Jeste li znali? INTERVJU SA: prof.dr.sc. Dragutinom Matakom, pastor, KAC

622

Poštovani,

Ovo je intervju vođen između RKT uredništva portala i prof.dr.sc. Dragutina Mataka, pastora KAC-a i urednika protestantskog uredništva portala PUT-ISTINA-ŽIVOT, veljača 2018. :

 

  1. Adventista se postaje osobnom odlukom i krštenjem odraslih. Jeste li vi postali adventista na način da ste izašli iz neke crkve, (pretpostavljam katoličke) ili su vam roditelji bili adventisti dok ste se rodili.

Moji su se roditelji opredijelili biti kršćani na adventistički način kad sam imao dvije godine. Odrastao sam u adventističkoj sredini, gdje se svakodnevno čitalo Sveto pismo i proučavala Biblijska pouka (tromjesečna publikacija na određenu temu iz koje se svakog dana proučava jedna stranica). Međutim, u pubertetu i ranoj adolescenciji na moja „buntovna“ pitanja i dvojbe dobivao sam odgovore detaljnim proučavanjem Svetog pisma s adventističkim pastorom. Nakon toga sam se odlučio krstiti biblijskim krštenjem – uronjavanjem.

 

  1. U adventističkoj crkvi ima dosta vjernika koji su nekada bili Katolici. Zašto mislite da je nužno izaći iz katoličke crkve. Ne može li se biti vjeran i duhovan u katoličkoj crkvi. Zašto bi bilo  nužno izaći iz katoličke crkve. Nije li to malo iskljuičiv stav, nadam se pojedinaca.

Nije nužno za spasenje izići iz bilo koje crkve i priključiti se nekoj drugoj. Radi se o opredjeljenju za vjersku i duhovnu sredinu koja odgovara pojedincu u razvoju duhovnosti – recimo, nekom odgovara sustavno proučavanje Svetog pisma više od vjeronauka iz molitvenika. Čini mi se da isključivost nije u toj mjeri problem protestantskih vjerskih zajednica koliko katoličke Crkve (i ostalih episkopalnih) koje svojim apostolskim autoritetom (biskupskom sukcesijom) na poseban i neponovljiv način posreduju u milostima Božjim preko sakramenata. Pitanje se može i ovako formulirati: Može li čovjek izvan katoličke Crkve biti vjeran i duhovan u istoj mjeri kao katolički vjernik?

 

3 Kao mladić poslije srednje škole odlučili ste se za pastora. Kako je to bilo, i zbog čega ste se tako odlučili?

Nakon elektrotehničke škole imao sam i zaposlenje u Željezari Sisak (kad je zapošljavala oko 15.000 radnika). Radio sam kao pogonski električar i zajedno sa svojim kolegom odlučio otići na jednogodišnji laički teološki program u adventističku školu, onako za svoju dušu. Razmišljali smo, naradit ćemo se 40 godina u struci, zašto ne produbiti svoj duhovni život? Međutim, jednogodišnji se studij pretvorio u devetogodišnji. Pronicanje u dobrotu i ljepotu našega Boga vodi u duhovnu ovisnost – kako kaže ap. Pavao, u ropstvo. Tijekom studija zarađivao sam i kao električar – slično Pavlu, uz evanđelje i izrada šatora.

  1. Možete nam reći koja su istovjetna vjerovanja katoličke i adventističke crkve, a koja su različita. Općenito koji je fokus adventističkog vjerovanja?

Kao kršćani na adventistički način adventisti ističuću eshatologiju i vjerovanje u skori Isusov drugi dolazak i na taj način nastoje dati svoj doprinos sveopćem kršćanstvu. Kao i ostali protestanti adventisti temelje svoja učenja samo na Pismu i stoga su razvidne određene razlike u učenjima. Međutim, ono najvažnije nam je zajedničko – vjerovanje u jednog Trojednog Boga, Oca, Sina i Sv. Duha, koji je naš Stvoritelj, Spasitelj i Održavatelj i koji uskoro dolazi realizirato Kraljevsko nebesko na Zemlji.

  1. Primijetio sam da adventiste (možda ne službeno ali privatno) i druge protestantske zajednice izbjegavaju. Koji je razlog za to. Kako to da ni s njima ne možete sklopiti neko zajedništvo?

Zorane, mislim da previše subjektivno generalizirate. Možda je tome razlog što su se u povodu obilježavanja 500 godina reformacije neke vjerske zajednice požurile isticati kako su one izvorno protestantske i baštinske, a u te skupine nisu uvrstile i adventiste. Međutim, u zajedničkim vjerskim projektima i humanitarnim akcijama lijepo i skladno djelujemo – na primjer: Osnivanje Hrvatskog biblijskog društva, osnivanje Udruge za vjersku slobodu u RH, djelovanje ADRE naročito tijekom velikih kriza. Na našem Fakultetu predaju protestanti i katolici, a naši profesori su pozivani u njihove ustanove.

  1. Mnogi adventisti se prema katolicima odnose sa puno predrasuda smatrajući katoličku crkvu odgovornom za inkviziciju i sablazan koji se radio u srednjem vjeku. Zašto mislite da je katolička crkva odgovorna za tu ružnu povjest. Nije li to naša zajednička povijest jer to se ionako događalo prije reformacije. S druge strane čak i u vašoj literaturi se katolički kler, posebno papska kurija, spominje u dosta ružnom svjetlu. Možete nam nešto više o tome reći?

Nakon Protestantske reformacije nisu se birale riječi i anateme s obje strane sukobljenih kršćana. Problem je što ta neprijateljstva nisu ostala na riječima, već su mnogi gubili svoje živote u vjerskim ratovima i neprijateljstvima. Zbog toga se čelni vođe crkava ispričavaju jedni drugima. Kao protestanti i adventisti su dijelili tu retoriku, a danas pojedinci smatraju da evangeliziraju (raznose radosnu vijest) time što govore ružno o drugim i drugačijim ljudima – što je veliko bezumlje. Službeno, svjetska adventistička Crkva ne zauzima neprijateljske stavove prema ikome uključujući braću i sestre u Kristu katolike. Štoviše, adventisti dijele s katolicima sličnu organizacijsku struktura upravljanja na svjetskoj razini – pa stoga službeni stavovi imaju svoju težinu.

  1. Kao pastor ste se prilično angažirali u vašoj crkvi. Obnašali ste razne dužnosti. Možete nam opisati što konkretno ste radili?

Bio sam pastor, predavač predmeta Novoga zavjeta i crkveni administrator.

  1. Koliko i kako adventistička crkva podupire ekumenski pokret i ekumenizam uopće?

Adventistička Crkva najviše podupire ekumenizam svojim biblijskim razumijevanjem ekumenizma. Smatramo da je „kršćanski suživot i zajedništvo pod istim krovom“  – ekumenizam – kršćanski svevremenski imperativ najjasnije opisan u 17. poglavlju Ivanova evanđelja. Biti jedno kako bi svijet bio osvjedočen da je Nebo pohodilo našu Zemlju je najvažnija sastavnica jedinstva u Kristu. Ekumenizam kao pokret koji se formira početkom i sredinom dvadesetog stoljeća više nalikuje na stranačko dogovaranje, gdje se glasuje nadglasava i potpisuje nego na duboko duhovno osvjedočenje da smo svi braća i sestre, jer imamo jednog Roditelja.

  1. Tko je bila Ellen G.White?

Ellen G. White je bila jedna od osnivateljica Adventističke Crkve. Oduševila se Milerovim navještajem skorog Kristovog drugog dolaska i razočarala zbog pogrešnog razumijevanja proročanstava. To ju nije obeshrabrilo, već potaklo na sustavnije proučavanje Svetog pisma. Bila je majkom četvorice sinova (dvojica su rano umrli) i smatra se kao najplodonosnija duhovna spisateljica na svijetu. Napisala je oko 50,000 stranica (oko 100 knjiga) i oko 5,000 članaka u crkvenim časopisima. Adventisti ju smatraju proročicom (iako ne svi), a ona za sebe kaže da je Božja službenica. Kad bi adventisti proglašavali ljude svecima, ona bi bila prva na listi.

  1. Je li istina da je lakše prenositi Riječ Božju u Crkvi negoli u vlastitoj kući, pošto znamo da je teže u odgoj vlastite djece utkati vjerska načela negoli u 100-tinjak vjernika za vrijeme jednog bogoslužja?? Kako je to izgledalo kod Vas? Jeste li se držali savijeta Ellen G.White?

Kao što je Isus lijepo rekao da prorok nema časti u svojoj postojbini, tako se čini da su vjernici koji slušaju naše propovjedi oduševljeniji našim služenjem nego li naši ukućani s kojima sjedimo za kuhinjskim stolom. Uspješan je onaj pastor kod koga taj raskorak nije prevelik, jer što mu vrijedi zadobiti za Boga cijeli svijet, a izgubiti svoje najmilije. Ellen G. White ima lijepih savjeta. Jedan od njih parafraziram: „U odnosu za kuhinjskim stolom ima više religije nego li u dojmljivim i svečanim liturgijskim slavljima.“ Stvarno, kad nastupamo u crkvi onda smo lijepo obučeni, vedri i zračimo dobrotom – a kakvi smo u svojemu domu?

  1. Koliko je adventistička crkva uključena u društveni život u Hrvatskoj?

Iako valja uvijek težiti za boljom službom Bogu i svojim bližnjima, mislim da adventisti daju svoj vidljivi doprinos. Nekad mi je gotovo neugodno što se dogodi da o adventističkom djelovanju čujemo u medijima u četvrtak, u petak i u subotu – zaredom.

  1. I za kraj: Zanimljive neslužbene statistike djelovanja Vaše Crkve ukazuju nam zanimljive podatke:
    • Adventistička crkva je prisutna u 203 od 228 država priznatih od strane UN-a
    • Dijeli se na 13 divizija, 94 unija i misija, te 516 lokalnih konferencija i misija
    • 58,919 mjesnih crkava
    • 192,164 zaposlenika
    • 14,804 rukopoloženih pastora
    • 29 sirotišta
    • 166 bolnica i sanatorija
    • 395 klinika i stacionara
    • 86,553 liječnika i medicinskih sestara/tehničara
    • 27 tvornica hrane
    • 5,274 radio postaja s tjednim emitiranjem
    • 1,817 TV emisije s tjednim emitiranjem
    • 56 izdavačkih kuća
    • 405 redovno izdavanih časopisa
    • Adventisti izdaju kršćansku literaturu na 343 jezika
    • Propovjedaju Evanđelje na 853 jezika

S obzirom na ove podatke  svakako nam kažite što je sve zaslužno za ovako osebujnu statistiku?

U svijetu ima oko 20 milijuna adventista, a školski sustav je najumreženiji, osim katoličkog. Jedan od važnih čimbenika je način organiziranja, kao i misijska orijentacija na sijanje sjemena istine o kojem Bog brine, da nikne, da se razvije i donese rod. Imamo veći broj crkvenih ustanova i zbog naglaska na školstvo i na brigu za fizičko zdravlje čovjeka, budući da u zdravom tijelu je zdrav duh.

INTERVJU JE VOĐEN UOČI 155. OBLJETNICE POSTOJANJA KRŠĆANSKE ADVENTISTIČKE CRKVE U SVIJETU (since 1863) !!! 🙂

 

IZ BIOGRAFIJE:

Dragutin Matak je rođen u Sisku 1950. godine. Studirao je teologiju u bivšoj državi Jugoslaviji, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Magistrirao je egzegezu Novoga zavjeta, a doktorirao 1992. iz područja vjerske pedagogije. U proteklih 40 godina pastor Matak je obavljao razne pastoralne, administrativne i akademske službe u Kršćanskoj adventističkoj Crkvi. Sada je predavač egzegeze Novoga zavjeta na Adventističkom teološkom visokom učilištu u Maruševcu. Njegova supruga Ljiljana i on imaju dva odrasla sina koji se bave znanstvenim radom u molekularnoj genetici. Prije par godina postali su baka i djed.

 

PODIJELI