Fašnik

346

U Hrvatskoj živi gotovo 90% deklariranih katolika. Ako ćemo biti realni, moramo biti svjesni da je ta brojka znatno manja jer je praktičnih vjernika u Lijepoj našoj u principu vrlo malo.

Kako dolazim do istog zaključka?

Pa evo, ovih dana je u tijeku 190.samoborski fašnik. Maškare, smijeh, ples, zabava, šarenilo, ludilo…

Nemam ja osobno ništa protiv fašnika iako isti svoje korijene vuče daleko, daleko unatrag u vrijeme poganskih bogova i štovanja raznih božanstava koji veze s vezom nemaju. Vjeruje se da se običaj razvio iz rimsih bakanalija, luperkalija i saturnalija, ali je utemeljen na vjerovanju u gonjenje zlih sila, kao i protjerivanje zime. Kod fašnika se ljudi oblače u nešto drugo, maskiraju se u npr. Demone, da bi kao razbili strah i otjerali demone koji ih plaše. ?!
Na kraju se taj fašnik zapali i ljudi vjeruju da su otjerali zle duhove.

Može li svoj svoga prestrašiti, pitam ja vas?
Može li demon izgoniti demona, kao što i sam naš Isus govori u Svetom pismu, koliko god to izgledalo samo kao simboličan čin?

Katekizam Katoličke Crkve 2117 kaže:
„Sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu – pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje – teška je povreda kreposti bogoštovlja. A ta djela treba još više osuditi kad ih prati namjera da se drugima škodi ili kad se njima traži zahvat zloduha.“

Kada kažem da nemam ništa protiv fašnika, onda mislim da ja, kao majka, volim odvesti svoje dijete u lunapark, kupiti joj ono smeće od šećerne vate i krafne, volim vidjeti njezin smijeh na licu dok se vozi u plastičnim avionima koje luna-park drži dok ja sve to masno plaćam.

U subotu poslije podne, naravno.

Ono što me ponukalo da napišem ovaj pomalo čangrizav tekst, ali tko čita moje uratke zna da sam često „grintava“, jest činjenica da se glavni dio dječjeg fašnika, maskiranje, ples i natjecanja organiziraju u – nedjelju u 10:20 sati.

?!?!

Shvaćate li kamo smjeram?

Djeca, vrtićka i školska velikom većinom, su glavni akteri taj jedan dan i u centru su pozornosti. U NEDJELJU, na Dan Gospodnji, upravo u vrijeme kada se diljem Lijepe naše održava Sveto Bogoslužje, odn.Sveta Misa. S nekim pomacima, Svete Mise nedjeljom, one jutarnja i glavna se kreću od jedno 07:30 – 11:00. I upravo u tom periodu, ni vrit ni mimo, se održava DJEČJI FAŠNIK u jednom od gradova najpoznatijih upravo po fašniku.
Dječica u pratnji svih teta iz vrtića, katolkinja većinom, njihovih roditelja, katolika u većini, jer, opet spominjem brojku od gotovo 90%, bake i djedovi, stara garda katolika Lijepe naše, svi oni dolaze vidjeti svoje zlato kako pod maskom nekog lika iz crtića sa svojom grupom najbolje pleše, najljepše pjeva i ponositi se njime, umjesto da slave i zahvlajuju Bogu na Svetoj Misi što im je dao na posudbu to isto malo zlato, što ga mogu vidjeti, čuti i tepati mu najnježnije riječi, šetati s njime na svojim zdravim nogama i nositi ga u naručju.
Ne!

Katolčki narod je danas, u nedjelju, na Dan Gospodnji na glavnom trgu u Samoboru i gleda kako neka ptica, umjetničkog imena Sraka, mijenja službu Gospodnju i zamjenjuje ju tričarijama i nebulozama. Dječici plješćemo i učimo ih da je to, što smo umjesto na Svetu Misu odlučili zamaskirati ih onako predivne u nešto što nisu, a idealiziraju upravo te izmišljene likove, duboko u sebi razvijajući nezadovoljstvo time što jesu i težnju da budu netko drugi.
Ma tko?
Princeza koja zamrzava svijet?
Čovjek koji se poput pauka penje po neboderima?
Panda koji je ekspert za kung-fu?

Recite da sam radikalna, slobodno.
Imam i ja dijete. U subotu smo obukle haljinu Snjeguljice. Našminkale smo ličeko. Ali moja curica zna da je ona, da upravo ona savršena takva kakva jest. I da nema potreba biti netko drugi. Fora je u tome da voli haljine i voli se šminkati. Ne u smislu skrivanja sebe pod maskom. Ne u smislu da bude netko drugi. Nego da kad se pogleda u ogledalo nasmiješi se i cikne od radosti. Jer zna da je ona željeno Božje dijete i da ju je Bog, upravo takvu zamislio još i prije trenutka njenog začeća. I da je vrijeme kada se slavi Sveta Misa, nedjelja, dan Božji. Prisustvujemo Svetoj Misi da Mu zahvalimo za sva dobra. Ona zadnje vrijeme ne ide samnom. Ima faze u kojima malo ide, malo ne ide. Da ne bih sebe prikazivala kao moralistu, a vlastito mi dijete sjedi kod kuće dok sam ja na Misi. Ali isto tako ne ide umjesto na Misu na maškare.

Paradoks.

Potpuno izokretanje vrijednosti i to naočigled i toliko javno da javnije ne može. U vrijeme Svete Mise svi „vjernici“ su nekom silom odvučeni iz Crkvi i dovučeni na izokretanje samih sebe i svojih potomaka. Budi ono što želiš biti, svi će ti pljeskati. Ne ono – budi ono što jesi. Sakrij se iza maske, u nedjelju ujutro, vriskaj, ciči i prenemaži se, veća je šansa da pobereš nagradu.

A Bog, koji nam daje neraspadljive nagrade, čeka u polupraznim Crkvamai misli si:
„Ajme kakve su to guske od naroda! Idolopoklonici! Bezvjerci! Zavedeni naivci!“

Ništa ne shvaćaju. Ništa ne povezuju. Ni da im se nacrta ne kuže.
Nula bodova.

Jučer u Samoboru sretnem korpulentniju gospođu, mlađu, s kolicima u kojima gura bebu, maskiranu u časnu sestr. ?!?!
Eeeeej, u časnu sestru???

Pa sad će netko reći „neš` ti pa ljudi se maskiraju i u medicinske sestre i u vatrogasce i u životinje!“
Samo neka se maskiraju. Ali u svetinje nek´ne diraju. Kada bi Židovi imali fašnik pitam se bi li dozvolili ikome da se maskira u Mojsija ili recimo, u Kovčeg Saveza? Da na sebe stavi masku 10 zapovjedi Božjih?
Časna sestra, ljudi, koja gura bebu u kolicima je krajnje degutantno. Časna sestra je Kristova zaručnica. Ona je zaručnica Sina Božjeg. Ona predstavlja Majku, Služiteljicu, poniznost. Ona predstavlja jednostavnost, skromnostu služenju našem Ocu. Vidjeti nekoga kako se na taj način sprda s tim pozivom koje danas rijetko koja žena osjeti u srcu je za mene dno dna. Ja osobno u ovom činu vidim ponižavanje. Isto kao što se na Martinje lokalna pijandura oblači u svećenićko ruho da bi „blagoslovila“ mošt. Jedva jedvice slaže rečenice, nos se crveni o d promila, a jezik petlja. Fuj!

Sve ljudi ima svoje granice.

Mir i dobro.

 

Maja Vidaković

PODIJELI