Isusova ukazanja

122

Gospodin Isus Krist ukazivao se je svojim učenicima, tijekom četrdeset dana, nakon uskrsnuća. Događalo se je to na više mjesta: Jeruzalem i okolica, na putu za Emaus, Galieja, a posebno se ističe Tiberijadsko jezero (tzv. Galilejsko more). Susretu s Njim sudjelovalo je više osoba, a među njima je bilo onih koji su sumnjali u Njegovo uskrsnuće: Mk 16, 12 ‒ 13; Iv 20 ‒ 21; 1. Kor 15, 6 ‒ 7.

Šest su se ukazanja dogodila u Jeruzalemu i okolici. Na Uskrsa ukazao se je Mariji Magdaleni, a to je ukazanje opisano u sva četiri Evanđelja. Pored nje spominje se susret i sa drugim ženama među kojima su nabrojane po imenu: Marija Magdalena, Ivana, Marija, Jakovljeva mati i Saloma. Na isti se dan ukazao Petru i Ivanu, te dvojici učenika na putu za Emaus. Navečer na uskrsni dan ukazao se je učenicima na mjestu gdje su se skrivali od straha zbog progona. Te večeri s njima nije bio Toma. Njegova sumnja postaje primjer za sve one koji »vjeruju tek kad vide«. Gospodin se je ponovo ukazao učenicima sljedeću nedjelju, a tada je među njima bio i Toma. U tomu susretu razotkrivena je sva bit vjere u Boga, Gospodin zaziva svoj blagoslov na sve one koji će vjerovati a neće vidjeti. Vjera je dar od Boga, povjerenje i nada da ima Boga koji postoji iako ga se ne može vidjeti, ta je činjenica i biti vjere (čit. Iv 20, 24 ‒ 31).

U Galileiji su se dogodila četiri ukazanja, za koja ne znam precizno vrijeme i lokacije. Susret na Galilejskom jezeru svakako je jedan od najupečatljivijih. Evanđelista Ivan u posljednjem poglavlju svoga evanđelja jasno iznosi kako su se sedmorica učenika, nakon bezuspješnog noćnog ribarenja, na obalama Tiberijadskog jezera susrela sa Gospodinom. Za istaknuti je razgovor koji vodi sa, tada još ne pokajanim, Petrom. On ga je tri puta zatajio, ali je u razgovoru s Gospodinom tri puta i potvrdio njegovu predanost Bogu. Ovaj je događaj bitan ne samo za Petrovu službu nego i zbog toga što pojašnjava narav Boga. Bog voli čovjeku te poručuje ‒ oprašta onomu tko se iskreno pokaje. Na području Galileje ukazao se je i ostalim apostolima o čemu svjedoči Matej na kraju svoga Evanđelja. Taj je susret bitan jer im je tada dao i Veliku zapovijed, tj. nalog da krste i čine učenicima sve narode svijeta. Taj će nalog kršćanska zajednica shvatiti kao trajna poziv navještaja Radosne vijesti o spasenju Božjemu. Pavao svjedoči Korinćanima (čit. 1. Kor 15, 6 ‒ 7) o ukazanju Gospodina Jakovu, i ostalim učenicima kojih je bilo nazočno pet stotina.

Gospodinova ukazanja vode ka središnjem događaju u poslije uskrsnom vremenuz, a taj je Uzašašće. U zapisu koji donosi evanđelista Luka, na kraju Evanđelja po Luki, i na početku Djela apostolskihuočljiv je središnji događaj u poslije-uskrsnim ukazivanjima koje je i temelj kršćanske nade; Uzašašće Gospodina na Nebo. Dogodilo se je to četrdeset dana nakon Uskrsa kod Betanije. To je mjesto udaljeno tri kilometra od Jeruzalema, a nalazi se kod Maslinske gore. Tamo su živjeli: Marija, Marta i Lazar kojega je Isus uskrsnuo četvrti dana nakon što je umro. Kod Betanije je Gospodin imao posljednji susret s učenicima, prije nego što je uznesen u Nebo. Iz tog susreta uočljivo je nekoliko detalja. Gospodin je na svoje učenike zazva blagoslov i na taj način jasno pokazao da su njegovi i on je s njima. Oni su se poklonili  Isusu. Kristov blagoslov i klanjanje Kristu postaju dva temelje na kojima će se graditi budući odnos Učitelja i učenika. Isti taj odnos vidljiv je i danas u kršćanskoj pobožnosti. Kršćani se klanjaju Trojednom Bogu, te nikomu i ničemu drugome, a Bog udjeljuje svoje blagoslove.

Gospodinova ukazanja bila su i nakon uzašašća. Posebno je upečatljiv opis susreta koji je imao sa Pavlom na putu za Damask (čit. Dj 9). Posljednja knjiga Svetoga pisma, slikoviti prikaz otkrivenja, svjedoči o tomu kako je tijekom boravka na Patmosu, tada već u poodmakloj dobi, apostol Ivan ima više viđenja koja je dobio po milosti Božjoj, i ukazanju Gospodina Isusa Krista i anđela (čit. Otk 1, 9 ‒ 20; 22, 8 ‒ 9).

Gospodin se je često ukazivao tijekom rane povijesti kršćanstva do kraja prvog stoljeća. Potrebno je naglasiti da su mnogi tijekom povijesti svjedočili o ukazanjima. Mnoga od njih su upitna, a druga stvarna. Uputno je prvo proučiti zapise Svetoga pisma te na temelju njih dobiti jasno razumijevanje Isusovih ukazanja te koja je i kakova njihova narav.

Na kraju je potrebno istaknuti, a na temelju objave Svetoga pisma, da se Gospodin i danas ukazuje, na jedinstven način. Tamo gdje je živa i istinska vjera u Boga, a to je vjera uma i srca, te ispovijed vjere ‒ tamo se uskrsnuli Krist ukazuje odnosno objavljuje po Duhu Svetomu!

 Autor: Branimir Bučanović

 

Izvor: http://rkczg.hr/

PODIJELI