Isus, Bogočovjek

Isus Krist je najutjecajnija Osoba u povijesti. Otprili­ke trećina ljudi danas poznaje Onoga koji je podijelio povijest na dva dijela: prije i nakon Krista.

Ne smijemo pogriješiti i Isusa svrstati u istu razinu s drugim vjerskim vođama. Oni se razlikuju kao svjetlost od tame. Pretražite Kuran, i u njemu nigdje nećete naći Muhamedovo ime. Pretražite stare budističke spise, i u njima nećete naći Budino ime. Ali čitajte Novi zavjet, i naći ćete Isusovo ime na svakoj stranici, često i više puta. Poznati znanstvenik W. Griffith Thomas napisao je: “Kršćanstvo je jedina religija koja se temelji na Osobi njezinog Začetnika.”

Razmislite o ovome: Krist je jedina Osoba koja je živjela i za sebe rekla da je Bog, a da su Ga pritom najuvaženiji ljudi Njegovog vremena smatrali razumnim. Nje­gov utjecaj je veći od svih drugih. Sokrat je naučavao četrdeset godina, Platon pedeset, a Aristotel četrdeset — ali njihov zajednički utjecaj je manji od Isusovog, koji je naučavao tri i pol godine. Nijedan učitelj nije izbacio iz svojeg učenja ono što je nevažno, prolazno ili netočno, i nijedan učitelj nije odabrao samo ono što je vječno i sveopće.

Koji bi se drugi učitelj usudio reći da će njegovo učenje trajati zauvijek? Isus je rekao: “Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje neće proći.” (Matej 24,35) Svaki novi dan potvrđuje ovu istinu. Svaki novi naraštaj nalazi u Isusovom učenju ono što je novo, svježe i nadahnjuju- će. Kad gledamo kroz stoljeća, vidimo kako su Njegove riječi pretvorene u zakone, u crkveni nauk, izreke, riječi utjehe i podrške — ali nisu nikada prošle i nestale. Koji bi se drugi čovjek usudio reći da će njegove riječi trajati vječno?

Krist je rekao i mnogo tog drugog i time pokazao potpunu svjesnost o utjecaju svojih riječi na svijet koji će doći. Nijedan poznati učitelj nije učinio tako nešto. Zapazite sljedeće: “Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slije­di, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.” (Ivan 8,12) Da je ovo izjavio bilo tko drugi osim Krista, smatrali bi ga krajnje drskim. To što su ove izreke istinite i nakon dvadeset stoljeća, ukazuje na to da Krist nije bio običan čovjek.

Od ovog Galilejca tekli su neprestani izvori dobra u korist čovječanstva. Nitko dosad nije bio tako sveobu­hvatno koristan. Kad bismo iz djela umjetnosti, povijesti, milosrđa, dobročinstva i suosjećanja izdvojili sve ono što se odnosi na Krista, ili što je proizišlo od Njega, nastale bi velike praznine.

Isus je rekao: “A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi.” (Ivan 12,32) Ovo nam govo­ri da je unutrašnji život i sjedinjujući čimbenik čovje­čanstva Osoba, a ne filozofija; i ta je Osoba tesar iz Nazareta. U srži ustanova i religija obično je temeljni čimbenik određeno vjerovanje, a ne osoba. Srž kršćanstva nije ispovijedanje vjere, već Osoba, Isus Krist.

Sjećanja na svjetske velikane pobuđuju u nama po­štovanje, ali ne i gorljivu ljubav. Razmotrimo utjecaj Mojsija, Davida, Sokrata, Platona i stotina drugih velikih ime­na u minulim stoljećima. Niti jedan od njih ne posjeduje privlačnost Isusa Krista.

Razmislite i o Kristovoj tvrdnji da će imati vječnu Crkvu, usprkos prisutnosti “loše ribe” ili “kukolja” unutar nje (Vidi Matej 16,18; 13,37-40.47-50). Dodajte ovome Njegovu sigurnost kad je svojim sljedbenicima dao nalog da pođu i propovijedaju Radosnu vijest cijelom svijetu, nalog koji će poticati muškarce i žene sve do kraja (vidi Matej 28,19 20; Djela 1,8). Ponovno naglašavamo da u svoj svjetskoj literaturi i povijesti ne nalazimo tako odre­đenog dugoročnog proricanja.

Razmislite sada o tvrdnjama Čovjeka iz Nazareta koji je bio bez novca i po ljudskim mjerilima nemoćan. On je tvrdio sljedeće:

1. Da Mu je dana sva vlast na Nebu i na Zemlji (Ma­tej 28,18);
2. Da On u potpunosti vlada prirodom (Marko 4,39.41);
3. Da Njemu pripadaju nebeski anđeli (Matej 16,27);
4. Da Ga ljudi trebaju voljeti više nego vlastite obitelji ili svoj vlastiti život (Matej 10,37.38; Luka 14,26);
5. Da je On Spasitelj sveg ljudskog roda (Luka 19,10);
6. Da može oprostiti grijehe (Matej 9,2);
7. Da će biti konačni Sudac svima (Matej 25,31-46);
8. Da je postojao prije Abrahama i da je uživao u Božjoj slavi prije postanka svijeta (Ivan 8,58; 17,5).

Kristove tvrdnje su preživjele unatoč prividnim po­razima. Na križu se ponašao kao Kralj vječnosti, obeća­vajući pokajniku raj, i mirno je posredovao za svoje ne­prijatelje.

Može se reći da je najprirodnije objašnjenje za Krista da je bio nadnaravan, jer ako je bio dobar, onda mora biti Bog kao što je i govorio, budući da dobar čovjek ne laže o sebi (Ivan 14,8.9). Opisujući svoje zemaljsko po­slanje, Isus je rekao: “Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siroma­sima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraća­nje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da progla­sim godinu milosti Gospodnje.” (Luka 4,18.19)

To je bio Njegov posao. Činio je dobro i liječio one koje je Sotona povrijedio. „Postojala su cijela sela gdje ni u jednoj kući više nije bilo bolesti, jer je On onuda pro­šao i izliječio bolesne. Ljubav, milosrđe i sućut zračili su iz svakog Njegovog pokreta. Siromašni i ponizni se nisu ustručavali prići Isusu. Čak su i mala djeca bila privu­čena k Njemu. Voljela su sjediti u Njegovom krilu i gle­dati Mu u oči. Isus nije nikada bio grub, nikada nije nepotrebno izgovorio niti jednu oštru riječ i nikada nije nepotrebno zadao bol osjetljivoj duši. Nije nikada osudio slabe. Govorio je istinu, ali uvijek s ljubavlju. Nije pod­nosio lažljivost, nevjeru i zloću, a u Njegovom glasu osje­tile su se suze. Život Mu je bio život odricanja i pažnje prema drugima. Svaka je duša bila vrijedna u Njegovim očima.“ (vidi Ellen G. White, Put Kristu, Znaci vremena, 2010., str. 7)

Krist je Osoba čiji su život nagovjestili pisci Biblije:

1. On je nazvan “novim Adamom” (Rimljanima 5,14; 1. Korinćanima 15,45), jer kao što je prvom Adamu otvoren grudni koš da bi dao život svojoj mladen­ki (Evi), tako je Isusov bok bio otvoren na križu kako bi Njegova mladenka (Crkva) imala vječni život.
2. Jakov je u snu vidio ljestve koje su dopirale od Zemlje do Neba (Postanak 28,12). Isus je rekao da On predstavlja te “ljestve” koje povezuju čovjeka s Bogom (Ivan 1,51).
3. Josipa su njegova ljubomorna braća prodala u ropstvo, ali je Bog iskoristio tu izdaju da bi spasio Josipovu obitelj (Postanak 45,5). Isto je tako Krist bio prodan svojim neprijateljima i izdan iz zavisti, ftll Bog je tu izdaju upotrijebio da bi spasio svijet.

Onako kako je Josip postao gospodar svoje braće, tako je Krist postao gospodar cijelog svijeta.

4. Mojsije je rekao da će Mesija biti netko poput njega (Ponovljeni zakon 18,18). Mojsijeva uloga u izbavljenju Izraelaca iz Egipta preteča je Kristo­vog izbavljenja Crkve iz ropstva grijeha i pakla.
5. Hebrejsko ime Jošua na grčkom glasi Kao što je Jošua pobijedio neprijatelje Izraelaca i dao Izraelcima u posjed zemaljski Kanaan, tako je i Isus pobijedio sve naše neprijatelje i osigurao za nas nebeski Kanaan.
6. Samson, koji je prilikom smrti usmrtio više ljudi nego u cijelom životu, slika je Krista koji je svo­jom smrću na križu izvojevao veću pobjedu nego što je učinio za života.
7. David predstavlja Krista, koji je u Knjizi proroka Hošee 3,5 nazvan Davidom, gdje je bilo proreče- no da će Krist sjesti na Davidovo prijestolje (Izaija 9,7).
8. Kao što je Salomon sagradio divan hram u doba mira (1. o Kraljevima 6,7) tako je i Isus sagradio duhovni hram, Crkvu, mirnim putem i bez zvec­kanja oružjem.
9. Jonin boravak u utrobi ribe tri dana i tri noći bio je slika Kristovog boravka u grobu (Matej 12,40).
10. Kao što je židovski svećenik s krvlju pomirenja ulazio jedanput godišnje u Svetinju nad svetinja­ma, tako je i Isus ušao u Božju prisutnost svojom vlastitom krvlju da pomiri grešni svijet s Bogom (Hebrejima 7—10).

U prvom poglavlju Evanđelja po Ivanu tipovi i sim­boli koji se nalaze u Starom zavjetu predstavljaju Krista. To su Jakovljeve ljestve, Hram, brončana zmija, voda iz stijene, mana, plameni stup i tako dalje.

Iz knjige, Desmond Ford, Samo Isus, str. 5-9.