Nedavno sam sa svojim prijateljem Damirom bio na pješačkom hodočašću od
Zagreba do Marije Bistrice.Inače oba dvojica radimo sjedeće ili stajaće zaštitarske poslove a u slobodno vrijeme bavimo se rekreacijskim sportovima.Ja osobno svakodnevno pješačim minimalno 5 Km a uz to odlazim na plivanje a planiram uskoro i voziti bicikl na duže staze.Moja želja je da se na biciklu provozam kroz cijelu Hrvatsku a uz biciklizam želja mi je bila da se počnem baviti i planinarenjem.
Moj prijatelj Damir je u planinarenju iskusan i penjao se na vrhove skoro svih Hrvatskih planina,propješačio je u nekoliko godina preko 5000 Km Osim što je planinar on je i čovjek koji svakodnevno sudjeluje na Svetoj Misi a više puta je znao sjesti u automobil i otići na Svetu Misu u Mariju Bistricu.Ja sam također vezan za Mariju Bistricu i svetište a iz Zagreba sam pješačio negdje 17 ili 18 puta.Svako hodočašće u Mariju Bistricu me duhovno ojačalo i izgradilo,uvijek sam mogao svjedočiti o novim duhovnim iskustvima a tako mogu posvjedočiti o iskustvima s ovog zadnjeg hodočašća.
Naime,prije nego smo uopće dogovorili hodočašće u Mariju Bistricu Damir i ja smo se dogovarali da odemo na planinarenje i da se popnemo na Sljeme.Dogovarali smo rutu od 46 Km a krenuli bi od Podsuseda preko Sljemena do Planine Gornje.Kod dogovora određivao sam termine i dogovorio datum jer sam taj dan trebao biti slobodan.Kada mi je na poslu stigao novi raspored pogledao sam i vidio da je kolega otišao na godišnji odmor a da nikoga prethodno nije obavijestio pa se i raspored promijenio i taj dan sam dobio noćnu smjenu.To je bio četvrtak 04.10.2018.godine po rasporedu a po Katoličkom kalendaru blagdan Svetog Franje Asiškog.Nazvao sam Damira i rekao mu da se raspored promijenio i da odustajem od planinarenja taj dan i da odemo jedan drugi dan kad budem bio slobodan.Dok sam razgovarao s Damirom u misli mi je ulazila slika pješačkog
hodočašća prema Mariji Bistrici.Rekao sam Damiru:”Možemo ako hoćeš taj dan otići umjesto planinarenja na hodočašće u Mariju Bistricu?”On mi je odmah odgovorio:”Upravo sam ti to htio i predložiti.”Poklopilo se i donijeli smo odluku da idemo usprkos k tome što radim noćnu a odlučili smo krenuti malo ranije kako bi uspjeli doći u 10.30h na Svetu Misu.
Tako je došao i taj dan 04.10.2018.godine.Dan prije sam plivao puna dva sata,mišići su me boljeli ali i malo sam zakasnio pa sam krenuo sat vremena kasnije što je Damiru unijelo malo neurozu jer smo planirali doći na Svetu Misu u 10.30h a odlučili smo da idemo drugim putem i to preko Planine Gornje a taj put je malo duži ali i teži.Rutu je odredio Damir koji je odlično poznavao ovaj put a put je jednim dijelom vodio kroz šumu i polja tako da smo se usput mogli diviti šumama i drveću kao i kompletnoj prirodi koju je Bog stvorio.Hodali smo normalnim koracima a usput sam u sebi izmolio Gospinu krunicu.Kako smo hodali usput nam se činilo da nećemo stići na Svetu Misu a naše pješačko hodočašće ne bi bilo potpuno bez Svete Mise tako da sam Damiru usput
govorio ako kojim slučajem ne stignemo na Svetu Misu da ćemo hodočašće ponoviti i da ćemo onda ranije krenuti.Usput nas je pratilo lijepo vrijeme,divili smo se Lijepoj našoj Hrvatskoj koju je Bog stvorio tako čudesno i prelijepo.Naše prelijepo Hrvatsko Zagorje i Prigorje,šume i polja na kojima smo usput susretali srne a uz cestu smo na križanjima nailazili na kapelice i raspela što nam je davalo znak da su krajevi kroz koje prolazimo oduvijek pripadali Bogu a stanovnici svetoj Rimokatoličkoj crkvi.Usput mi je Damir opet nekoliko puta ponovio:” Trebali smo krenuti ranije,nisam siguran hoćemo li stići na Svetu Misu!” Ja sam mu odgovorio:”Stići ćemo ako ne stignemo ponovit ćemo hodočašće pa ćemo drugi put krenuti ranije.” Kada smo izdaleka ugledali toranj crkve i kada smo ugledali svetište ispred nas bili smo presretni i shvatiti smo da ćemo ipak stići na Svetu Misu.Ispred crkve smo bili dvije minute prije početka Svete Mise,a s tornja su odjekivala crkvena zvona.U crkvu smo ušli s ruksacima na leđima,skinuli ruksake i sjeli u klupu.Kada smo se smjestili u klupu uskoro je započela Sveta Misa,lijepo smo se pričestili i poslije Svete Mise smo se vratili autobusom do Zagreba.Potpuno se slažemo i Damir i ja da nas je Majka Božja Bistrička pozvala na ovo hodočašće a da nam je i pomogla da Gospodin Isus sve posloži na svoje i da nam pomogne da na vrijeme dođemo na Svetu Misu.U to uopće ne sumnjamo ni Damir a ni ja jer dogovarali smo planinarenje a na kraju smo dogovorili hodočašće u Mariju Bistricu i propješačili 30,67 Km do svetišta u Mariji Bistrici.Razmišljali smo o vrhovima planina a dobili smo poziv s Neba da krenemo na hodočašće.To je ono kako narodna poslovica kaže:” Čovjek snuje a Bog određuje.” Hvala Isusu i Majci Mariji na svim neizmjernim milostima koje primamo po ovim pješačkim hodočašćima.Neka vas sve prati Božji blagosov!
FOTOGRAFIJE I KARTA KRETANJA
FOTO: D.Bićanić/J.Jurčević/www.put-istina-život.com
Svjedočantvo hodočasnik Josip
