Samo Božja milost. Ništa drugo ti nije potrebno, ništa drugo nemoj tražiti. Iz Njegove milosti proizlaze , ljudskim umom nedokučivi darovi, tako obilati, nemjerljivi kojima naš Kralj daruje nedostojne nas. Iz čiste ljubavi.
Ta iznimna, velikodušna, savršena ljubav po kojoj se na nas izlijeva kiša blagoslova koje nisi u stanju ni zamisliti, a gdje li ih tek konkretno tražiti. Mogu li se čuda konkretizirati, imenovati? Jer ćudima te želi darovati, a ti bi ga svojom ograničenošću koja vidi samo opipljivo i osjeća nestabilno mogao zamoliti tek za pokoju ,tebi tako značajnu, beznačajnost. Tražio bi kaljužu , a nudi ti se kristalni izvor žive vode. Tražio bi nešto svoje, a nudi ti se živi Bog.
I fascinantnog li paradoksa sto si prljaviji , ali žedniji milosrđa više će ti biti dano, čistiji ćeš postati ako Mu dopustiš da ti bude milostiv. Tako nepojmljivo za nas ljude jer svijet nas oduvijek uči drugačije. Moraš davati “konkretno” da bi ti bilo uzvraćeno “konkretnim”. On daje van svakog razuma, a ne traži ništa osim tvoje siromašne vjere i ljubavi. A mi, luda stvorenja i dalje tražimo nešto od ljudi, od isto tako ograničenih stvorenja koja mogu pružit samo ograničeno i nepotpuno, koja nas mogu zadovoljiti i utješiti samo trenutno. Čak i kada najviše žele. Ma kako Kristovski nastrojeni bili. Kao i mi sami. Bijedni, nepotpuni, nesposobni bez Njegove pomoći za išta vrijedno spomena. I onda kad mu dopustimo da nas daruje milošću molitve, djela, savjeta za druge i na korist drugih, kreću pohvale i zahvale nama. O ludih li zahvala. Jer sve dobro koje učinismo, koje smo uopće sposobni učiniti nije nas trud ni dobra volja već isključivo milost Gospodnja jer bez nje naša volja i trud tko zna u kojem pravcu bi otišli i dal bi ih uopće aktivirali. Sve je Njegova sveta providnost. Sva hvala i slava uvijek treba biti usmjerena isključivo prema Njemu. Sve ono što je dobro isključivo On čini. Beznačajnih li nas, a ipak darovanih milosnu da Mu služimo, da služimo ljudima oko sebe riječju i djelima kojima nas nadahnjuje, te po darovanom Duhu snage i mudrosti osposobljenih da uopće išta realiziramo. Ne ponosi se čovječe ni jednom zahvalom ni komplimentom koji su ti upućeni. Oni ne pripadaju tebi , oni su Stvoriteljevi, Njemu ih proslijedi. Samo si alat u Njegovim rukama. Služi mu dobro i za milost dobrog služenja Ga moli. Što god si želio , prvo Ga za milost moli jer milost je sveobuhvatna dok tvoje, ma ne znam kako precizne bile rijeci i molitve , tek su mrvice. Ne možeš ti zamisliti ni izreci sto On može i želi za Tebe učiniti. Iz te velikodušne milosti. Otvori joj se.
Kad ti čovjek dobro učini, ne idoliziraj ga ni ne veličaj , dobrim i molitvom mu uzvrati, a hvalu daj Gospodinu. Jer smilovao ti se.
Andrea Kramarić
