HRVAT U DRUŽBI MISIONARA SLUGU SIROMAŠNIH U TREĆEM SVIJETU »Velika je povlastica služiti siromašnima«

60
Autor: Tomislav Vuković

Već poslovičnoj uzrečici kako se i u najmanjem i najzabitijem, nepoznatom kutku svijeta zasigurno može pronaći koji Hrvat mogla bi se dodati i uzrečica kako se, Bogu hvala, i u, široj hrvatskoj javnosti potpuno nepoznatim, malenim redovničkim zajednicama najvjerojatnije može pronaći njezin hrvatski član. Da to nije tek pjesnički izraz pokazuje članak »Od puta droge do puta misionara sluge najsiromašnijih«, objavljen u novom broju časopisa za promicanje redovničkoga života »Susret« u kojem br. Mario Totić ukratko opisuje svoj buran i potresan životni put od razorene obitelji, četverogodišnjega boravka u zajednici »Cenacolo« do ulaska u pokret Misionara slugu siromašnih u Trećem svijetu (MSPTM).

»U pokretu sam susreo sve ono što me usrećilo – svjedoči br. Mario – euharistija, krunica, mnoga djela ljubavi. Gospodin mi je darovao novi život u Duhu, koji se bez ikakve sumnje očituje u apostolatu sa siromašnom djecom i napuštenima, i sa svim patnicima. Uistinu je velika povlastica služiti siromašnima.«

Utemeljitelj Misionara slugu siromašnih u Trećem svijetu je o. Giovanni Salerno, rođen 1938. u talijanskom mjestu Geli. Kao mladić stupio u redovničku zajednicu augustinijanaca u Palermu i za svećenika je zaređen g. 1961. Zbog silne želje da redovnički život posveti siromašnoj i napuštenoj djeci u Trećem svijetu, tj. uglavnom ekonomski nerazvijenim zemljama, nekadašnjim kolonijama zapadnoga svijeta, dobio je s nekolicinom redovničke subraće od poglavara dopuštenje za osnutak pastoralnoga, obrazovnoga i medicinskoga centra, koji ubrzo u Apurimacu u peruanskim Andama postaje prelatura, crkvena ustanova kao dio hijerarhijske Crkve osnovana za »provedbu posebnih pastoralnih inicijativa u korist raznih društvenih skupina u određenim regijama ili narodima, ili čak u cijelom svijetu«, kako to doslovce ističe Drugi vatikanski koncil.

Zbog sve većega zanimanja i priljeva članova Misionari sluge siromašnih u Trećem svijetu u osamdesetima postaju pokret, sastavljen od četiri skupine, koje žive zajedničku karizmu: redovnici i redovnička braća laici aktivni u pastoralu, karitasu, odgoju, zdravstvu i slično, kontemplativni redovnici i braća laici u strogo klauzurnom samostanu »Naše Gospe od Tišine«, redovnice misionarke i laička misionarska obitelj.

Danas se više od 150 članova pokreta Misionara slugu siromašnih u Trećem svijetu iz 18 zemalja skrbi za više od 1500 djece u Peruu, Meksiku i Kubi, a, zanimljivo, djeluju i u Mađarskoj, u školama, pučkim kuhinjama, klinikama, prihvatilištima, sirotištima i slično.

Preuzeto: Glas Koncila

PODIJELI