđi!”, a vrata ostavljate  zatvorenima.

Zar ne?

I vidim ljude kako s isprintanim tekstovima kleče u svojim domovima, izrecitiraju riječi molitve, šuplje vjere, a velike nade polažu u netom izgovorena “čudotvorna” slova, ustaju i odlaze dalje ne pouzdajući se u Ljubav i Boga već upravo u te riječi koje je netko proširio internetom, svim svojim mislima i srcem prianjaju iz taj tekst, uz to “tele” koje NIJE Bog!

Ljube slova na papiru, Bogu leđa okreću samim svojim opsesivnim pouzdavanjem u te napise.

Otvorite te oči i shvatite da papir trpi svašta.

Nije li vas strah moliti nešto za što ne znate da je uistinu od Boga došlo narodu?

Objava je završila sa Knjigom Otkrivenja.

Zašto ne vjerujete u to?

Molitve koje nemaju službeno odobrenje KC šire se masovno, ljudi vjeruju da bivaju uslišani preko tih molitvi, mole se svima i svakom, samo ne Bogu. Jer se ne mole Ljubavi.

Jer ne ljube.

Jer žele “kruha preko pogače”.

Bog je naša “pogača”.

Ali mi želimo – žemlje.

Možda nam se čini da je prejednostavno samo – ljubiti.

Pa kompliciramo nabrajajući, recitirajući, vodeći računa o danima utjednu.

Ali ljubiti uopće nije jednostavno.

Možda u tom “grmu leži zec”.

Znamo koliko je teško ljubiti pa se skrivamo iza ispraznih recitacija. Skrivamo svoja zatvorena srca iza nabrajanja bez ljubavi.

Zaklanjamo pogled svoj iza tekStova za koje se nadamo, ne, zaista ne vjerujemo nego se samo nadamo da će nam donijeti uslišenje. Ali tekstovi ne nose spokoj, Bog donosi…

Mislimo da nam je savjest čista ako izrecitiramo svoju obveznu molitvu tog i tog dana. Da, mi smo dobri vjernici i dobri kršćani, mi svaki ponedjeljak/utorak/srijedu… molimo ista slova, izgovaramo iste riječi koje smo pronašli, hvala Bogu, na internetu, a koje, osim tamo gdje svatko svašta može napisati, ne postoje ni u kojem službenom glasniku naše Crkve.

Još su mi gori oni “lanci  uslišenja” koje malo-malo dobijem na mail, a koji su sladunjavi, laskavi da bi na kraju prijeteći obznanili “ako ne pošalješ ovo na 20 adresa Bog će se jaaaako naljutiti na tebe i okrenuti će ti leđa”. ( ?!?!?! )

Ili objave na društvenim mrežama:
– vidiš sliku  Isusa i ako ne lajkaš sliku dogoditi će ti se nešto strašno, a ako ju ne podijeliš ti si zasigurno otpadnik od vjere ( ?!?! )

I naravno, ispod slike milijun lajkova, milijun dijeljenja, o Bože pomozi mi!!!

Zar zaista vjerujete u to?

Jer, znate, to je praznovjerje. A praznovjerje je grijeh.

Pa razmislimo malo o tome u ovom Velikom tjednu.

 

Mir i dobro!

Maja Vidaković

PODIJELI