Jeste li znali? Intervju s Crkvom Isusa Krista svetaca posljednjih dana, studeni 2018.!

1248
Poštovani, ovo je intervju između RKT portala PUT-ISTINA-ŽIVOT i Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, Sjeverna jadranska misija, vođen u studenom 2018.

UŽIVAJTE!
1. Poštovani, možete li mi reći koje su glavne značajke, odnosno temelji Vaše vjere?
U časopisu Times and Seasons izdanom 1. ožujka 1842. prorok je objavio ono što je postalo poznato kao pismo Wentworthu. Opisujući svoje razloge zbog kojih je napisao ovaj dokument prorok je objasnio: »Na zahtjev g. Johna Wentwotha, urednika i vlasnika lista Chicago Democrat, napisao sam sljedeći kratak prikaz postanka, napretka, progona i vjere svetaca posljednjih dana, kojoj ja imam čast biti utemeljitelj, pod Bogom. G. Wentworth kaže da želi g. [Georgeu] Barstowu, svojem prijatelju koji piše povijest područja New Hampshire, uručiti ovaj dokument. Kako je g. Barstow poduzeo ispravne korake da dođe do ispravnih podataka, sve što ću tražiti iz njegovih ruku je da objavi zapis u potpunosti, neizmijenjen i bez lažnog prikazivanja.«1

Naposljetku George Barstow nije uvrstio prorokov zapis u svoju povijest jer je odlučio da će u svojoj knjizi pisati samo o događajima do 1819. godine.2

časopis Times and Seasons

No pismo Wentwothu ima neizmjernu vrijednost svecima posljednjih dana. To je prvotni zapis Josepha Smitha u kojem svjedoči o svojem svetom pozivu od Boga, svojim viđenjima te službeništvu i naučavanjima. U njemu priča o postanku i rastu Crkve i progonima svetaca. Zapis sadrži proročke izjave o budućem uspjehu Crkve na zemlji pod zaštitničkom rukom velikog Jahve. Također sadrži nekoliko važnih detalja koji se ne nalaze drugdje u prorokovim naučavanjima, uključujući opis zlatnih ploča i kratak sadržaj Mormonove knjige. Značajno je to što je Joseph Smith tu prvi puta sam objavio zapis o svojem prvom viđenju.

Završavajući s 13 izjava crkvenog nauka, sada znanih kao Članci vjere, zapis je snažno svjedočanstvo o božanskom pozivu proroka Josepha Smitha.

Ovih 13 izjava danas su poznati kao Članci vjere, a glase:

Vjerujemo u Boga, Vječnoga Oca, i u njegova Sina, Isusa Krista, i u Duha Svetoga.

Vjerujemo da će ljudi biti kažnjeni za svoje vlastite grijehe, a ne za Adamov prijestup.

Vjerujemo da kroz Kristovo Pomirenje sav ljudski rod može biti spašen poslušnošću zakonima i uredbama evanđelja.

Vjerujemo da su ovo prva načela i uredbe evanđelja: prvo, vjera u Gospodina Isusa Krista; drugo, pokajanje; treće, krštenje uranjanjem za otpust grijeha; četvrto, polaganje ruku za dar Duha Svetoga.

Vjerujemo da čovjek mora biti pozvan od Boga, proroštvom, i polaganjem ruku od onih koji imaju ovlast, kako bi propovijedao evanđelje i posluživao u uredbama njegovim.

Vjerujemo u isto uređenje kakvo postojaše u prvobitnoj Crkvi, to jest apostole, proroke, pastire, učitelje, evanđeliste, i tako dalje.

Vjerujemo u dar jezika, proroštva, objave, viđenja, iscjeljivanja, tumačenja jezika, i tako dalje.

Vjerujemo da je Biblija riječ Božja u onoj mjeri u kojoj je ispravno prevedena; također vjerujemo da je Mormonova knjiga riječ Božja.

Vjerujemo svemu što je Bog objavio, svemu što on sada objavljuje, i vjerujemo da će on još objaviti mnogo toga velikoga i važnoga što se odnosi na Kraljevstvo Božje.

10 Vjerujemo u doslovno sabiranje Izraela i u obnovu Deset Plemena; da će Sion (Novi Jeruzalem) biti izgrađen na američkom kontinentu; da će Krist osobno vladati na zemlji; i da će zemlja biti obnovljena i primiti svoju rajsku slavu.

11 Polažemo pravo na povlasticu štovanja Svemogućeg Boga prema uputama svoje vlastite savjesti, i dopuštamo svim ljudima istu povlasticu, neka štuju kako, gdje ili što žele.

12 Vjerujemo da trebamo biti podložni kraljevima, predsjednicima, vladarima i sucima, da se trebamo pokoravati zakonu, poštivati ga i podržavati.

13 Vjerujemo da trebamo biti pošteni, odani, čisti, dobrohotni, kreposni, te dobro činiti svim ljudima; doista, možemo reći da slijedimo naputak Pavlov — Vjerujemo svemu, nadamo se svemu, podnijeli smo mnogo toga, i nadamo se da ćemo moći  podnijeti sve. Ako postoji bilo što kreposno, lijepo, ili na dobru glasu ili hvalevrijedno, mi to tražimo.

 

Cjelokupno pismo Josepha Smitha dostupno je na stranici https://www.lds.org/manual/teachings-joseph-smith/chapter-38?lang=hrv.

 

1 History of the Church, 4:535; iz pisma Josepha Smitha napisanog na zahtjev Johna Wentwortha i Georga Barstowa, Nauvoo, Illinois, objavljeno u časopisu Times and Seasons, 1. ožujka 1842, str. 706. Prezime g. Barstowa netočno je napisano kao »Bastow« u knjizi History of the Church i u časopisu Times and Seasons.

2 Iako izgleda da John Wentworth ili George Barstow nikada nisu objavili pismo, I. Daniel Rupp je isti zapis objavio, uz neke dodatke i prerade, na državnoj razini 1844. pod naslovom »Latter Day Saints« u knjizi He Pasa Ekklesia [The Whole Church]: An Original History of the Religious Denominations at Present Existing in the United States, str. 404-410.

 

2. Što znači da je Vaša Crkva zapravo Crkva obnovljenog evanđelja?
Kad je Isus Krist bio na Zemlji, osnovao je svoju Crkvu među svojim sljedbenicima. Nakon njegovog raspeća i smrti njegovih apostola, punina evanđelja je oduzeta sa zemlje zbog rasprostranjenog otpadništva. Kada se pojedinci ili grupa ljudi okrenu od načela evanđelja, oni su u stanju otpadništva. Razdoblja općeg otpadništva događala su se kroz svjetsku povijest. Nakon vremena pravednosti, ljudi su se često okrenuli opačini.

Veliko otpadništvo dogodio se nakon što je Spasitelj ustanovio svoju Crkvu. Čak i dok je Spasitelj bio živ, bilo je onih koji su otpali od istine i nisu ga više htjeli slijediti (vidi npr. Ivan 6:66). Poslanice apostola pune su primjera otpadništva među članovima crkvi s kojima su se apostoli morali nositi.

Nakon smrti Spasitelja i njegovih apostola, ljudi su izopačili načela evanđelja i učinili nedozvoljene promjene u organizaciji Crkve i svećeničkim uredbama. Zbog te rasprostranjene opačine Gospod je povukao vlast svećeništva sa Zemlje.

Tijekom Velikog otpadništva, ljudi su bili bez božanskog upravljanja od živućih proroka. Mnoge su crkve bile ustanovljene, no nisu imale moć svećeništva da vodi ljude prema istinitom znanju o Bogu Ocu i Isusu Kristu.

Dijelovi Svetih pisama bili su izopačeni ili izgubljeni i nitko nije imao ovlast podariti dar Duha Svetoga niti činiti druge svećeničke uredbe.

Ovo je otpadništvo trajao dok se Nebeski Otac i njegov voljeni Sin nisu pojavili Josephu Smithu 1820. godine i započeli obnovu punine evanđelja.

Mnogo muškaraca i žena je tražilo puninu evanđeoske istine tijekom stoljeća Velikog otpadništva, no nisu je mogli naći. Iako su mnogi s iskrenošću propovijedali o Spasitelju i njegovim naučavanjima, nitko nije imao puninu istine ili svećeničku ovlast od Boga.

Veliko otpadništvo bilo je vrijeme duhovne tame, no mi sada živimo u vrijeme kad možemo dijeliti »svjetlo sjajne Radosne vijesti Krista« (2 Korinćanima 4:4; vidi i Nauk i savezi 45:28).

Punina je evanđelja obnovljena i istinita Crkva Isusa Krista ponovno je na Zemlji.

To nije rezultat reformacije, s dobronamjernim muškarcima i ženama koji rade sve što je u njihovoj moći da donesu promjenu.

To je obnova Crkve koju je osnovao Isus Krist. To je djelo Nebeskog Oca i njegovog ljubljenog Sina. Upravo onako kao je prorokovao apostol Pavao u Efežanima 1:9-10 kada je rekao: »Saopćivši nam tajnu svoje volje, prema onome što je prije u njemu odlučio za provedbu punine vremena: obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu što je na nebesima i što je na zemlji«.

Kao član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana možete primiti blagoslove koji su bili odsutni sa zemlje gotovo 2000 godina. Kroz uredbe krštenja i potvrde, možete primiti otpust vaših grijeha i uživati stalnu pratnju Duha Svetoga. Možete živjeti evanđelje u njegovoj punini i jednostavnosti. Možete zadobiti razumijevanje o prirodi Božanstva, Pomirenju Isusa Krista, svrsi života na Zemlji i stvarnosti života poslije smrti. Imate povlasticu da vas vode živući proroci, koji danas podučavaju Božju volju. Hramske uredbe omogućuju vam da primite vodstvo i mir, pripremite se za vječni život, budete zapečaćeni vašoj obitelji za vječnost te omogućite spasonosne uredbe svojim preminulim precima.

 

Događaji obnove

Sljedeći pregled sadržava nekoliko važnih događaja u obnovi evanđelja i osnivanju Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, za koju je Gospodin izjavio da je »jedin[a] istinit[a] i živ[a] crkv[a] na licu cijele zemlje« (Nauk i savezi 1:30).

 

 

Rano proljeće, 1820. godine. Tražeći istinitu Crkvu Isusa Krista, 14-godišnji Joseph Smith molio se u šumarku blizu svog doma u Palmyri u New Yorku. U odgovoru na njegovu poniznu molitvu, Nebeski Otac i Isus Krist su ga posjetili i rekli mu da se ne smije pridružiti niti jednoj crkvi na zemlji u to vrijeme (vidi Joseph Smith – Povijest 1:11–19). To iskustvo mi u Crkvi zovemo prvim viđenjem Josepha Smitha.

 

21.–22. rujna 1823. godine. Josepha Smitha posjetio je anđeo zvan Moroni. Moroni je prorokovao o nadolazećim događajima i rekao Josephu Smithu o zapisima Mormonove knjige, napisanima na zlatnim pločama. Anđeo je dopustio Josephu da vidi zlatne ploče, koje su bile zakopane u obližnjem brežuljku Cumorah (vidi Joseph Smith – Povijest 1:27–53).

                                                     Zlatne ploče

 

22. rujna 1827. godine. Joseph Smith je primio zlatne ploče od Moronija na brežuljku Cumorah nakon što se sastajao s Moronijem 22. rujna svake od prošle četiri godine (vidi Joseph Smith – Povijest 1:53, 59).

 

15. svibnja 1829. godine. Nakon što su pročitali o otpustu grijeha dok su radili na prevođenju zlatnih ploča, Joseph Smith i njegov pisar Oliver Cowdery otišli su u napušteno područje da pitaju Gospodina o tome. Tamo, na obalama rijeke Susquehanna blizu Harmonyja u Pennsylvaniji, primili su odgovor na svoju molitvu. Ivan Krstitelj, uskrslo biće, došao je k njima kao »s neba glasnik u svjetlu oblaku«. Predao im je Aronovo svećeništvo. Tad, u poslušnosti njegovim uputama, Joseph i Oliver su krstili i zaredili jedan drugog u Aronovo svećeništvo (vidi Joseph Smith – Povijest 1:68–72, vidi i Nauk i savezi 13).

 

Svibanj 1829. godine. Drevni apostoli Petar, Jakov i Ivan predali su Melkisedekovo svećeništvo Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju (vidi Nauk i savezi 128:20).

 

Lipanj 1829. godine. Vođeni »daru i moću Božjom« (Nauk i savezi 135:3), prorok Joseph Smith je završio prijevod Mormonove knjige.

 

prorok Joseph Smith

 

26. ožujka 1830. godine. Prvi tiskani primjerci Mormonove knjige bile su dostupne u Palmyri u New Yorku.

 

6. travnja 1830. godine. Crkva je organizirana u Fayette Townshipu u New York, s prvih šest članova.

 

27. ožujka 1836. godine. Hram u Kirtlandu, prvi hram izgrađen u ovoj raspodjeli, bio je posvećen. Prorok Joseph Smith je izrekao molitvu posvećenja koja mu je bila dana objavom (vidi Nauk i savezi 109).

 

3. travnja 1836. godine. Spasitelj se prikazao Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju u hramu u Kirtlandu i obznanio da prihvaća hram kao svoj dom. Mojsije, Ilijas i Ilija također su se ukazali i predali ključeve svećeništva Josephu Smithu i Oliveru Cowderyju. Mojsije je predao ključeve sabiranja Izraela. Ilijas je povjerio rasporedbu evanđelja Abrahamova tj. naviještanja evanđelja. Ilija je donio ključeve moći pečaćenja koja omogućuje obiteljima da budu zapečaćene zauvijek zajedno (vidi Nauk i savezi 110).

 

Prorok Danijel iz Starog zavjeta je prorokovao da će Bog »podići… kraljevstvo« koje »neće nikada propasti« i koje će »stajati dovijeka« (Danijel 2:44). Dajući to proročanstvo, govorio je o Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, Božjem kraljevstvu na Zemlji danas. Od dana kad je Crkva organizirana sa šest članova, narasla je i procvjetala te će nastaviti napredovati dok ne »napuni svu zemlju« (Danijel 2:35; vidi i Nauk i savezi 65:2). Stotine tisuća ljudi se krsti svake godine. Mormonova knjiga se prevodi na mnoge jezike. Hramovi se grade diljem svijeta. S Isusom Kristom kao glavom Crkve, živući će proroci voditi napredak Crkve dok Zemlja ne bude pripremljena za Spasiteljev drugi dolazak.

Prorok Joseph Smith govorio je o blagoslovima obnove:

»Evo, što čujemo u evanđelju koje primismo? Glas veselja! Glas milosrđa s neba; i glas istine iz zemlje; blagovijest za mrtve; glas veselja za žive i mrtve; blagovijest velike radosti. Kako li su lijepe po gorama noge onih koji donose blagovijest o dobrome, i koji govore Sionu: Gle, Bog tvoj kraljuje! Poput rose s Karmela, tako će se spoznaja Božja spustiti na njih!« (Nauk i savezi 128:19).

Dodatne reference: Izaija 2:1–3; 29:13–14; Djela 3:19–21; Otkrivenje 14:6–7; 2 Nefi 3:3–15; Nauk i savezi 128:19–21; 133:36–39, 57–58; Joseph Smith – Povijest

 

3. Odakle uopće službeni naziv: Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana?
Govoreći o službenom nazivu Crkve, predsjednik Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, Russell M. Nelson, rekao je na posljednjem Općem saboru Crkve održanom 6. i 7. listopada 2018.:

»Joseph Smith nije imenovao Crkvu koja je bila obnovljena kroz njega, niti je to učinio Mormon. Bio je to sam Spasitelj koji je rekao: ‘Jer tako će se crkva moja nazivati u posljednjim danima, i to Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana.’1

I još ranije, 34. godine po. Kr., naš je uskrsli Gospodin dao sličnu uputu članovima svoje Crkve kad ih je posjetio u Americi. U to je vrijeme rekao:

‘Zato ćete nazvati crkvu u ime moje… A kako to može biti crkva moja, osim ako se ne naziva u ime moje?

      

Russell M. Nelson, predsjednik Crkve

 

Jer ako se crkva naziva u Mojsijevo ime, tad je to Mojsijeva crkva; ili ako se naziva u ime čovjeka, tad je to crkva čovjekova; no, ako se naziva u moje ime, tad je to moja crkva.’2

Dakle, o imenu Crkve se ne pregovara. Kada Spasitelj jasno iznosi koje treba biti ime njegove Crkve, i čak ispred svoje izjave kaže: ‘Tako će se crkva moja nazivati’, on je ozbiljan. I ako dopustimo da se koriste nadimci ili prihvatimo ili čak sami potičemo te nadimke, on je uvrijeđen.

Što ima u imenu ili, u ovom slučaju, nadimku? Kad se radi o nadimcima Crkve, kao ‘Crkva SPD-a’, ‘Mormonska crkva’ ili ‘Crkva svetaca posljednjih dana’, najvažnija stvar u tim nazivima je odsutnost Spasiteljevog imena. Ukloniti Gospodinovo ime iz Gospodinove Crkve velika je pobjeda za Sotonu. Kada odbacujemo Spasiteljevo ime, mi neupadljivo zanemarujemo sve što je Isus Krist učinio za nas – čak i njegovo Pomirenje.

Razmotrite ovo iz njegove perspektive: Prije smrtnosti bio je Jahve, Bog Starog zavjeta. Pod upravljanjem svog Oca bio je Stvoritelj ovog i drugih svjetova.3

Odabrao je podložiti se volji svog Oca i učiniti nešto za svu Božju djecu što nitko drugi nije mogao učiniti! Milostivo sišavši na Zemlju kao Jedinorođenac Očev u tijelu, bio je okrutno ponižen, izvrgnut ruglu, popljuvan i bičevan. U Getsemanskom vrtu naš je Spasitelj uzeo na sebe svaku bol, svaki grijeh i svu tjeskobu i patnju koju smo ikada iskusili vi i ja te svatko tko je ikada živio ili će ikada živjeti. Pod težinom tog mučnog tereta krvario je iz svake pore.4 Sva ova patnja bila je pojačana kad je bio okrutno razapet na križu Kalvarije.

Kroz ova bolna iskustva i svoje kasnije Uskrsnuće – svoje beskrajno Pomirenje – omogućio je besmrtnost svima te je otkupio svakoga od nas od učinaka grijeha, pod uvjetom našeg pokajanja.

Nakon Spasiteljeva Uskrsnuća i smrti njegovih apostola, svijet je utonuo u stoljeća tame. Tada su se, 1820. godine, Bog Otac i njegov Sin Isus Krist ukazali proroku Josephu Smithu kako bi započeli Obnovu Gospodinove Crkve…

Svake nedjelje, kada dostojno blagujemo od sakramenta, mi ponovno dajemo sveto obećanje našem Nebeskom Ocu da smo voljni preuzeti na sebe ime njegovog Sina, Isusa Krista.5

Obećajemo da ćemo ga slijediti, pokajati se, obdržavati njegove zapovijedi i uvijek ga se spominjati.

Kada izostavljamo njegovo ime iz njegove Crkve, mi nesmotreno uklanjamo njega kao središnje usmjerenje našeg života.

Uzimanje Spasiteljevog imena na sebe uključuje izjavljivanje i svjedočenje drugima – kroz naše postupke i naše riječi – da Isus jest Krist…

Za veći dio svijeta Gospodinova je Crkva trenutno maskirana kao ‘mormonska crkva’. Ali mi kao članovi Gospodinove Crkve znamo tko stoji na njezinom čelu: sam Isus Krist. Nažalost, mnogi koji čuju pojam Mormon mogu pomisliti da štujemo Mormona. Nije tako! Mi častimo i poštujemo tog velikog drevnog američkog proroka.6 Ali mi nismo Mormonovi učenici. Mi smo Gospodinovi učenici.

U ranim danima obnovljene Crkve pojmovi kao Mormonska crkva i Mormoni 7 često su se koristili kao epiteti – kao okrutni pojmovi, uvredljivi pojmovi – namijenjeni da izbrišu Božju ruku u obnavljanju Crkve Isusa Krista u ovim posljednjim danima8

Dakle, što ima u imenu? Kad se radi o imenu Gospodinove Crkve, odgovor je: ‘Sve!’. Isus Krist nas je uputio da zovemo Crkvu njegovim imenom jer je to njegova Crkva, ispunjena njegovom moću.«

 

1.     1 Nauk i savezi 115:4

2.     2 3 Nefi 27:7–8

3.     3 Vidi Mojsije 1:33

4.     4 Vidi Nauk i savezi 19:18

5 Vidi Moroni 4:3Nauk i savezi 20:37, 77

1.     6 Mormon je bio jedan od četiri velika pisca Mormonove knjige, drugi su bili Nefi, Jakov i Moroni. Svi su vidjeli Gospodina, kao i njezin nadahnuti prevoditelj, prorok Joseph Smith.

2.     7 Čak je i engleska riječ Mormonites bila među pojmovima poruge koji su se koristili (vidi History of the Church, 2:62–63, 126).

3.     8 Čini se da su se drugi epiteti događali u vrijeme Novog zavjeta. Tijekom suđenja apostolu Pavlu pred Feliksom, rečeno je da je Pavao »kolovođa nazarejske sljedbe« (Djela 24:5). Gledom na korištenje izraza »nazarejske« jedan je komentator napisao: »Ovo je bilo ime obično davano kršćanima kao poruga. Tako su bili nazivani jer je Isus bio iz Nazareta« (Albert Barnes, Notes, Explanatory and Practical, on the Acts of the Apostles [1937.], 313).

Slično tome, drugi komentar navodi: »Kao što je naš Gospodin s prezirom bio nazivan ‘Nazarećanin’ (Mt wwvi. 71), tako su Židovi imenovali njegove učenike ‘nazarejcima’. Nisu htjeli priznati da su oni kršćani, to jest učenici Mesije« (The Pulpit Commentary: The Acts of the Apostles, uredili H. D. M. Spence i Joseph S. Exell [1884.], 2:231).

U tom smislu, starješina Neal A. Maxwell iz Zbora dvanaestorice apostola Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana je primijetio: »Tijekom svetopisamske povijesti vidimo ponavljajuća nastojanja da se proroci ponize kako bi ih se odbacilo – obilježilo tako da ih se umanji. Međutim, većinom ih suvremenici i sekularna povijest jednostavno zanemaruju. Naposljetku, rani su kršćani bili nazivani samo ‘nazarejsk[om] sljedb[om]’ (Djela 24:5)« (»Out of Obscurity«, Ensign, studeni 1984., 10).

 

 

 

4. Kako to da imate dvije temeljne knjige: Mormonova knjiga i Biblija? O čemu govori Mormonova knjiga?
Kad sveti Božji ljudi pišu ili govore moću Duha Svetoga, njihove riječi »bit će Pismo, bit će volja Gospodnja, bit će misao Gospodnja, bit će riječ Gospodnja, bit će glas Gospodnji, i moć Božja na spasenje« (Nauk i savezi 68:4).

Službena, Sveta pisma Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, često zvana standardna djela, su: Biblija, Mormonova knjiga, Nauk i savezi i Dragocjeni biser.

 

Biblija

Biblija svjedoči o božanstvenosti Isusa Krista, a krijepila je i utjecala na milijune njegovih sljedbenika. To je zbirka svetih zapisa koji sadrže Božje objave i prikaze njegovih postupaka prema njegovoj djeci u Svetoj zemlji.

Povijesni zapisi u Bibliji pokrivaju mnoga stoljeća, od vremena Adama do smrti apostola. Isto tako, većinu su knjiga u Bibliji napisali proroci i većina biblijskih knjiga jest o prorocima koji su živjeli tijekom različitih razdoblja povijesti svijeta.

Kao što vjerojatno znate, Biblija je podijeljena na Stari i Novi zavjet.

Stari zavjet sadrži svete zapise napisane prije rođenja Krista. Mnogi su proroci Starog zavjeta predvidjeli dolazak Spasitelja i Otkupitelja (vidi Izaija 7:14, 9:6, 53:3–7).

Novi zavjet govori o životu Spasitelja i Otkupitelja, a to je Isus Krist. Također govori o uspostavljanju njegove izvorne Crkve.

Članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana vjeruju, poštuju i vole Bibliju. Mi ju vidimo kao snažan, važan i sveti zapis koji služi kao temelj svega kršćanstva. Biblija je bogata poviješću, naukom, pričama, propovijedima i svjedočanstvima, a sve to svjedoči da je Isus Krist Božji Sin našeg Nebeskog Oca. Biblija je riječ Božja i dolazi iz zapisa svetih Božjih ljudi kako ih je poticao Duh Sveti (vidi 2. Petrova 1:20–21). Kroz isti proces imamo dodatno Sveto pismo, Mormonovu knjigu, koja podržava i uzvisuje Bibliju.

 

Mormonova knjiga

Mormonova knjiga je još jedno svjedočanstvo da je Isus Krist doista živio te da je bio i jest Sin Božji. Ona sadrži zapise drevnih proroka. Jedan od njih, Lehi, živio je u Jeruzalemu oko 600. pr. Kr. Bog je zapovjedio Lehiju da odvede malu grupu ljudi na američki kontinent. Ondje su postali velika civilizacija.

Bog je nastavio pozivati proroke među tim ljudima. Mormonova knjiga je zbirka pisama njihovih proroka i čuvara zapisa.

Mormonova knjiga nam govori o uskrslom Isusu Kristu i njegovom posjetu svojim vjernim sljedbenicima u drevnoj Americi. Nakon njegovih posjeta svojim učenicima u Starom svijetu, sišao je s nebesa i pojavio se svojim sljedbenicima u drevnoj Americi.

Uprizorenje Kristovog ukazanja u Americi 34 g. p.Kr.

 

Mormonova knjiga opisuje kako je tijekom svog posjeta Isus Krist iscjeljivao bolesne, naučavao ih svojem evanđelju, blagoslivljao njihovu djecu i pozvao dvanaestoricu učenika da uspostave njegovu Crkvu u Amerikama (3 Nefi 11:183 Nefi 12:1–2).

U rujnu 1823. godine, Josepha Smitha je posjetio nebeski glasnik koji se zvao Moroni – posljednji od tih drevnih proroka koji su čuvali zapis – na isti način kako su se anđeli često ukazivali vođama Crkve u Novom zavjetu (vidi posebno Djela apostolska), a kao ispunjenje objave Ivana Objavitelja u Otkrivenju 14:6–7. Anđeo Moroni obavijestio je Josepha da Bog ima djelo za njega koje mora obaviti. Zatim mu je rekao da je zapis o drevnim stanovnicima američkog kontinenta zakopan na obližnjem brdu te da sadrži puninu evanđelja Isusa Krista.

U rujnu 1827. Joseph je primio zapis koji je bio zapisan na tankim zlatnim pločama. Danas znamo kako nije neobično da su ljudi toga doba na američkom kontinentu vodili zapise na metalnim pločama. Joseph je preveo Mormonovu knjigu na engleski nadahnućem Božjim. Knjiga nosi naslov Mormonova knjiga: Još jedno svjedočanstvo o Isusu Kristu. Nazvana je po Mormonu, drevnom proroku koji je sastavio sažetak zapisa njegovih ljudi.

Mormonova knjiga je bila objavljena 1830. godine. Od tada je blagoslovila živote milijuna ljudi, zahvaljujući svojoj snažnoj poruci o Isusu Kristu i njegovom evanđelju.

Knjiga potvrđuje, kao još jedno svjedočanstvo o Kristu, stvarnost i božansku prirodu Isusa Krista. Ti su proroci znali za naum našeg Nebeskog Oca za njegovu djecu i poslanje Isusa Krista. Oni su zapisali da se Krist ukazao, nakon svoga uskrsnuća, ljudima u Americi, podučio ih svom evanđelju i osnovao svoju Crkvu među njima. Knjiga sadrži učenja Isusa Krista i svjedoči o njegovoj pomirbenoj žrtvi i njegovoj ljubavi. Ona podržava i potvrđuje Bibliju. Biblija sadrži proročanstva o tim ljudima u Americi (vidi Ezekiel 37:15–17, Izaija 29:18).

Pri kraju Mormonove knjige prorok Moroni nas uči kako možemo znati da je knjiga istinita: »I kad budete primili ovo, htio bih vas usrdno potaknuti da upitate Boga, Vječnoga Oca, u ime Kristovo, nije li to istinito; i budete li pitali iskrena srca, s pravom nakanom, imajući vjeru u Krista, on će vam očitovati istinu o tome moću Duha Svetoga« (Moroni 10:4; vidi i stihove 3 i 5).

 

1 History of the Church, 4:461; iz poduka koje je Joseph Smith održao 28. studenog 1841. u Nauvoou u Illinoisu; izvijestio Wilford Woodruff.

 

Nauk i savezi

Nauk i savezi su zbirka božanskih objava i nadahnutih izjava danih za uspostavljanje i uređivanje kraljevstva Božjeg na zemlji u posljednjim danima. Iako je većina odsjeka upućena članovima Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, poruke, upozorenja i usrdni poticaji namijenjeni su koristi cijelog ljudskog roda i sadrže poziv svim ljudima posvuda da čuju glas Gospodina Isusa Krista, kako im govori za njihovu vremenitu dobrobit i njihovo vječno spasenje.

Većina objava u ovoj zbirci primljena je preko Josepha Smitha ml., prvog proroka i predsjednika Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Druge su izdali neki od njegovih nasljednika u Predsjedništvu (vidi zaglavlja NiS 135136 i 138, te Službene izjave 1 i 2).

Knjiga Nauk i savezi jedno je od standardnih djela Crkve zajedno sa Svetom Biblijom, Mormonovom knjigom i Dragocjenim biserom. Međutim, Nauk i savezi su jedinstveni zato što nisu prijevod drevnog dokumenta, već su suvremenog podrijetla i Bog ih je dao kroz svoje izabrane proroke za obnovu svoga svetog djela i uspostavljanje kraljevstva Božjeg na zemlji u ovim danima. U objavama se čuje nježan ali čvrst glas Gospodina Isusa Krista, kako govori iznova u rasporedbi punine vremenā; a djelo koje započinje u njima priprema je za njegov Drugi dolazak, u ispunjenju riječī svih svetih proroka otkako svijet postade i u skladu s njima.

Ove svete objave bile su primljene kao odgovor na molitvu, u vremenima potrebe, i proizišle su iz stvarnih životnih situacija koje su uključivale stvarne ljude. Prorok i njegovi suradnici tražili su božansko vodstvo, i ove objave potvrđuju da su ga primili. U ovim se objavama vide obnova i otkrivanje evanđelja Isusa Krista te uvođenje rasporedbe punine vremenā. Kretanje Crkve prema zapadu od New Yorka i Pennsylvanie do Ohia, do Missouria, do Illinoisa i na kraju do Velikog porječja zapadne Amerike te žestoke borbe svetaca u pokušajima da izgrade Sion na zemlji u suvremeno doba također su pokazani u ovim objavama.

U objavama su nauci evanđelja izloženi s objašnjenjima o takvim temeljnim pitanjima kao što su priroda Božanstva, podrijetlo čovjeka, stvarnost Sotone, svrha smrtnosti, neophodnost poslušnosti, potreba za pokajanjem, djelovanja Svetog Duha, uredbe i čini koji se odnose na spasenje, sudbina zemlje, buduće okolnosti čovjeka nakon Uskrsnuća i Suda, vječnost bračnog odnosa i vječna priroda obitelji. Slično tome, postupno otkrivanje upravnog ustrojstva Crkve pokazano je pozivanjem biskupā, Prvog predsjedništva, Vijeća dvanaestorice i Sedamdesetorice, te uspostavljanjem drugih predsjedavajućih službi i zborova. Konačno, svjedočanstvo koje je dano o Isusu Kristu — njegovom božanskom podrijetlu, njegovom veličanstvu, njegovoj savršenosti, njegovoj ljubavi i njegovoj otkupljujućoj moći — čini da je ova knjiga od velike vrijednosti ljudskoj obitelji i »vrijedna Crkvi kao bogatstva cijele zemlje« (vidi zaglavlje NiS 70).1

 

1 Uvod u Nauk i savez

 

Dragocjeni biser

Dragocjeni biser odabir je ponajboljih materijala što se tiču mnogih važnih značajki vjere i nauka Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Ove stavke prevede i pripravi prorok Joseph Smith, i veći dio bijaše objavljen u crkvenim periodičnim časopisima njegovog vremena.

Prvu zbirku građe koja je nosila naslov Dragocjeni biser načini 1851. godine starješina Franklin D. Richards, tada član Vijeća dvanaestorice i predsjednik Britanske misije. Njezina svrha bijaše učiniti dostupnijima neke važne članke koji imahu ograničenu nakladu u vrijeme Josepha Smitha. Kako je članstvo Crkve raslo diljem Europe i Amerike, postojaše potreba da se ove stavke učine raspoloživima. Dragocjeni biser koristio se široko i kasnije on postade standardno djelo Crkve činom Prvog predsjedništva i općeg sabora u Salt Lake Cityju 10. listopada 1880.

Nekoliko provjera bijaše učinjeno na sadržaju kako su potrebe Crkve tražile. Godine 1878. dodani su dijelovi knjige Mojsijeve koji ne bijahu sadržani u prvom izdanju. Godine 1902. određeni dijelovi Dragocjenog bisera koji ponavljahu materijal također objavljen u Nauku i savezima bijahu izostavljeni. Slaganje u poglavlja i stihove, uz fusnote, bijaše učinjeno 1902. Prvo objavljivanje s dva stupca na stranicama, uz kazalo, bijaše 1921. Nikakve druge promjene ne bijahu učinjene do travnja 1976., kada dvije stavke objave bijahu dodane. Godine 1979. ove dvije stavke bijahu uklonjene iz Dragocjenog bisera i stavljene u Nauk i saveze, gdje se sada pojavljuju kao odsjeci 137 i 138. U sadašnjem izdanju neke promjene bijahu učinjene kako bi se tekst doveo u suglasje s ranijim dokumentima.

Slijedi kratak uvod u sadašnji sadržaj:

1.    Odabir iz Knjige Mojsijeve. Izvadak iz knjige Postanka u Bibliji u prijevodu Josepha Smitha, koji on započe u lipnju 1830.

2.    Knjiga Abrahamova. Nadahnuti prijevod zapisa Abrahamovih. Joseph Smith započe prijevod 1835. godine nakon što je došao u posjed nekih egipatskih papirusa. Prijevod bijaše objavljen u nastavcima u časopisu Times and Seasons, počevši 1. ožujka 1842., u Nauvoou, Illinois.

3.    Joseph Smith — Matej. Izvadak iz Matejeva svjedočanstva u Bibliji u prijevodu Josepha Smitha (vidi Nauk i saveze 45:60–61 radi božanskog naloga da se započne s prijevodom Novog zavjeta).

4.    Joseph Smith — Povijest. Izvaci iz službenog svjedočanstva i povijesti Josepha Smitha, koje on i njegovi pisari pripraviše 1838. do 1839. godine, i koji bijahu objavljeni u nastavcima u časopisu Times and Seasons u Nauvoou, Illinois, počevši od 15. ožujka 1842.

5.    Članci vjere Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Izjava Josepha Smitha objavljena u časopisu Times and Seasons, 1. ožujka 1842. zajedno s kratkom poviješću Crkve koja bijaše opće poznata kao Pismo Wentworthu.1

 

1 Uvod u Dragocjeni biser

 

 

5. Ljudi koji su čuli za članove Vaše Crkve obično znaju da ne pijete alkohol, kavu i da ne pušite. Možete li nam reći više o tom zdravstvenom kodeksu?
Riječ mudrosti je zakon o zdravlju kojeg je Gospodin dao za našu fizičku i duhovnu dobrobit. U toj objavi, koja je zapisana u odsjeku 89 u Nauku i savezima, Gospodin nam govori koja je hrana dobra za nas i koje tvari nisu dobre za naša tijela. On obećava duhovne i fizičke blagoslove za poslušnost Riječi mudrosti.

U Riječi mudrosti, Gospod nam zapovijeda da ne uzimamo sljedeće tvari u naša tijela:

·         alkoholna pića (vidi Nauk i savezi 89:5–7);

·         duhan (vidi Nauk i savezi 89:8).

·         Čaj i kavu (vidi Nauk i savezi 89:9; proroci posljednjih dana su naučavali da se izraz »vrući napici« odnosi na čaj i kavu).

Bilo što štetno što ljudi namjerno uzimaju u svoja tijela nije u skladu s Riječi mudrosti. To se posebice odnosi na opojne droge koje mogu uništiti one koji postanu ovisni o njima. Trebamo ih se kloniti u potpunosti. Zloupotreba prepisanih lijekova također vodi ka destruktivnoj ovisnosti.

Gospod izjavljuje da je sljedeća hrana dobra za naša tijela:

·         povrće i voće koje se treba koristiti »s razboritošću i zahvaljivanjem« (vidi Nauk i savezi 89:10–11);

·         meso »životinja i ptica nebeskih« koje se treba »štedljivo« koristiti (vidi Nauk i savezi 89:12–13);

·         žitarice poput pšenice, riže i zobi koje su »oslonac života« (vidi Nauk i savezi 89:14–17).

Onima koji obdržavaju Riječ mudrosti, Bog obećava:

»A svi sveci koji se spomenu obdržavati i izvršavati ove besjede, hodeći u poslušnosti zapovijedima, primit će zdravlje u pupku svojemu te moždinu za kosti svoje; I naći će mudrost i velika blaga spoznaje, i to skrivena blaga; I trčat će, a neće biti umorni, i hodat će, a neće malaksati. I ja, Gospod, dajem im obećanje, da će ih anđeo zatornik mimoići, kao i djecu Izraelovu, i neće ih pobiti« (Nauk i savezi 89:18–21).

 

7. Opća je pretpostavka da je Vaša Crkva bogata, da su članovi Vaše Crkve bogati i da ste okrenuti sami sebi?
Moram priznati da nas to pitanje uvijek nasmije. Poglavito sa stanovišta da se Crkvi mogu pridružiti svi slojevi društva, te da pripadamo skupini najotvorenijih vjerskih zajednica. Mi nismo financirani od države, a obzirom da nemamo profesionalno svećenstvo, nego svi službenici u Crkvi služe volonterski na određeno vrijeme, svaki član ima i osoban posao. Dakle, donacije ne trošimo na plaće djelatnika, već na održavanje zgrada, pomoć siromašnima, ali i na humanitarnu pomoć koja je isključivo okrenuta prema nečlanovima Crkve u ratom ili drugim nedaćama pogođenim područjima. Rekao bih da je većina članova Crkve u svijetu vjerojatno slabijeg ili srednjeg imovnog stanja. Ali naravno, postoje i vrlo uspješni članovi Crkve.

 

8. Kažite nam nešto o organizacijskoj matrici Vaše Crkve u svijetu! Posebnu zanimljivost koju bih istakao iz Vaše organizacije Crkve jeste to što imate živućeg proroka i živućih 12 apostola! Možete li nam malo to pobliže objasniti?
 

 

Prvo predsjedništvo Crkve

 

Kao što sam već gore napomenuo, ustrojstvo Crkve je identično izvornom, kojeg vidimo u Novome zavjetu. Kao što je Pavao napisao Efežanima, vjerujemo da »On ‘dade’ jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje«. Dakle, govorimo o Dvanaestorici apostola, gdje najstariji apostol po službi, je ujedno i predsjednik Crkve. Svi apostoli su i proroci, to je dar koji oni imaju pravo koristiti.
Time na globalnoj razini imamo Prvo predsjedništvo koje se u pravilu sastoji od predsjednika i dvojice savjetnika, a zatim Zbor dvanaestorice apostola. Možemo još govoriti o Zboru sedamdesetorice, predsjedavajućem biskupstvu i predsjedništvima pomoćnih organizacija  od kojih svaka ima svoja zaduženja, bilo na svećeničkoj razini, misionarskoj razini ili na pomoćnoj razini za izgradnju članova Crkve.

 

Zbor dvanaestorice apostola

 

Tu bismo također naglasili da žene igraju važnu ulogu u vodstvu Crkve na svim razinama, od globalne do mjesne.

Opće predsjedništvo Male škole        

Opće predsjedništvo Potpornog društva

 

image.png

Opće predsjedništvo djevojaka

 

Mjesna struktura je nešto drugačija, ali jednako zadana i identična u bilo kojem dijelu svijeta. Nama je najvažnije da oni koji predvode Crkvu imaju jasno osvjedočenje o spasiteljskoj moći Isusa Krista, jer on je i ugaoni kamen cjelokupnog vjerovanja. Nakon toga važno je da su to posvećeni i čestiti ljudi.

 

9. Imao sam prilike svratiti pozornost na velebnost Vaših hramova. Dakle, koja je njihova uloga u životu vjere Vaših vjernika?
Hramovi su doslovno domovi Gospodnji. To su sveta mjesta za bogoštovlje gdje Gospodin može doći u posjet. U svetosti se jedino dom može usporediti s hramovima.
U davna vremena, Gospodin je Salomonu posvetio izgradnju hrama (1 Ljetopisi 28:1–6). Taj je hram bio mjesto gdje bi Bog mogao prebivati, mjesto molitve, mjesto žrtve te mjesto gdje bi načela i žrtveni savez bili temelji za štovanje.

U vrijeme obnove, Gospodin je zapovjedio Josephu Smithu da ponovno izgradi hramove ovdje na Zemlji. Poput drevnih hramova i današnji su hramovi sveta mjesta gdje Bog može prebivati, mjesta molitve i, iako se više ne prinose životinjske žrtve jer je to ukinuto kada je Isus Krist postao vječnom žrtvom za naše grijehe, mjesta gdje su načela i žrtveni savez temelji za štovanje u hramu.

U hramovima, članovi Crkve sudjeluju u uredbama stvorenima za ujedinjavanje njihovih obitelji zajedno u vječnosti i kako bi im pomogle vratiti se Bogu.

 

Hram, Bern – Švicarska

U hramu članovi:

§  uče vječne istine;

§  primaju svete uredbe uključujući one koje povezuju muža i ženu za vječnost te također združuju djecu i roditelje (Malahija 4:5–6). Obiteljski odnosi mogu trajati zauvijek – ne samo u ovom životu. Upravo kao što neke od najslađih životnih radosti dolaze iz obiteljskih odnosa, gubitak voljenog člana obitelji može biti izvor najveće tuge. Isus Krist je dao moć svojim učenicima da mogu pečatiti obitelji zajedno zauvijek kada je rekao: »Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što god razriješiš na zemlji, bit će razriješeno na nebesima« (Matej 16:19). Smrt ne mora biti kraj odnosa s voljenima. Gospodin je objavio Josephu Smithu da će »ista društvenost koja postoji među nama ovdje postojat[i]… među nama i ondje, samo što će biti združena s vječnom slavom« (Nauk i savezi 130:2). Članovi obitelji koji prihvate Pomirenje Isusa Krista i slijede njegov primjer mogu biti zajedno zauvijek kroz svete uredbe koje se obavljaju u Božjim svetim hramovima. Te uredbe zapečaćuju muža i ženu za svu vječnost te djecu za njihove roditelje kao vječnu obitelj (vidi »Obitelj: Proglas svijetu«);

§  pružaju uredbe poput krštenja za one koji su preminuli bez mogućnosti primiti evanđelje Isusa Krista (1 Korinćanima 15:29; 1 Petrova 4:6). Isus je sam, iako bez grijeha, kršten kako bi se ispunila sva pravednost i kako bi pokazao put za cijelo čovječanstvo (vidi Matej 3:13–17; 2 Nefi 31:5–12). Stoga, krštenje je bitno za spas u kraljevstvu Božjem. Iz Novoga zavjeta učimo da su se krštenja za mrtve obavljala tijekom vremena apostola Pavla (vidi 1. Korinćanima 15:29). Ova je praksa obnovljena uspostavom Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Prorok Joseph Smith prvo je podučio o uredbi krštenja za mrtve tijekom pogrebne propovijedi u kolovozu 1840. godine. Pažljivo je čitao 1 Korinćanima 15, uključujući stih 29 i objavio je da će Gospodin dopustiti članovima Crkve krstiti se u ime njihovih prijatelja i rođaka koji su napustili ovaj život. Rekao im je »naum spasenja postoji kako bi bio spašen svatko tko je voljan poslušati odredbe Božjega zakona« (Journal History of the Church, 15. kolovoza 1840.). Budući da svi koji su živjeli na Zemlji nisu imali mogućnost krstiti se odgovarajućom ovlasti tijekom života na Zemlji, krštenja mogu izvoditi opunomoćenici, odnosno živa se osoba može krstiti u ime pokojne osobe. Krštenja za mrtve obavljaju članovi Crkve u hramovima diljem svijeta. Ljudi se povremeno pitaju da li se posmrtni ostaci pokojnika ikako ometaju u tom postupku, odgovor je ne. Osoba koja vrši dužnost opunomoćenika koristi samo ime pokojnika. Kako bi se spriječilo dupliciranje, Crkva vodi zapis o preminulima koji su kršteni. Neki su pogrešno razumjeli da kada se obavljaju krštenja za mrtve da se imena preminulih osoba dodaju u članski zapis Crkve. To nije tako.

Hram je doslovno, kako je bilo kroz povijest, »dom Gospodnji« (vidi 1 Kraljevima 6:1, 37). Glavni cilj hrama jest ponuditi posvećeno mjesto gdje se mogu izvršiti svete uredbe potrebne za vječni život.

Hram, Rim – Italija

 

10. Impresivna je uloga svjetski poznatog zbora Mormon Tabernacle Choir. Kažite nam nešto o povijesti ovog zbora i unikatnom značaju za Vašu Crkvu?
Zbor Mormon Tabernacle je zbor koji je osnovan 1847. godine i sastoji se od 360 članova. Članovi zbora trebaju biti aktivni članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, a dolaze iz svih slojeva društva.

Kao i mnogi zborovi i razne organizacije, zbor Mormon Tabernacle je počeo kao mali zbor koji se tijekom godina razvijao i u brojnosti članova i u kvaliteti izvedbi. Danas im repertoar broji oko tisuću pjesama. Od 1929. godine, zbor izvodi tjedne izvedbe prijenosa koji je poznat kao Glazba i nadahnute riječi (Music & the Spoken Word), prijenos koji je najdugotrajniji, stalni radio prijenos na svijetu.

Od svojeg uspostavljanja do danas, zbor nije pjevao samo u Sjedinjenim Državama, već i u oko 30 drugih država svijeta. Imao je priliku pjevati na inauguracijama 6 predsjednika Sjedinjenih Država. Također, zbor je pjevao više od 20 puta na Zimskim olimpijskim igrama 2002. u Salt Lake Cityju, uključujući izvedbu tijekom ceremonije otvorenja igara. Brojni poznati pjevači i umjetnici imali su priliku sudjelovati u izvedbama zbora i pjevati sa zborom tijekom godina.

Dana 5. listopada 2018., zboru je ime promijenjeno u »The Tabernacle at Temple Square«.

Zbor The Tabernacle at Temple Square smatra se ambasadorom dobre volje za Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

 

11. Zanimljivost iz Vaše povijesti posebno plijeni činjenica najpoznatijeg proroka Vaše Crkve, Birghama Younga po kojem je dobilo ime i Vaše sveučilište u Salt Lake Cityu. Po čemu je povijest Vaše Crkve bila poznata u njegovo vrijeme? Bio je to osebujan prorok! 
Brigham Young (1. lipnja 1801. – 29. kolovoza 1877.) bio je drugi predsjednik Crkve

Isusa Krista svetaca posljednjih dana od 1847. do svoje smrti 1877. Osim što je bio drugi predsjednik Crkve, bio je i utemeljitelj Salt Lake Cityja te prvi guverner savezne države Utah. Također, utemeljio je organizaciju Bord of Regents radi uspostavljanja sveučilišta u dolini Salt Lakea. Iz ovih su nastojanja kasnije proizašli Sveučilištu Utah i Sveučilište Brighama Younga.

Predsjednik Young je bio pripadnik metodista, no susreo se s Mormonovom knjigom nedugo nakon što je knjiga prvi puta izdana 1830. godine. Član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana postao je 1832. godine te se ubrzo nakon što mu je supruga preminula pridružio skupini svetaca koja je uspostavila zajednicu u Kirtlandu u Ohiu. Zaređen je kao član Zbora dvanaestorice apostola 1835. te je bio jedan od prvih misionara koji su poslani na prvu misiju u Europi, tj. u Ujedinjenom Kraljevstvu. Godine 1838. bio je zadužen za organiziranje egzodusa svetaca posljednjih dana iz Missourija.

Godine 1844., nakon ubojstva proroka Josepha Smitha i njegovog brata, patrijarha Hayruma Smitha, predsjednik Young vodio je Crkvu kao predsjednik Zbora dvanaestorice apostola sve dok 1847. kada je imenovan predsjednikom Crkve.

Brojni nasilni činovi počinjeni od osoba koje nisu bile članovi Crkve, nakon smrti proroka Josepha Smitha, te opetovane brojne prijetnje rulje da će napasti svece posljednjih dana koji su živjeli u gradu Nauvoou u Illinoisu primorali su predsjednika Younga i svece posljednjih dana da napuste Nauvoo i krenu na svoj povijesni put na zapad preko ravnica središnje Sjeverne Amerike do doline Velikog slanog jezera (Salt Lake Valley). Zbog toga što je predvodio svece na ovom putu do Salt Lakea, predsjednik Young je postao poznat u povijesti kao »američki Mojsije« (u nekim izvorima i »suvremeni Mojsije« i »mormonski Mojsije«).

Iako je predsjednik Young uspostavio Salt Lake City, tijekom svojeg razdoblja predsjedavanja Crkvom, pokrenuo je naseljavanja i uspostavljanje brojnih drugih naselja u Uti, Idahu, Arizoni, Nevadi, Kaliforniji i dijelovima južnog Kolorada te sjevernog Meksika – negdje oko 350 naselja.

Godine 1853. predsjednik Young je pokrenuo izgradnju hrama u Salt Lake Cityju koji je dovršen tek 1893. Iako predsjednik Young nije doživio dovršetak izgradnje hrama u Salt Lake Cityju, pokrenuo je i svjedočio dovršetku izgradnje hrama u St. Georgeu, Utah. Za svojeg je života pokrenuo i izgradnju hramova u Mantiju i Loganu u Uti, čije je izgradnja također završena nakon njegove smrti.

O predsjedniku Brighamu Youngu napisane su brojne knjige pa je teško sažeti njegov život i djelo u nekoliko rečenica. Predsjednika Younga opisuje se kao graditelja, učitelja, propovjednika, političara, vođu.

U djelu »The Mormons of Yesterday and Today«, Rodman W. Paul opisao da je na sljedeći način: »[Josepha Smitha] naslijedio je jedan od izvanrednih organizatora 19. stoljeća, Brigham Young. Da su okolnosti njegovog života bile drugačije, [on] je mogao postati kapetan industrije – Andrew Carnegie ili John D. Rockefeller ili graditelj željeznice. Umjesto toga, ovaj sposoban, energičan, ovozemaljski čovjek postao je apsolutni vladar i cijenjeni, istinski voljen očinski lik svih mormona posvuda.«1

 

1 Paul, Rodman W. (prosinac 1974. – siječanj 1975.), »The Mormons of Yesterday and Today«, Engineering and Science, California Institute of Technology & Alumni Association, 38 

 

 

12. Nedavno je izašla knjiga s 4 sveska o povijesti Vaše Crkve, pod nazivom Sveci. Kako biste ukratko opisali važnost ovih knjiga?

Knjiga Sveci (4 sveska) na engl. jeziku (s vremenom se očekuje i prijevod na hrvatski jezik)
Upravo smo govorili o predsjedniku Brighamu Youngu. Zanimljivo je da je baš on 1861. godine potaknuo povjesničare Crkve da promijene svoj pristup pitanju crkvene povijesti, rekavši: »Pišite narativnim stilom«.1

Crkva je već u mnogo prilika izdala djela vezana za povijest Crkve. Međutim, za razliku u proteklih djela, djelo »Sveci: priča o Crkvi Isusa Krista u posljednjih danima« više prati stil koji je predsjednik Young poticao. To je narativna povijest pisana stilom koji će biti primamljiv i mladim i starim čitateljima, bilo da jesu ili nisu upoznati s poviješću Crkve. Iako se radi o narativnom djelu, djelo nije fikcija. Popraćeno je brojnim dokumentiranim izvorima osoba koje su živjele u opisano doba. Dakle, sve je popraćeno dokumentiranim povijesnim izvorima.

Ovo djelo bit će izdano u četiri sveska. Prvi je svezak već izdan i u njemu se obrađuje priča o Obnovi, od djetinjstva Josepha Smitha to trenutka kada su sveci po prvi puta primili hramske uredbe u hramu Nauvoo 1846.

Drugi će dio pokrivati izazove s kojima su se sveci posljednjih dana suočavali pri sabiranju u zapadnim Sjedinjenim Državama i završit će s posvećenjem hrama Salt Lake 1893.

Treći će dio biti narativna priča o globalnom rastu Crkve, završavajući s posvećenjem hrama u Bernu u Švicarskoj 1955.

Četvrti će dio biti namijenjen upoznavanju čitatelja s nedavnom prošlosti tijekom koje se na Zemlji gradi sve više hramova.

Starješina Steven E. Snow, opći autoritet Sedamdesetorice i povjesničar Crkve, rekao je: »Ovo djelo nije Sveto pismo, no uključuje i istine i priče nesavršenih ljudi koji su nastojali postati sveci kroz Pomirenje Isusa Krista (vidi Mosija 3:19). Sve zajedno, u četiri se sveska prepričava priča o Gospodinovoj Crkvi koja nastoji ispuniti svoj mandat da usavrši svece (vidi Efežanima 4:11–13).«2

 

1 Brigham Young, u Wilford Woodruff, dnevnik, 20. listopada 1861., Knjižnica povijesti Crkve, Salt Lake City.

2 Starješina Steven E. Snow, »Saints: The Story of the Church of Jesus Christ in the Latter Days«, Ensign, veljača 2018.; https://www.lds.org/ensign/2018/02/saints-the-story-of-the-church-of-jesus-christ-in-the-latter-days?lang=eng#note1-

 

 

 

13. Za vrijeme svog upoznavanja Vaše Crkve, susreo sam se i s tim da imate poprilično razvijen rodoslovni centar, tzv. FamilySearch. Koja je važnost rodoslovnog centra i koje su njegove karakteristike?
Povijesno poznata kao Genealogical Society of Utah (Rodoslovno društvo Ute), organizacija FamilySaerch uspostavljena je 1894. godine što znači da ima više od 120 godina iskustva na području rodoslovlja i obiteljske povijesti.

Organizacija FamilySearch, koja radi pod okriljem Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, uspostavljena je sa svrhom pomaganja svim ljudima, neovisno o njihovoj religijskoj pripadnosti, da istraže svoja rodoslovlja i obiteljske povijesti. FamilySearch nudi besplatnu usluga koja sadrži više od 4 milijarde imena iz cijelog svijeta.

U tu svrhu se organizacija trudi pomoći državama, organizacijama, institucijama i pojedincima sačuvati njihove zapise, matične knjige, pisane povijesti, knjige i još mnogo toga. Centar u Zagrebu jedan je od tri unutar Hrvatske gdje se ljudima koji istražuju obiteljsku povijest i rodoslovlje nudi besplatna pomoć u obliku savjetovanja te pregleda digitaliziranih matičnih knjiga, koje su tako dostupne svima i sačuvane za iduće naraštaje.

 

14. Vaša Crkva je posebno poznata po humanitarnom djelovanju u svijetu.  Kažite nam na koji način sve humanitarno djelujete u svijetu! 
Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana uspostavljena je na temeljima dobrotvornosti koje je podučavao sam Spasitelj. Od početka je uspostavila ‘biskupova skladišta’ i ‘Potporno društvo’ kako bi mogla skrbiti za materijalne potrebe svetaca, s obzirom da je Spasitelj naučavao da su vremenite i duhovne stvari povezane i međuovisne. To je služilo svecima tijekom velikih progona koji su doveli do bijega na zapad Sjedinjenih Država, tijekom Američkoga građanskog rata i, u novije vrijeme, tijekom velike depresije nakon Drugoga svjetskog rata.

George Albert Smith, prorok i predsjednik Crkve, predložio je 1945. godine Harryju Trumanu da pošalju hranu i odjeću u Europu. Prije kraja godine poslano je 7.000 pošiljaka. Pošiljke su sadržavale žito, grah, odjeću, cipele, kapute, voće, povrće, mlijeko, meso i druge prehrambene proizvode u vrijednosti od tadašnjih 750.000 američkih dolara. Ova humanitarna pomoć pružena je potrebitima, bez obzira na vjeru, rasu i nacionalnost.

Crkva također putem svojih službi za socijalnu skrb sudjeluje u međunarodnoj pomoći, bilo trajno za određene misije ili pravovremeno u slučaju prirodnih katastrofa.

Dobrotvorna organizacija LDS Charities nevladina je organizacija Crkve te ona:

• dijeli hranu i životne potrepštine da zadovolji osnovne potrebe;

• pruža pomoć u slučaju vremenskih nepogoda;

• financira i podržava projekte pomoći pogođenim zajednicama;

• podučava o samodostatnosti;

• pomaže ljudima pri osnivanju malih obiteljskih poslovanja.

Tijekom posljednjeg desetljeća Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana provela je oko 7.500 projekata humanitarne pomoći u više od 150 zemalja, u kojima je poslala i raspodijelila robu i opremu za potrebite diljem svijeta. Ove se pošiljke šalju iz crkvenog Centra za socijalnu skrb u Salt Lake Cityju. Centar za socijalnu skrb uglavnom se bavi odjećom, edukativnim materijalima, potrepštinama i medicinskom opremom. Hrana dolazi iz obližnjih proizvodnih tvornica (tvornica za konzerviranje, proizvodnje mliječnih proizvoda, silosa za žitarice, pekarstva itd.). Sve to vode volonteri koji su obučeni za taj posao. Također postoje farme za socijalnu skrb u drugim regijama svijeta, kao i određen broj biskupovih skladišta koji brojnim potrebitim obiteljima pružaju pomoć.

Neki od stalnih humanitarnih projekata Crkve su:

·         omogućavanje pristupa pitkoj vodi – više od 7.5 milijuna ljudi sada ima pristup pitkoj vodi zbog nastojanja Crkve u razdoblju od 2002. do 2010.

·         briga o majkama i novorođenčadi – u suradnji s nacionalnim zdravstvenim organizacijama i ministarstvima zdravlja država diljem svijeta, Crkva šalje liječnike i medicinske sestre volontere koji podučavaju liječničko osoblje o tehnikama neonatalne reanimacije, njezi za majke i osnovnoj njezi za bebe

·         briga o vidu – od 2003., više od 550.000 osoba diljem svijeta imalo je koristi od crkvenih projekata vezanih za vid

·         invalidska kolica i druga pomagala u mobilnosti – od 2002., više od 451.000 ljudi primilo je neku vrstu pomoći u mobilnosti od Crkve.

·         proizvodnja hrane – Crkva pruža obuku i alate za poboljšani uzgoj hrane, obuku vezanu uz prehranu te skladištenje hrane i tehnike pripreme hrane. Na ovaj je način od 2002., više od 40.000 ljudi primilo pomoć

·         cijepljenje – između 2003. i 2012., Crkva je podržala kampanje od kojih su korist imala djeca i mladi u 36 zemalja. Oko 59.000 mjesnih volontera doniralo je 750.000 sati u širenju svijesti o ovim kampanjama, što je dovelo do redovitih, samoodrživih kampanja cijepljenja diljem svijeta.

Neke od glavnih partnerskih organizacija Crkve u Hrvatskoj su Hrvatski Crkveni križ, Isusovačka služba za izbjeglice i CARE – Croatia, no kao što sam napomenuo ranije, surađivali smo, i nadam se da ćemo nastaviti surađivati, i s Caritasom.

 

15. Imao sam se prilike upoznati s Vašim misionarima. Kažite nam nešto o misionarskom duhu Vaših misionara, o trajanju njihove misije i njihovoj svakodnevnoj požrtvovnosti za svoju Crkvu i za svog Boga. Kako izgleda život misionara za vrijeme trajanja misije?
Kad iskusimo blagoslov evanđeoskog života, prirodno je da poželimo podijeliti te blagoslove s drugima. Gospodin je govorio o radosti koja dolazi u naše živote kad dijelimo njegovo evanđelje: »I budete li se trudili sve dane svoje vičući pokajanje ovome narodu, i privedete samo jednu dušu k meni, koliko li će velika biti radost vaša s njome u kraljevstvu Oca mojega! A evo, ako će radost vaša biti velika zbog jedne duše koju privedoste k meni u kraljevstvo Oca mojega, koliko li će velika biti radost vaša privedete li mnogo duša k meni!« (Nauk i savezi 18:15–16).

Nakon uskrsnuća, Gospodin je zapovjedio svojim učenicima da idu »i učin[e] sve narode učenicima [njegovim]; [da] krst[e] ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga« (Matej 28:19).

Dva mlada misionara za vrijeme svoje misije

U suvremeno je doba Gospodin je izjavio da je misionarski rad odgovornost svih svetaca posljednjih dana (vidi Nauk i savezi 88:81). Stoga, u ispunjenju ove zapovijedi, sposobni mladi muškarci u Crkvi imaju dužnost pripremiti se duhovno, tjelesno i emocionalno da služe kao cjelodnevni misionari. Neudane mlade žene i stariji parovi također imaju priliku služiti cjelodnevne misije. Misionari volontiraju u cjelodnevnoj službi u razdoblju od osamnaest mjeseci do dvije godine.

Misionarski život usmjeren je isključivo na propovijedanje evanđelja iako postoje i drugi oblici misija, poput humanitarnih, obrazovnih itd. Kada govorimo o mladim misionarima, uglavnom govorimo o propovijedanju evanđelja. Svakodnevni život misionara može malo varirati od misije do misije, no u pravilu izgleda ovako: 6.30 buđenje; 6.30-7.00 vrijeme za tuširanje i osobnu higijenu; 7.00-8.00 osobno proučavanje evanđelja; 8.00-9.00 proučavanje evanđelja u suradništvu; 9.00-9.30 doručak; 9.30-12.00 misionarski rad (podučavanje osoba na dogovorenim sastancima, razgovor s ljudima na cesti, u njihovim domovima, kontaktiranje novih zainteresiranih osoba itd.); 12.00-13.00 ručak; 13.00-18.00 misionarski rad; 18.00-19.00 večera; 19.00-21.30 misionarski rad; 21.30-22.30 priprema za sljedeći dan; 22.30 počinak.

Mlade misionarke

Misionari imaju jedan dan u tjednu, obično ponedjeljak, kada imaju vremena za pripremu za taj tjedan. Na taj dan obično čiste stan u kojem žive na misiji, kupuju namirnice za taj tjedan, pišu pisma ili e-poštu obitelji i obavljaju ostalo što im je nužno, kako bi ostatak tjedna bili u potpunosti posvećeni misionarskom radu. Mladi cjelodnevni misionari svakog tjedna odvajaju određen broj sati kako bi humanitarno djelovali u zajednicama u kojima služe.
U nekim geografskim područjima (misijama), poput Sjeverne jadranske misije, misionari imaju priliku da u sklopu humanitarnog služenja podučavaju sve zainteresirane osobe, bez obzira jesu li članovi Crkve ili ne, stranim jezicima (obično engleskom jeziku, no ovisno o tome odakle su misionari, poduka može biti vezana i za druge zastupljene jezike).

Misionari koji se nakon ovakvih misija vraćaju svoju kućama, postaju trajni ambasadori kulture i jezika zemlje u kojoj su služili.

 

16. Pošto je naš portal ekumenski, zanima nas gaji li Vaša Crkva ekumenske odnose s ostalim crkvama… Dakle, postoji li kod Vas razvijen dijalog s ostalim Crkvama u svrhu razvijanja zajedništva Crkava u Kristu?
Sam termin ekumenski može se raznoliko tumačiti i nismo sigurni imamo li svi isto shvaćanje, ali ako me pitate podržavamo li suradnju s drugim vjerskim zajednicama, ne samo kršćanskim, s kojima sigurno dijelimo najbitnija vjerovanja, da!

Svakako smo okrenuti suradnji u svim pogledima onoga što je bitno za dobrobit vjernika, ali i društva. Na primjer, osobito jako razvijamo dobre odnose u smislu obrane položaja obitelji, koji je za nas izuzetno važan. Smatramo da je to nešto oko čega bismo se svi trebali udružiti, ne u smislu napada ili prozivanja, već u smislu isticanja važnosti obitelji za osoban razvoj pojedinaca, ali i šire društvene zajednice. Sveučilište Brighama Younga, koje je pod patronatom Crkve, jedno je od najaktivnijih sveučilišta po pitanju javnog djelovanja za međureligijski dijalog. To je samo jedan od primjera.

Naravno bezbroj primjera bilježimo širom svijeta s različitim zajednicama. U Hrvatskoj je to bilo osobito kroz suradnju naše Crkve i katoličkog Caritasa. Obzirom da mi nismo imali infrastrukturu raspačavanje humanitarne pomoći, veliku većinu smo donirali upravo Caritasu za daljnju distribuciju. Za nas je i to ekumenizam, jer nam je cilj isti – pomoć onima u potrebi, bez obzira na vjeru ili etničku pripadnost.

17. Nedavno ste proslavili 70. obljetnicu rođenja poznate hrvatske košarkaške zvijezde, ali i vjernog člana Vaše Crkve – Krešimira Ćosića. Tko je bio Krešimir Ćosić i za što je on sve bio zaslužan u pogledima Vaše Crkve?
Krešimir Ćosić, međunarodna košarkaška legenda iz Hrvatske napunio bi 70 godina u studenom. U nedjelju 28. listopada slavili smo Krešimirov život, ali ne  život košarkaških dostignuća, već njegov život kao odvažnog i istinskog sljedbenika Isusa Krista. Košarkaški suigrači i politički čelnici iz Hrvatske i SAD-a skupili su se s Krešimirovom dragom obitelji  u zagrebačkoj kapeli Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, čiji je on bio član.

Premijerno je prikazan dio dokumentarnog filma »Vjera i život kao jedno«, koji opisuje njegovu dramatičnu promjenu od ateista do kršćanina i člana Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Poznata su njegova košarkaška dostignuća, kao i njegova dostignuća kao hrvatskog zamjenika ambasadora u prvoj polovici devedesetih godina 20. stoljeća. Međutim, oni koji su mu bili najbliži, znaju i za njegovo duhovno putovanje od ateista do odvažnog kršćanina. Kao što film opisuje, Krešimir je svima bio »svjetionik na gori« te odvažan sljedbenik Krista u vrijeme komunizma, kada je bilo opasno biti kršćanin.

 

 

18. Zahvaljujem Vam se na cijelom ovom elaboratu kojeg ste mi iznijeli u ovom intervjuu, no moram svratiti pozornost na jednu važnu činjenicu. Naime, Vaša Crkva je službeno zavedena kao SEKTA u našim RKT klasifikacijama Crkava gdje se od strane naših RKT stručnjaka: prof.dr.sc. Juraj Kolarić, dr.sc. Mijo Nikić, dr.sc. fra Josip Blažević, spominju razlozi zbog čega je to tako:

– poligamija prvih 40 godina Crkve pod uporištem da je to drevni Božji zakon iako se poligamija ne spominje u mormonovoj knjizi niti u Bibliji

– politeizam koji je prisutan u Vašoj vjeri jer službeno vjerujete u tri Boga odvojeno (Bog Otac, Sin i Duh Sveti), pošto nemate Trojstvo

– vjerovanje u Kristovo ukazanje u Americi dvama civilizacijama  iako se u Bibliji nigdje ne navodi da će se Krist ukazati u Americi te neki stručnjaci smatraju da je to ukazanje zapravo u tom slučaju Drugi Kristov dolazak

– vjerovanje u anđela Moronija i njegovu objavu Josephu Smithu iako znamo da se u bibliji ne spominje nikakav anđeo Moroni niti najava da će on doći te da dotičnog anđela nema niti jedna kršćanska Crkva

– nedokučiv misterij porijekla Mormonove knjige i upitnost njegove sadržajnosti. Naime, ne postoji niti jedan fizikalni dokaz potvrde autentičnosti mormonove knjige.

– izjednačavanje Mormonove knjige i Biblije iako su to po mišljenju RKT stručnjaka dvije zasebne knjige koje nemaju podudarnosti u svojim temeljima. Mormonova knjiga je zapravo oprečna Bibliji.

Zbog svega navedenog, mnogi RKT teološki stručnjaci sumnjaju da Vaša Crkva zapravo nije kršćanska.

Svakako mi prokomentirajte sve ovdje navedeno.

Upoznati smo s djelima spomenutih autora. Cijenimo njihovo nastojanje da razmotre našu vjeru izvana. Ali moramo priznati da su najbolji uvidi ipak oni koju su temeljni na znanstvenoj metodologiji, a uzimaju u obzir i kako zajednica sebe klasificira. U suprotnom je to onda samo katolički pogled na našu vjeru, a ne prikaz naše vjere ili vjerovanja. To je naravno njihovo pravo, ali nikako ne i dostignuće u znanstvenom smislu. Vaše je pitanje opsežno i u ovim zadanim gabaritima imamo prostora samo za neke opaske. Prije svega nije nam previše bitno kako nas netko drugi doživljava. Svaka zajednica je negdje klasificirana kao sekta, i to nas ne uzbuđuje. Ali ako će to za rezultat imati neki oblik diskriminacije, to svakako osuđujemo i na to upozoravamo. Osobito stoga, što su naši odnosi sa Rimokatoličkom Crkvom u Uti, gdje je Crkva sigurno u većini, izvrsni. Na kraju krajeva, na posvećenju vaše katedrale pjevao je upravo naš zbor.

 

Trojstvo

Pitanje Trojstva u kojeg vjeruju mnogi, ali ne svi, kršćani, svakako je najteže pitanja za obraniti sa stanovišta biblijskog teksta. Ono se može pribaviti samo uz razumijevanje helenističke filozofije. Obzirom da u našem vjerskom nasljeđu to nismo prihvatili već samo preuzeli vjerovanje Biblije, naravno da taj segment kod nas nećete naći. Ali zbog toga nismo politeisti, već suprotno, isključivi monoteisti. Mi naime vjerujemo, i štujemo samo jednoga Boga, i to Boga Oca, a Isus Krist mu je Sin, naš Spasitelj i Otkupitelj.

Veliki misionar iz Mormonove knjige imenom Amulek jednom je prilikom podučavao zakonoznanca imenom Zezrom. Zapis u Mormonovoj knjizi u 11. glavi knjige Almine, stihovima 20–40 glasi:

»21 I ovaj Zezrom poče ispitivati Amuleka, govoreći: Hoćeš li mi odgovoriti na nekoliko pitanja koja ću ti postaviti? Evo, Zezrom bijaše čovjek koji bijaše vješt u spletkama đavlovim, da bi zatro ono što je dobro; zato on reče Amuleku: Hoćeš li odgovoriti na pitanja koja ću ti iznijeti?

22 A Amulek mu reče: Da, bude li to u skladu s Duhom Gospodnjim koji je u meni; jer neću reći ništa što je protivno Duhu Gospodnjemu. A Zezrom mu reče: Gle, evo šest ontija srebra, i sve ću ti to dati zaniječeš li postojanje Vrhovnog Bića.

23 Evo, Amulek reče: O dijete pakla, zašto me iskušavaš? Znadeš li da pravedni ne popuštaju takvim iskušenjima?

24 Vjeruješ li da nema Boga? Kažem ti, ne; ti znadeš da postoji Bog, no ti ljubiš tu dobit više nego njega.

25 I evo, ti mi slaga pred Bogom. Ti mi kaza — Gle, ovih šest ontija, koji su od velike vrijednosti, dat ću tebi — dok ti bijaše u srcu kako ćeš mi ih uskratiti; a bijaše jedina tvoja želja da ja zaniječem pravoga i živoga Boga, kako bi imao razloga uništiti me. A sad gle, zbog toga velikog zla imat ćeš plaću svoju.

26 A Zezrom mu reče: Kažeš da ima pravi i živi Bog?

27 A Amulek reče: Da, ima pravi i živi Bog.

28 Tad Zezrom reče: Ima li više nego jedan Bog?

29 A on odgovori: Ne.

30 Tad mu Zezrom opet reče: Kako znadeš sve ovo?

31 A on reče: Anđeo mi to otkri.

32 A Zezrom reče opet: Tko je taj što će doći? Je li to Sin Božji?

33 A on mu reče: Da.

34 A Zezrom reče opet: Hoće li on spasiti narod svoj u grijesima njihovim? A Amulek odgovori i reče mu: Kažem ti neće, jer je nemoguće za njega da ospori riječ svoju.

35 Tad Zezrom reče narodu: Pobrinite se da se sjećate svega ovoga; jer on reče da ima samo jedan Bog; ipak kaže da će Sin Božji doći, ali neće spasiti narod svoj — kao da ima ovlast zapovijedati Bogu.

36 Tad mu Amulek progovori opet: Gle, ti si lagao, jer kažeš da govorah kao da imam ovlast zapovijedati Bogu, zato što rekoh da on neće spasiti narod svoj u grijesima njihovim.

37 I kažem vam opet da ih on ne može spasiti u grijesima njihovim; jer ja ne mogu zanijekati riječ njegovu, a on reče da ništa nečisto ne može baštiniti kraljevstvo nebesko; dakle, kako možete biti spašeni, osim ako ne baštinite kraljevstvo nebesko? Zato, ne možete biti spašeni u grijesima svojim.

38 Tad mu Zezrom reče opet: Je li Sin Božji sam Vječni Otac?

39 A Amulek mu reče: Da, on je sam Vječni Otac neba i zemlje, i svega što na njima jest; on je početak i svršetak, prvi i posljednji;

40 I on će doći na svijet da otkupi narod svoj; i uzet će na sebe prijestupe onih koji vjeruju u ime njegovo; i oni su ti koji će imati vječni život, i spasenje ne dolazi nikomu drugom.«

 

Kristovo ukazanje u Americi

Što se tiče izvan-biblijskih vjerovanja gdje je Krist sve služio, Biblija je za nas svjedočanstvo o njegovom božanskom poslanju i otkupljenju, ne dnevnik ukazanja.

 

Anđeli

Spominjete da se u Bibliji ne navode neki od anđela koji spominjemo mi, ali mi nikada i nismo tvrdili da se oni spominju; na kraju Biblija ne spominje niti imena trojice mudraca s Istoka… Mislim da razumijete naš slijed misli.

 

Porijeklo Mormonove knjige

Kada govorimo o »nedokučivom misteriju podrijetla Mormonove knjige, rekli bismo da s jedne strane misteriji i jesu misteriji jer su nedokučivi (inače to ne bi bio misterij). Međutim, situacija je znatno drugačija od percepcije koja kola. Ne samo da za Mormonovu knjigu postoje jasni tekstualni i fenomenološki dokazi (kako se inače i istražuju drevni spisi i druga religijska literatura), već imamo i svjedočanstva svjedoka koji su vidjeli i zapisali po zakletvom svoje osvjedočenje o postojanju izvornih ploča s kojih je prevedena Mormonova knjiga. Nemojte zaboraviti da neki od njih nisu ostali u Crkvi, ali su do kraja ostali pri svom iskazu da su izvornik vidjeli.

Također, kada govorimo o tekstualnim dokazima, morate znati da je Joseph Smith bio dječak s jedva tri završena razreda osnovne škole, pa ipak je proizveo djelo kojemu se suvremeni stručnjaci dive zbog količine i raznolikosti hebraizama – značajki uobičajenih za Hebrejski jezik, literaturu ili kulturu. Mnoge od ovih značajki nisu bile poznate znanstvenicima ni stručnjacima 19. stoljeća, već su se po prvi puta počeli otkrivati u 20. stoljeću. Prilično zanimljiv tekstualni dokaz za knjigu koju je navodno napisao neuki dječak ruralnog dijela Sjedinjenih Država s prve polovice 19. stoljeća?

 

Jesmo li kršćanstva zajednica?

Službeni naziv Crkve je Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Središnje vjerovanje je da je Isus Krist jedini Spasitelj i Otkupitelj, za cijeli svijet. Mormonova knjiga kaže da »nikako drugo ime (doli Isusa Krista) neće vam se dati po kojem spasenje dolazi«. Mormonova knjiga Krista spominje gotovo 4000 puta po nekom od njegovih imena ili osobina. Dakle, znatno više čak i od Biblije, koju također smatramo Svetim pismom. Što mislite, jesmo li kršćani? Nije moguće pristupiti Crkvi bez da kandidat iznese osobno uvjerenje da prihvaća Isusa Krista kao Spasitelja.

 

Poligamija

Poligamija je za nas daleka prošlost. Ne slažemo se s tvrdnjom da se poligamija ne spominje ni u Mormonovoj knjizi ni u Bibliji. Uzmite za primjer Abrahama i Jakova u Bibliji. Nemojte zaboraviti da je Biblija zapis pisan prije više stotina i tisuća godina. Ako »ima i mnogo drugoga što učini Isus, i kad bi se sve pisalo redom, mislim da ne bi ni u cijeli svijet stale knjige koje bi se napisale« (Ivan 31:25), zašto smo skloni misliti da je Bog uzrokovao da se baš sve napiše u ostalim knjigama Starog i Novog zavjeta? S druge strane, sama Biblija nudi nekoliko dokaza da postoje zapisi koji su napisani, a koji se danas ne nalaze u Bibliji, no drevni su ih proroci i apostoli smatrali mjerodavnima. Pod istu ruku imamo zapis drevnog proroka Jakova iz Mormonove knjige koji je živio negdje oko 500 godine prije Krista i bio dobro upoznat sa židovskom kulturom. On je podučio svoj narod o tome kada Gospodin dopušta poligamiju te ih je podsjetio da njima u tom trenutku poligamija nije bila dopuštena. U Mormonovoj knjizi, u knjizi Jakovljevoj u poglavlju 2, stihovima 23–32 čitamo:

»23 No, riječ Božja opterećuje me zbog krupnijih zločina vaših. Jer gle, ovako govori Gospod: Ovaj narod počinje rasti u bezakonju; oni ne razumiju Pisma, jer se nastoje opravdati kad čine bludništva, zbog onoga što bijaše zapisano o Davidu, i Salomonu sinu njegovu.

24 Gle, David i Salomon zaista imahu mnogo žena i priležnica, što bijaše odvratno preda mnom, govori Gospod.

25 Stoga, ovako govori Gospod: Izvedoh ovaj narod iz zemlje jeruzalemske snagom mišice svoje, da bih podigao sebi pravedan ogranak od ploda bokova Josipovih.

26 Stoga ja, Gospod Bog, neću dopustiti da ovaj narod čini poput njih u davnini.

27 Stoga braćo moja, čujte me, i poslušajte riječ Gospodnju: Neka nitko među vama nema više od jedne žene; a priležnica nek nema nikakvih;

28 Jer se ja, Gospod Bog, radujem čistoći žena. A bludništva su odvratnost preda mnom; ovako govori Gospod nad Vojskama.

29 Dakle, ovaj će narod obdržavati zapovijedi moje, govori Gospod nad Vojskama, inače će prokleta biti zemlja zbog njih.

30 Jer htjednem li, govori Gospod nad Vojskama, podići potomstvo za sebe, zapovjedit ću narodu svojemu; inače, oni će poslušati ovo.

31 Jer gle, ja, Gospod, vidjeh žalost, i čuh tugovanje kćeri naroda svojega u zemlji jeruzalemskoj, da, i u svim zemljama naroda svojega, uslijed opačine i odvratnostī muževa njihovih.

32 I neću dopustiti, govori Gospod nad Vojskama, da vapaji lijepih kćeri ovoga naroda, kojega izvedoh iz zemlje jeruzalemske, uzlaze k meni protiv muškaraca naroda mojega, govori Gospod nad Vojskama.«

Nemojte zaboraviti da je Biblija knjiga koja dopušta poligamiju, dok ako je danas netko u poligamnoj vezi, izopćuje ga se iz Crkve. Ponovno napominjem da članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana danas nisu poligamisti; iako mnogi naši prijatelji u drugim vjerskim zajednicama jesu, npr. muslimani. Ne možemo se složiti da bi to onda impliciralo da su oni sekta.

 

Oprečnost Mormonove knjige i Biblije

Tvrdnja da su Mormonova knjiga i Biblija u oprečnosti u nekim svojim naučavanjima, tvrdnja je koja proizlazi iz nepoznavanja Mormonove knjige, kao i terminologije koja se koristi u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Proučavanje Mormonove knjige i uspoređivanje istina koje se u njoj nalaze s istinama koje su nam poznate iz Biblije djelo je koje su poduzeli milijuni ljudi diljem svijeta i koji na stranicama jedne i druge knjige pronalaze savršen sklad u očitovanju ljubavi i milosti Božje prema njegovoj djeci.

Prorok Nefi iz Mormonove knjige prorokovao je o posljednjim danima i jedan od problema koji je vidio bio je upravo problem prihvaćanja Mormonove knjige kao riječi Božje koja ide ruku pod ruku s Biblijom. U svojoj Drugoj knjizi Nefijevoj, u poglavlju 29, stihovima 8 do 14, Gospodin nam po proroku Nefiju poruča:

»Čemu mrmljate, zato što ćete primiti više od riječi moje? Ne znate li da vam je svjedočanstvo dvaju naroda jamstvo da sam ja Bog, da se spominjem jednoga naroda kao i drugoga? Dakle, govorim iste riječi jednomu narodu kao i drugomu. A kad se ta dva naroda povežu, svjedočanstvo tih dvaju naroda također će se povezati.

A činim to kako bih mogao dokazati mnogima da sam isti jučer, danas, i zauvijek; i da izričem riječi svoje prema vlastitoj volji svojoj. I zato što izgovorih jednu riječ, ne trebate držati da ne mogu izgovoriti drugu; jer djelo moje još nije dovršeno; niti će biti do svršetka čovjekova, niti od tog vremena nadalje i zauvijek.

10 Stoga, zato što imate Bibliju ne trebate držati da ona sadrži sve riječi moje; niti trebate držati da ne naredih da više bude zapisano.

11 Jer ja zapovijedam svim ljudima, i na istoku i na zapadu, i na sjeveru, i na jugu, i na otocima morskim, da pišu riječi koje im govorim; jer iz knjiga koje će biti napisane sudit ću svijetu, svakomu čovjeku prema djelima njegovim, u skladu s onim što je zapisano.

12 Jer gle, govorit ću Židovima, i oni će to pisati; a govorit ću i Nefijcima, i oni će to pisati; a govorit ću i drugim plemenima doma Izraelova koja izvedoh, i oni će to pisati; a govorit ću i svim narodima zemaljskim, i oni će to pisati.

13 I dogodit će se da će Židovi imati riječi Nefijaca, a Nefijci će imati riječi Židova; a Nefijci i Židovi imat će riječi izgubljenih plemena Izraelovih; a izgubljena plemena Izraelova imat će riječi Nefijaca i Židova.

14 I dogodit će se da će narod moj, koji je od doma Izraelova, biti sabran kući u zemlje posjeda svojih; a riječ moja također će biti sabrana u jedno. I pokazat ću onima koji se bore protiv riječi moje i protiv naroda mojega, koji je od doma Izraelova, da sam ja Bog, i da sklopih savez s Abrahamom da ću se spominjati potomstva njegova zauvijek.«

Također, nemojmo zaboraviti da se jedan od razloga zašto danas imamo mnogo kršćanski Crkvi nalazi u tome da su mnogi ljudi tumačili iste stihove u Bibliji na različite načine te su tvrdili da su baš njihova tumačenja točna. Upravo je to navelo četrnaestogodišnjeg Jospha Smitha da se okrene Bibliji i po poticaju iz Jakovljeve poslanice pita Boga, vječnoga Oca za smjer, smatrajući da mu je nedostajalo mudrosti.1

 

1 Joseph Smith – Povijest 1:6–17

 

 

OVAJ INTERVJU JE VOĐEN POVODOM 70. OBLJETNICE ROĐENJA KREŠIMIRA ĆOSIĆA, donositelja evanđelja Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana na područje bivše Jugoslavije (1972.) i prevoditelja Mormonove knjige na hrvatski jezik.

PODIJELI