Još mi se ne odustaje od molitve…

89

Anđele moj i ptica bi ova raspjevana iz mog bolnog tijela pobjegla, ali neće jer zna da živi u srcu i kada bi poletjela nastala bi rana duboka, od koje bi iskrvarila. Takvog tebe želim, da ostaneš, da me raspjevavaš u sred okova rajskim nadama, jer Bogu je sve moguće! Mora bolna žena tražit vječnog, jer samo vječna ljubav nju može ozdraviti. Onaj koji je sljubljen uz rane Kristove, koji sav život predaje za Njega, samo on mogao bi sa mnom sve. Usuditi se i preći na izgled nepremostivo. Osjećam te, blago si vjere, ti si Božji vitez za kojeg molim, odsjaj si vječne ljubavi! Dolaziš mi u snove da bi me tješio nadom, da snovi iskreni java postaju kada Bog zaželi. Koliko si voljen osjeti… koliko si tražen… koliko si blagoslovljen glasom srca mog, neka mi te raduje dobri Bog u dušu me tvoju smjesti za vječna putovanja u milosti. Sa tvojim rukama želim plesati, Bogu se zahvaliti, moliti… a nije do mene anđele, do Boga je… on određuje! Tvoja i Njegova ili samo Njegova… još malo i znati ću sve… nema više godina… ova odlučuje, tako mi je nešto došlo u srcu da pomislim… kome bi me Isus darovao… neka me daruje ili neka me u miomirisno milosno ruho obuče, sve grijehe mi oprosti i u svoju vječnu sluškinju stavi, opaticom me nazove, amen! Još imam snage trunčicu… da poželim iskrene ruke koje brinu za moje muke! Još mi se ne odustaje od molitve… ali ako moram mijenjati mijenjati ću je… možda ipak nisam ja za čovjeka… možda je ovo u meni ljubav za anđela… Pa će ostati do vijeka!

Od Ana Emanuela, 5.11.2017.

PODIJELI