PORUKA SVIMA KOJI SEBE SMATRAJU PO KRISTU KRŠĆANIMA: Otvorite srce jedni drugima!

Kao katolici i kršćani moramo imati otvoreno srce za sve ljude. Zasigurno ponekad nismo spremni otvoriti svoje srce drugima, pogotovo onima koji po vjeri ili kulturi ne pripadaju nama. Poznato je da kršćani bili katolici, pravoslavni ili protestanti rijetko surađuju ili se rijetko nalaze u zajedničkoj molitvi.Kršćani, bez obzira kojoj crkvi pripadaju viču: “Gospodine,Gospodine!”, ali nemaju otvoreno srce za svoje bližnje, braću i sestre po Kristu koji pripadaju drugim crkvama. Pitam se jesam li iskren ako sam danas otišao na Svetu Misu, posjetio svoju molitvenu zajednicu, bio aktivan u svojoj župi, a da svoga susjeda nisam pozdravio i zaobišao ga na velika vrata samo zato što nije iste vjere kao što sam i ja. Sjetimo se Evanđelja po Luki gdje Farizej moli u hramu i kaže: ” Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi.” (Lk 18,11). Ponekad stvarno umišljamo da smo bezgrešni i pravedni ali ako smatram da sam samo ja miljenik Božji i bezgrešan samo i jedino zato što pripadam katoličkoj, pravoslavnoj ili protestantskoj crkvi, onda sam stvarno u velikoj zabludi. Ne vrijedi mi to što sam aktivan u svojoj župi, molitvenoj zajednici ili to što su mi svećenici prijatelji ako mrzim bližnjega svoga i ako ga pljujem, izmišljam o njemu loše priče ili ako ga sotoniziram i nazivam pogrdnim i lažnim imenima. Imamo puno slučajeva gdje možemo čuti da mi je susjed sektaš ili sotonist samo zato što nije moje vjere. Često sam čuo mnoge neistine izašle iz neznanja i od kojih su se stvorile predrasude. Tako sam znao čuti od pojedinih protestanata da se mi katolici molimo kipovima i slikama, pravoslavci govore za nas katolike da smo jeretici (heretici ili krivovjerci) a čuo sam da pojedini katolici za protestante kažu da su sektaši ali poznajem slučaj gdje su pojedinci izsotonizirali čovjeka koji pripada jednoj protestantskoj denominaciji da je sektaš, sotonist i jehovin svjedok. Žalosno je to što takve priče izlaze iz usta gorljivih vjernika lojalnim svojim crkvama kojima pripadaju. U Lukinom Evanđelju možemo pročitati ovaj citat tj. rečenicu koju je izgovorio Isus onima koji ga slijede: „Zašto me zovete: “Gospodine,Gospodine!” a ne vršite ono što vam kažem?“ (Lk 6,46) Zato se trebamo upitati jesam li ispravno postupio?Je li moje srce čisto ili je zatrovano lažima, ljubomorom, klevetanjem,sotoniziranjem drugih? Naše srce mora biti čisto jer jedino čisto srce može biti zapaljeno za Boga a srce koje nije zapaljeno za Boga ne može svijetliti za Isusa. Zato prihvaćajte sve ljude onako kako ih je Krist prihvaćao i oslobodimo se sebičnosti i sjetimo se one rečenice od Svetoga Pavla apostola Efežanima “Ne činite ništa iz sebičnosti i tašte slave,nego u poniznosti smatrajte jedni druge većima od sebe! (Filipljanima 2,3)
Mi katolici i kršćani moramo biti mirotvorci, pošteni i iskreni u svemu i moramo živjeti u miru pa čak i onda kada se drugi žele boriti protiv nas.(Rimljanima 12,18) Zato krenimo sada, krenimo od sebe i počnimo raditi na sebi. Pričajmo u prvome licu jednine i nastojmo popraviti svoje greške i težimo k tome da budemo bolji ljudi i bolji katolici. Prihvatimo svoje bližnje i radimo na našem osobnom duhovnom rastu i izbacimo klevete, tračeve, ljubomoru iz svoga srca kako bi naš pobožan život bio ugodan miris koji će druge privlačiti Kristu.