U svakoj si mojoj boli ljubavi Kristova. Pa zato hodam sa osmjehom duše u sred očaja tijela. Sa križa me ka sebi pozivaš, krvlju me presvetom napajaš, blagoslivljaš svetim spoznajama ovu moju dušu ožednjelu istine i spasenja. Žeđam za tobom slobodo moja ljubljena. Krunu svoju na moje tijelo stavi, neka me probode pa da u toj milosti ozdravim, a tvojih 5 Predragocijenih rana neka zbog moje ljubavi za tebe zacijeli. Cvijeće će vjero ljubljena na tom trnju izrasti, biti ću u ruhu ružarijskom, nikada više neće me okovanu gledati i nad mojim križem se zgražati… Evo idem… evo odlazim u suzama svetoga ganuća, idem u zagrljaja Onome koji je Alfa & Omega, Početak i Kraj. Bog će učiniti čudo nad čudima… Evo plače niz moje oči ljubav Duha Svetoga, tješi me da sam iz svijeta vječne ljubavi voljena, zbog trpljenja pjesmama novim darivana. I neka se čude…i neka mi sude… Isus je moj put, moja ljubav i zdravlje. Moje sve!
Sa ljubavlju i vjerom Ana Emanuela,
Bilaj, 15.05.2018. 
Ma tu sam ja, da neutješene tješim ljubavlju razotkrivenoj u vlastitim suzama! Golubica Božja kada plače krletku napušta… uranja u svetu postojanost Neba. Slobodu, ljubav i mir navješta moja pjesma svima onima koji Krista ljube!
