Kako se ljudi dovedu do financijskih problema? Možda u početku, kada kao mlade osobe nađu posao, žive skromnije te u skladu sa svojim mogućnostima. No kako vrijeme prolazi, apetiti počnu rasti, pa tako i njihova potrošnja uskoro izbjegne kontroli. Nakon nekoga vremena ponestane im novca da utaže glad za svim željama. Možda je problem u tome što plaća i prva zarada dođu naglo ili lako. Možda je rješenje krenuti postupno i »osjetiti« svaku zarađenu kunu kao što je to često slučaj u poduzetništvu. Bi li tada bilo drukčije?
Neki ljudi misle da je njihovo temeljno pravo posjedovati imovinu – svoj auto i svoju nekretninu. No nažalost to pravo imaju samo oni koji tu nekretninu i taj auto mogu platiti. Koliko si ljudi to stvarno može priuštiti? To je vjerojatno manji broj njih. Kada ne bi bilo banaka i kredita ili drugoga načina »posudbe« novca, ljudi bi morali živjeti mnogo jednostavnije. Živjeli bi u pravom smislu riječi u skladu sa svojim mogućnostima. Trošili bi samo onoliko koliko imaju. U današnjem svijetu sve izgleda kao da je dohvatljivo. No, zapravo, manji je broj ljudi uistinu vlasnik svojega auta, kuće, apartmana. Sve su to pozajmljene stvari, do trenutka kada se krediti više ne mogu otplaćivati i slično. Tada ljudi shvate da oni nisu vlasnici, nego da je vlasnik banka ili tko god im je posudio novac.
Takav način življenja jako je skup. Ljudima je važno samo koliko im je mjesečna rata, a ne shvaćaju da su na kraju kada otplate sav kredit i kamate, platili zapravo dva auta, ili tri kuće. To ljude ne zanima, to ih opterećuje. Zanima ih samo koliko mjesečno moraju platiti za kredit. I kako apetiti rastu, tako se i dugovi gomilaju te nakon nekoga vremena više ne mogu živjeti kako su navikli. Lagodnim životom. Pa se čude kako je to moguće i tvrde da se iz toga stanja ne može. No, može se. Treba vremena, odricanja i discipline – kao i u liječenju od ovisnosti. Često i više vremena nego što je trebalo da se uđe u takve dugove.
Zaključak proizlazi: krediti se NE dižu kada čovjek nema dovoljno novca da bi si nešto priuštio, nego onda kada ima dovoljno ili viška novca ili imovine, a želi to umnožiti/uštedjeti – odnosno uložiti u nešto.
Izvor: Glas Koncila
