Isus me nikada nije iznevjerio. Ni nakon smrti moga muža

135

Prošlo je dvije godine otkako mi se svijet okrenuo naopačke i primila sam vijest kako mi je umro muž.

Osjećala sam se kao da sam u noćnoj mori. Sretna, udana žena koja je primila vijest da joj je muž odjednom preminuo na poslu, i ostavio udovicu s troje djece bez oca. To sam ga jutro poljubila i nisam imala pojma da je to posljednji zajednički pozdrav. Osjećala sam se kao da moj život, moji snovi i moje nade umiru zajedno s njim.

Sjećam se kako sam prolazila kroz te strašne trenutke. Svome najstarijem sinu pjevala sam za 3. rođendan, a u isto vrijeme sam planirala pogreb za njegovom oca junaka. Brinula sam se za svoje malo novorođenče dok sam birala lijes za njegovog oca, dok treći sin plače za tatom i želi da se on vrati.

Isus je taj koji mi je glavu držao iznad vode kada sam se osjećala kao da ću se ugušiti.

Sama sam živjela 21 mjesec sa 3 djeteta, svakoga dana sam ih tješila i gotovo nisam spavala zbog samoće i boli. Moja su djeca bila tužna kada bismo išli na neki rođendan slaviti život, a oni su jedini čiji tata tamo neće biti.

Ti su se dugi dani pretvorili u tjedne, pa u mjesece, u godine, i doveli su do toga gdje smo danas.

Svijet mi se okrenuo no srce mi se okrenulo za vječnost, i to nikada neću zaboraviti. Patrick je izašao iz moga života a u njega je ušao Isus. On me nikada nije iznevjerio, ni na jednom koraku.

Hodala sam kroz najmračnije tunele i bila je potrebna velika snaga odlučiti se za život, a ne žalovati. Plakala sam i osjećala sam se grozno kada bi djeca pitala za svoga tatu, i razmišljala sam o raju i kako ćemo tamo svi biti skupa…

Dan za danom stavljala bih svoju djecu u krevet i govorila bih im kako Bog ima poseban plan za njihov život, kako ih puno voli, sa suzama u očima.

Svaki dan i svaki vikend djeca i ja samo bili sami. Po noći sam se budila i hranila jednog dok bi ostala dva plakala, a ja sam plakala u sebi.

No Isus nas nikada nije iznevjerio.

Svaki bih dan osjetila kako Njegove snažne ruke nose moje iscrpljeno tijelo i kako mi govori da izdržim, da nije gotov sa mnom.

Bog me liječio po Svojoj Riječi. Biblija je postala živa i Njegova mi je nada bila kisik za disanje. Neki od mojih najljepših životnih trenutaka dogodili su se u najmračnijim danima, dok sam plakala u krevetu sama i žalila se tvorcu života, koji mi je liječio slomljeno srce.

Naučila sam da možemo vjerovati bez da vidimo, da se možemo nadati bez da osjećamo, i da možemo ozdraviti tijekom vremena. Isus je dokazao da je milost i spasitelj za mene i moju djecu.

Bog je upotrijebio tisuće ljudi kako bi nas uzdigao kroz molitvu, da budemo Njegove ruke i noge, da bi nas nahranio, ohrabrio i podsjetio da je vidio našu bol i da Mu je stalo do nas. Božju dobrotu nisam nikada iskusila kao kada sam hodala kroz te mračne dane u kojima se Duh Sveti brinuo za nas kroz svoj narod. Hvala Mu za svaku osobu koja nam je dala dar molitve, za svaku osobu koja nam je pomogla, za svaku osobu koja nas je ohrabrivala u poteškoćama.

Stvarnost je takva da žalac smrti boli i dalje i da se nastojimo povjeriti Božjem planu, no sve to s pitanjem zašto je savršeno zdravi muškarac od 30 godina odjednom preminuo bez upozorenja i objašnjenja.

Naša srca i dalje žude za vječnošću i ne znam zašto smo poslani na ovo putovanje, no naučila sam da trebam vjerovati Tvorcu cijelim svojim životom, a ne samo sretnim trenucima. I dalje nam nedostaje Patrick i želimo ga ponovno vidjeti, da zajedno slavimo Isusa. Često sam ljubomorna kada pomislim kako je on sada cjelovit, novi čovjek u Isusovoj prisutnosti, kojeg je volio i kojeg smo štovali.

Mnoge su se stvari promijenile no Isus je ostao Spasitelj. Nikada me nije iznevjerio i ostavio bez utjehe, milosti, ljubavi i snage. Znam da je Isus puno veći nego ja to mogu pojmiti zbog ove patnje, i zahvalna sam što je bol bila dovoljno velika da zastanem i poslušam njegovu utjehu i istinu.

Prošle su samo dvije godine otkako je Patrick otišao u vječnost no osjećam se kao da je prošao cijeli život. Sada se prisjećamo čovjeka koji me učinio ženom i majkom, koji me poučio poniznosti, koji je svoju obitelj volio, kojem nije bilo stalo što ljudi misle o njemu i što je iza sebe ostavio neizbrisiv trag. Volimo Patricka i nedostaje nam. No danas ne gledamo na vrijeme koje nismo imali, nego na trenutke koje smo podijelili.

Dobro proživljen život ne može se opisati riječima i djelima no ostaje kao nasljeđe koje ni grob ne može odnijeti. Zauvijek sam zahvalna za ostavštinu moga Patricka Keitha Pricea.

Autorica: Brittany Price; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Faithwire.com

Izvor preuzetog sadržaja: https://www.novizivot.net/2017/11/07/isus-me-nikada-nije-iznevjerio-ni-nakon-smrti-moga-muza/

PODIJELI