U razgovoru se pohvali čovjek koji i nije neki ljubitelj osobne higijene, kako se u moru nije okupao već pet godina. Odgovorih mu da i nije toliko nužno da se u moru kupa, ali samo neka se redovito kupa pod tušem. Kaže mi kako u tome ne treba pretjerati, jer se niti naši stari nisu previše kupali. Velim da se ipak iznad njih trebamo izdići, kad smo u mogućnosti. Izgleda da se u tome prepoznao pa svoje neslaganje o tjelesnoj čistoći, usmjeri na pitanje morala: – Trebalo bi više čistiti jezik i paziti da se ne uprlja!
Ne može se poistovjećivati higijena tijela i duše, jer je potrebno redovito obavljati i jedno i drugo. A još manje je opravdano zapostavljati jednu vrstu higijene, opravdavajući drugom vrstom čistoće. Sa sigurnošću se može reći da je ugodno boraviti u društvu čovjeka koji se redovito brine o tjelesnoj čistoći, dok je duša koja se redovito čisti prozračna i mirisna svima koji dolaze s njom u doticaj.
fra Mate Tadić.OFM
Tomislavgrad, 22. srpnja 2015.
