Lk 23,42
Živimo u krutom svijetu. Živimo u njemu, ali nismo iz tog svijeta. Svakoga dana približavamo se nebu. Taj je put ponuđen svakome. Svaki je čovjek dobio kartu. Treba se samo ukrcati u vlak. Takav ja Božji naum. Na čovjeku je odluka.
Dramu Isusove muke i smrti još više sam shvatio nakon kratkog filma „Most“, koji govori o ljubavi oca i sina. Već prva scena asocira na odnos Boga Oca i njegova Sina Isusa Krista. Otac je radio kao željeznički prometnik. Podizao je i spuštao most s dionicom pruge kako bi ispod njega mogle prolaziti teretne barke. Sin je bio poseban, osjetljiv. Jednog dana, vlakovođa nije primijetio crveno svjetlo. Most je bio podignut. Vidio je to sinčić. Krenuo je spašavati ljude iz vlaka. Otac mu je često govorio što treba učiniti u slučaju nesreće. Bacio se sa svojim malim rukicama u spuštanje golemog mosta. Praktički na očevim očima propao je u hladnu vodu. Izgubio je svoj život. Otac je uspio spustiti most po kojem je mirno prošao vlak, ali izgubio je sinka. Plakao je, patio je i gledao u vlak u kojem su se ljudi jako dobro i bezbrižno zabavljali i živjeli svoje živote. Očevu patnju primijetila je jedna drogerašica. Odustala je od svojih namjera. Prepoznala je ljepotu života.
Svima je ponuđeno nebo! Nažalost, situacija se od vremena Isusove muke i smrti nije promijenila. Ima onih kojima Krist jednostavno smeta. Ne žele primiti ponuđeno spasenje. Njima je najvažnije živjeti svoj život. Žele imati, a ne biti. U tom svjetlu Isus im se čini smiješan i neistinit. Neki nisu primili navješaj. Znaju da postoji Crkva, gledaju živote vjernika i ne mogu prepoznati ni Boga, ni nebo, ni Ljubav! U ovom svijetu već smo od najranijeg djetinjstva izranjavani, bolesni, nemoćni, povrijeđeni. Teško se tada nositi s izazovima i vidjeti dobrotu, nježnost i ljubav. Kako li je važno biti nekome vrata, svjetlo, pružiti nadu, pokazati da je Isus mir i radost! Odgovorni smo za to. Ako si primio navještaj, iskustvo, radost i dobrotu, dopusti da to i drugi vidi, doživi, osjeti. Kako? Pitaj Gospodina, On će te poučiti.
Slušajući izvještaj o muci Gospodnjoj želim izaći iz svake ravnodušnosti. Nije stvar u tome da me nešto „dirne“ („ne plačite nada mnom!“), nego o potpunoj promijeni života. Mnogi su se Isusu rugali vidjevši njegovu prividnu nemoć. I njima je bilo ponuđeno spasenje. Nisu iskoristili priliku.
Isusovu tajnu shvaća jedan zločinac. Primjećuje da je Isus sama ljubav i da nije bio nasilan. I sada vidi da ovaj, koji je s njim raspet stvarno čini vidljivim Božje lice, da je Sin Božji. Stoga moli: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!“ Zločinac je shvatio da je nemoćnik na križu pravi kralj. Dovoljna je bila prošnja vapaj za nebom, vapaj za svetošću.
Isusov odgovor nadilazi prošnju. Na mjesto neizvjesnog svršetka dolazi Isusovo „Danas ćeš biti sa mnom u raju“. Isus uvodi čovjeka u raj iz kojeg je bio otpao. On ga uvodi u zajedništvo s Ocem. Ovo je predivno! Isus je most koji uspostavlja ponovno spasenje, vezu s Ocem.
Isus nije umro samo za one ljude. On je umro za nas. Trpio je za nas. Uskrsnuo je za nas. Raj je zločincu obećao pa i meni nadu dao. Smrt nije kraj, neuspjeh nije svršetak. Isuse, budi jedina moja čežnja. Bez obzira na sve, želim bit još danas s tobom u raju!
Pater Arek Krasicki
{fshare}
Nedavno objavljeno:
Isus se hrva sa zlom umjeszo nas
