Pitanje:
Poštovani,
muči me pitanje u vezi grijeha protiv Duha Svetog među koje se ubraja i preuzetno pouzdanje u Božje milosrđe, a meni se često događa da prije nego što učinim neki grijeh i znam da to ne bi trebao ipak učinim jer ne uspijem pobijediti napast i pomislim nema veze ako to učinim reći ću to u ispovijedi. Je li to grijeh protiv Duha Svetog i moram li uz grijeh ispovijedati i tu preuzetnost. Do sada sam to ispovijedao te me također muči što mi se to uvijek iznova događa pa sumnjam jesu li mi ispovijedi valjane?
Odgovor:
Poštovani,
pouzdanje u Božje milosrđe nikako ne može biti u suprotnosti s Duhom Svetim,Otac, Sin i Duh Sveti su jedno, Sv.Trojstvo prema tome ne može biti suprotnosti.
Drugo je pitanje što znate da je nešto grijeh i opet ga učinite, padnete u napast i zgriješite. Ljudi smo i normalno je da imamo napasti no ne smijemo se predati i jadikovati nego se boriti uvijek iznova. To znači prvotno probati izbjegavati grešne situacije pogotovo kad znate gdje vas vrebaju i gdje ste slabi. Dakle to je prvi korak u borbi protiv grijeha. Dalje kad već padnete i zgriješite NE SMIJETE to smatrati “normalnim” i sebi olakšavati kako ćete to ispovjediti na idućoj ispovjedi. Da ispovjedit trebate ali velim svakako nastojati izbjegavati prigodu ali i kad padnete to ne smijete relativizirati i govoriti nema veze nego se jednostavno pokajati i do iduće ispovjedi nastojati ne upadati ponovno u isti grijeh znajući da ćete to ispovjediti. Znači ako učinite neki grijeh i svjesni ste da ćete ga ispovjediti probajte dalje ne upadati u isti a ne da vam bude svejedno učinili ga jednom ili više puta jer eto kao ispovjedit ćete.
To znači slijedeće, zgriješio sam i ispovjedit ću ali ću se truditi ne ponavljati ga do ispovjedi odnosno biti budan i probati ne griješiti no ako se i dogodi ne smijemo ostati ležati nego se uvijek iznova dizati i boriti prvenstveno protiv grešnih prigoda a onda i samog grijeha.
Ispovijed je valjana kad se pripremimo na nju, skrušimo i ispovjedimo SVE grijehe i odlučimo da nećemo više griješiti, Bog će nam oprostiti i to je ok., no nakon toga nažalost nastupaju napasti koje vrebaju i tada smo mi ti koji ćemo se boriti ili ne boriti prvenstveno protiv grešnih prigoda a onda i grijeha.
Dakle ne miješati valjanost ispovjedi i ponovnog padanja u grijeh!
Najbolji znak valjane ispovjedi je kad se ispovjedite onda nakon nje morate osjetiti olakšanje, sreću, jer ste se izmirili s Bogom i morate se osjećati nekako olakšano kao da će te poletjeti!
Obavezno se boriti protiv ponavljanja istih grijeha i tad će nam Bog dati još više snage ne dirajući u našu slobodu!
Nadam se da sam barem malo pomogao…
Kazimir Ištuk
teolog
