UVOD

 

1

1 Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah među izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viđenja. 2 Petoga dana istoga mjeseca – godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima – 3 riječ Jahvina dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina.
Viđenje “Jahvinih kola”
4 Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. 5 Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku; 6 svako od njih sa četiri obraza, u svakoga četiri krila. 7 Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi. 8 Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje. I svako od njih četvero imaše svoj obraz i svoja krila. 9 Krila im se spajahu jedno s drugim. Idući, ne okretahu se: svako se naprijed kretaše.
10 I u sva četiri bijaše lice čovječje; u sva četiri zdesna lice lavlje; u sva četiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva četiri. 11 Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu. 12 I svako iđaše samo naprijed. A iđahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idući.
13 A posred tih bića vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruće zublje koje se među njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu. 14 Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje.
15 Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od četiri bića po jedan točak. 16 Točkovi bijahu slični krizolitu, sva četiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugome. 17 U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera a nisu se morali okretati.
18 Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune očiju. 19 Kad bi bića krenula, krenuli bi s njima i točkovi; kad bi se bića sa tla podigla, i točkovi se podizahu. 20 Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi podizali, jer duh bića bijaše u točkovima. 21 Pa kad su bića krenula, i točkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i točkovi; kad se ona sa tla dizahu, i točkovi se s njima podizahu, jer duh bića bijaše u točkovima.
22 Nad glavama bića bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama. 23 A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo. 24 Čuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi krila. 25 Sa svoda nad njihovim glavama čula se grmljavina.
26 Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek. 27 I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane. 28 Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh ničice i čuh glas koji mi govoraše.
Viđenje knjige

2

1 I reče mi: “Sine čovječji, na noge se, da s tobom govorim!” 2 OI uđe u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše. 3 I reče mi: “Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. 4 Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod! 5 I poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među vama. 6 A ti, sine čovječji, ne boj ih se i ne plaši se riječi njihovih: ‘Trnje te okružuje i sjediš među samim skorpijama.’ Ne plaši se riječi njihovih i ne boj se nimalo njihova pogleda jer oni su rod odmetnički. 7 Govori im moje riječi, poslušali oni ili ne poslušali, jer rod su odmetnički. 8 A ti, sine čovječji, poslušaj što ću ti sada reći: Ne budi odmetnik kao što su oni rod odmetnički! Otvori usta i progutaj što ću ti sada dati!”
9 I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige. 10 I razvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: “Naricanje! Jecanje! Jauk!”

3

1 I reče mi: “Sine čovječji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!” 2 Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak 3 i reče: “Sine čovječji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!” I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med.
4 Reče mi: “Sine čovječji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku. 5 Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, već te šaljem domu Izraelovu. 6 Ne šaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te poslušali. 7 A dom te Izraelov neće poslušati, jer ni mene ne sluša, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca. 8 Evo, zato ću sada otvrdnuti tvoje lice kao što je i njihovo i glavu ću tvoju učiniti tvrdoglavom kao što je njihova. 9 I ne boj ih se i ne plaši, jer oni su rod odmetnički!”
10 Reče mi: “Sine čovječji, sve riječi što ću ti reći uzmi k srcu i poslušaj ih svojim ušima. 11 I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! – poslušali ili ne poslušali!”
12 Uto me duh podiže i ja za sobom čuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta. 13 Čuh lepet krila onih bića – udarahu jedno o drugo – i snažnu škripu točkova što se s njima kretahu i zaglušnu jeku jakoga glasa.
14 Tada me duh prihvati i ponese. I ja iđah ogorčen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina čvrsto pritisla. 15 Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru – onamo gdje se bijahu nastanili – te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen.
Prorok kao čuvar Izraela
16 Poslije sedam dana dođe mi opet riječ Jahvina: 17 “Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime. 18 Kad bezbožniku reknem: ‘Umrijet ćeš’, a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on će umrijeti sa svojega bezakonja, ali ću ja od tebe tražiti račun za krv njegovu. 19 A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti zbog svoje krivice, a ti ćeš spasiti svoj život. 20 Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, postavit ću mu zamku i umrijet će jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet će, i njegova se pravedna djela više neće spominjati, ali ću od tebe tražiti račun za krv njegovu. 21 Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet će jer je prihvatio opomenu, a i ti ćeš spasiti život svoj.”
I. PRIJE OPSADE JERUZALEMA
Ezekiel nijem
22 Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reče: “Ustani i siđi u dolinu da ondje s tobom govorim!” 23 Ustadoh tada i siđoh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajaše ondje, slična Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh ničice. 24 Jahvin duh uđe u me, osovi me na noge i reče: “Idi i zatvori se u domu svojemu! 25 Na te ću, evo, sine čovječji, staviti užad i svezati te i više nećeš izlaziti. 26 I jezik ću ti zalijepiti za nepce te ćeš onijemjeti i nećeš ih više karati, jer su rod odmetnički. 27 A kad ti ja progovorim, otvorit ću ti usta i ti ćeš im reći: Ovako govori Jahve Gospod! I tko hoće slušati, neka sluša, a tko neće, neka ne sluša, jer su rod odmetnički.
Najava opsade Jeruzalema

4

1 A ti, sine čovječji, uzmi opeku, postavi je preda se i nacrtaj na njoj grad Jeruzalem. 2 Oko njega postavi opsadu, sagradi prema njemu utvrdu, podigni nasip, iskopaj oko njega opkop, razvrstaj vojsku i porazmjesti zidodere uokolo. 3 Zatim uzmi gvozdenu ploču i postavi je kao gvozden bedem između sebe i grada te k njemu okreni lice, i bit će opsjednut. Pritisni ga! To je znak domu Izraelovu! 4 Zatim lezi na svoju lijevu stranu i stavi na se grijeh doma Izraelova: koliko dana budeš tako ležao, toliko ćeš dana nositi njihov grijeh. 5 Dajem ti po dan za godine grijeha njihovih: sto i devedeset dana nosit ćeš grijeh doma Izraelova. 6 A kad to završiš, četrdeset ćeš dana ležati na desnoj strani da nosiš grijeh doma Judina; dajem ti po dan za svaku godinu. 7 Tad okreni lice prema opsjedanom Jeruzalemu, pruži golu desnicu i prorokuj protiv njega. 8 A ja ću te užetima vezati da se ne možeš okretati s jedne strane na drugu dok ne navršiš dane svoje opsade.
9 Uzmi pšenice, ječma, boba, leće, prosa i raži, stavi to u jednu posudu i pripravi od toga sebi kruh. Jest ćeš ga onoliko dana koliko budeš ležao na svojoj strani: sto i devedeset dana. 10 Jelo što ćeš ga jesti bit će izmjereno; dvadeset šekela na dan; a jest ćeš ga u određeno vrijeme. 11 I vodu ćeš piti na mjeru: šestinu hina. Pit ćeš je u određeno vrijeme. 12 A jest ćeš pogaču od ječma što ćeš je pred njima ispeći na ljudskim izmetinama.”
13 I reče: “Tako će sinovi Izraelovi jesti svoj nečisti kruh među narodima među koje ću ih izagnati.” 14 Ja mu odgovorih: “Jao, Jahve Gospode, gle, moja duša nije okaljana, jer se od djetinjstva još ne okusih ničega uginulog ni rastrganog niti u moja usta ikad uđe meso nečisto.” 15 A on će: “Gle, dajem ti kravlju balegu umjesto ljudskih izmetina da na njoj ispečeš kruh!”
16 Još mi reče: “Sine čovječji, uništit ću u Jeruzalemu posljednju pričuvu kruha, i jest će kruh na mjeru i s tjeskobom, i pit će vodu na mjeru i sa zebnjom. 17 Neka im nestane kruha i vode, neka usahnu zbog bezakonja svojega i jedan za drugim neka poginu!

5

1 A ti, sine čovječji, uzmi mač naoštren, uzmi ga kao britvu brijačku i obrij glavu i bradu. Zatim uzmi mjerice i porazdijeli. 2 Trećinu spali posred grada ognjem kad se navrše dani tvoje opsade; trećinu uzmi i sasijeci mačem oko grada; trećinu baci u vjetar – i svoj ću mač trgnuti na njih. 3 Uzmi malo i zaveži u skute haljine. 4 Od toga opet nešto uzmi, baci u vatru i spali: odatle će se razgorjeti vatra svemu domu Izraelovu!”
5 Ovako govori Jahve Gospod: “Ovo je Jeruzalem! Postavih ga u središte naroda, okružih ga zemljama! 6 Ali se on odupro mojim naredbama većma nego pogani, zakonima mojim većma nego zemlje koje ga okružuju.” 7 Stoga ovako govori Jahve Gospod: “Buntovniji ste od naroda koji vas okružuju, ne hodite po mojim zakonima i ne vršite ni mojih naredaba ni naredaba okolnih naroda.” 8 Zato ovako govori Jahve Gospod:
“Evo i mene protiv tebe! Izvršit ću sud svoj nad tobom na oči svih naroda. 9 Zbog tvojih gadosti učinit ću s tobom što još ne učinih nikada nit ću ikad učiniti: 10 posred tebe očevi će jesti sinove, a sinovi očeve; izvršit ću sud svoj nad tobom i sav ostatak tvoj predati svim vjetrovima! 11 Života mi moga! – riječ je Jahve Gospoda – svakojakim grozotama i gadostima ti uistinu oskvrnu moje Svetište. I ja ću sada brijati i oko se moje neće sažaliti i neću se smilovati: 12 trećina će tvojih žitelja posred tebe od kuge skončati i od gladi umrijeti; trećina će oko tebe od mača pasti; trećinu ću predati vjetrovima – i mač ću svoj trgnuti na njih! 13 Tako ću iskaliti gnjev svoj i smirit će se jarost moja kad im se osvetim. I kad iskalim jarost svoju nad njima, spoznat će da sam to ja, Jahve, u ljubomori svojoj bio rekao. 14 Opustošit ću te, izvrgnut ću te ruglu naroda koji te okružuju, na oči svim prolaznicima. 15 Da, bit ćeš na ruglo i sramotu, opomena i užas okolnim narodima kad izvršim protiv tebe sve svoje sudove kažnjavajući gnjevno, jarosno. Ja, Jahve, rekoh! 16 I kad na vas pustim ljute strijele gladi što zatiru, koje ću pustiti na vas da vas uništim i glađu zatrem – uništit ću vam i posljednju pričuvu kruha. 17 A povrh gladi pustit ću na vas i divlje zvijeri koje će ti djecu rastrgati; kuga će te i krv preplaviti: pod mač ću te svoj okrenuti. Ja, Jahve, rekoh!”
Protiv gora Izraelovih

6

1 Tada mi dođe riječ Jahvina i reče: 2 “Sine čovječji, okreni lice prema gorama Izraelovim i prorokuj protiv njih. 3 Reci:
‘Gore Izraelove, čujte riječ Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve Gospod: Gore i brežuljci, jaruge i doline, evo, spustit ću mač na vas i oborit ću uzvišice vaše! 4 Opustjet će žrtvenici vaši i porušit će se stupovi vaši, a vaše poginule pred kumire ću vam baciti. 5 Pobacat ću trupla sinova Izraelovih pred kumire njihove i rasijat ću kosti vaše oko žrtvenika vaših! 6 Gdje god boravili, gradovi će vaši biti opustošeni, uzvišice poharane, žrtvenici će vam opustjeti i biti uništeni, kumiri će vaši biti oboreni i nestat će ih, stupovi će vaši biti smrvljeni, sva će djela vaša propasti. 7 Među vas će padati poginuli, i znat ćete da sam ja Jahve!
8 Ali ću ipak poštedjeti neke od vas: ti će među narodima uteći maču kad se raspršite po zemljama. 9 Tada će se preživjeli među vama spomenuti mene među narodima kamo budu odvedeni u izgnanstvo, kad im slomim srce preljubničko što se odmetnulo od mene i kad im iskopam preljubničke oči što pođoše za kumirima njihovim. I tada će sami sebi omrznuti zbog nedjela što ih počiniše gadostima svojim. 10 I spoznat će da sam ja Jahve: nisam im zaludu govorio da ću ih udariti svim tim zlom.'”
Izraelovi grijesi
11 Ovako govori Jahve Gospod: “Pljesni rukama i lupni nogama, te reci: Jao! zbog svih gadnih nedjela dom će Izraelov pasti od mača, gladi i kuge! 12 Tko bude daleko, od kuge će umrijeti; tko bude blizu, od mača će pasti, i tko bude opkoljen, od gladi će izdahnuti! Tako ću gnjev iskaliti na njima 13 i spoznat će da sam ja Jahve kad im poginuli budu ležali među kumirima oko žrtvenika na svakome povišem brežuljku, nad svim vrhovima planinskim, pod svakim stablom zelenim, pod svakim hrastom granatim, gdje se god prinosio ugodan miris kumirima njihovim. 14 Ruku ću podići na njih i svu ću im zemlju pretvoriti u pustoš, od pustinje do Rible, posvuda gdje borave! I spoznat će da sam ja Jahve!”
Skori svršetak

7

1 Opet mi dođe riječ Jahvina i reče: 2 “Ti, sine čovječji, reci: Ovako govori Jahve Gospod zemlji Izraelovoj:
‘Primiče se kraj: bliži se konac zemlji na sve četiri strane svijeta! 3 Sada je i tebi kraj: gnjev ću svoj na te izliti, sudit ću ti prema putovima tvojim i na te ću oboriti sve gadosti tvoje! 4 I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću te nagraditi prema putovima tvojim, tvoje će gadosti u tebi ostati. I znat ćete da sam ja Jahve.'”
5 Ovako govori Jahve: “Jedna nesreća, evo, dolazi! 6 Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi! 7 Kolo ti udesa dolazi, stanovniče zemlje! Dolazi tvoj čas, bliži se dan: strava je, a ne radost u gorama. 8 Eto, uskoro ću na te izliti gnjev i iskalit ću na tebi srdžbu svoju! Sudit ću ti prema putovima tvojim i oborit ću na te sve gadosti tvoje. 9 I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću ti platiti prema putovima tvojim i tvoje će gadosti u tebi ostati! I spoznat ćete da sam ja Jahve koji bije. 10 Evo, evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut već cvjeta i oholost pupa, 11 a nasilje se podiže kao žezlo bezbožnosti! I nitko neće ostati od njih, nitko od njihova mnoštva. Ništa od njihove buke, nema u njima vrijednosti. 12 Ide vrijeme, bliži se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo. 13 Jer tko proda, neće više dobiti što je prodao, i nitko neće bezakonjem ojačati život! 14 Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kreće u boj, jer gnjev se moj izlijeva na sve bučno mnoštvo.
15 Vani – mač, a unutra – kuga i glad! I tko je u polju, od mača će poginuti, a tko u gradu, glad će ga i kuga uništiti. 16 Koji uteku, sklonit će se u gore kao dolinski golubovi, a ja ću ih sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova, 17 i sve će ruke klonuti, a koljena će svima malaksati. 18 U kostrijet će se odjenuti, trepet će ih obuzeti, sva će lica sramota pokriti, sve će im glave oćelavjeti! 19 Srebro svoje pobacat će na ulice, a zlato će smatrati izmetom: u dan srdžbe Jahvine ni srebro ni zlato neće ih izbaviti, duše im neće moći nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotakoše na grijeh. 20 Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire – grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet. 21 Dat ću ga u ruke tuđincima da oplijene, razgrabe i oskvrnu. 22 Odvratit ću od njih lice svoje: i neka se samo oskvrnjuje moja dragocjenost, neka u nju uđu provalnici i neka je oskvrnu! 23 Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zločina koji zaslužuju smrt i grad prepun nasilja! 24 Zato ću dovesti najgore narode da baštine njihove domove. Slomit ću oholost nasilnika, i svetišta njihova bit će oskvrnjena. 25 Dolazi tjeskoba! Tražit će mir, a mira biti neće! 26 Dolazit će nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I tražit će se viđenje u proroka; u svećenika neće više biti Zakona ni u starješina savjeta! 27 Kralj će protužiti, a kneza će spopasti užas i ruke će puku zadrhtati, jer ću ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit ću im prema sudovima njihovim. I znat će da sam ja Jahve.”
Opačine Jeruzalema

8

1 Godine šeste, šestoga mjeseca, petoga dana, dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina.
2 Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine. 3 Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i ponese me u božanskome viđenju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru. 4 I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelova, kao što je vidjeh u dolini. 5 I reče mi: “Sine čovječji, podigni oči prema sjeveru!” I podigoh oči prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu.
6 I reče mi: “Sine čovječji, vidiš li što oni ovdje čine? Velike su to gnusobe što ih dom Izraelov ovdje čini, samo da me udalji iz mojega Svetišta. A vidjet ćeš i gorih gnusoba!” 7 I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina. 8 I reče mi: “Sine čovječji, probij taj zid!” Probih zid, a ono – ulaz! 9 I reče mi: “Uđi i pogledaj strahovite gadosti što se ovdje čine!” 10 Uđoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih životinja – sve kumiri doma Izraelova, našarani na zidu, svuda uokolo. 11 A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i među njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kâda miomirisnoga.
12 I reče mi: “Sine čovječji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I još govore: Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!” 13 I reče mi još: “A vidjet ćeš i gorih gnusoba što se ovdje čine!” 14 I povede me do vrata Doma Jahvina što su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sjeđahu žene i oplakivahu Tamuza. 15 I reče mi: “Vidiš li, sine čovječji? A vidjet ćeš i gorih gnusoba od ovih!” 16 I povede me u unutrašnje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, između trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leđima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu.
17 I reče mi: “Vidiš li to, sine čovječji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba što ih ovdje čine, nego mi još zemlju pune i nasiljem, i ponovo me izazivaju i granama pred nosom mašu? 18 Zato ću i ja sada postupiti s njima jarosno i oči se moje više neće sažaliti i neću im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, neću ih uslišiti.”
Kazna

9

1 Tada zagrmje na moje uši i reče: “Kazne grada! Priđite svaka sa svojim zatornim oružjem u ruci!” 2 I gle, dođoše šestorica ljudi s gornjih vrata, što su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim oružjem u ruci. Među njima bijaše i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uđoše oni i stadoše uz tučani žrtvenik. 3 A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijaše, prema pragu Doma.
I pozva čovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, 4 te mu reče: “Prođi gradom Jeruzalemom i znakom ‘tau’ obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine!” 5 A drugima reče na moje uši: “Pođite za njim gradom i ubijajte bez milosrđa. Oči vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja. 6 Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak ‘tau’, njega ne dirajte. Počnite od mojega Svetišta!” I oni počeše od starješina koji stajahu pred Domom. 7 I reče im: “Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!” I oni iziđoše te zaredaše ubijati gradom.
8 Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se ničice i zavapih: “Jao, Jahve Gospode! Zar ćeš zaista uništiti sve što preostade od Izraela da iskališ svoj gnjev nad Jeruzalemom?” 9 Reče mi: “Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zločina. Govore: ‘Jahve je ostavio zemlju! Ne vidi Jahve!’ 10 I zato se moje oči neće sažaliti i neću im se smilovati: djela ću im njihova oboriti na glavu!” 11 I gle, čovjek odjeven u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, javi vijesti: “Učinih kako si mi zapovjedio!”

10

1 Pogledah, i gle: na svodu nad glavama kreubinā pojavi se nešto kao kamen safir, kao nekakvo prijestolje. 2 I prozbori čovjeku odjevenom u lan: “Uđi među točkove pod kerubinima, uzmi pune pregršti žeravice između kerubina i prospi je nad gradom!” – I on na moje oči uđe među kerubine. 3 A kerubini stajahu s desne strane Doma kad čovjek uđe među njih. I oblak ispuni sve unutrašnje predvorje, 4 a Slava Jahvina vinu se s kerubinā prema pragu Doma. Dom se ispuni oblakom, a predvorje napuni svjetlost Slave Jahvine. 5 Huka kerubinskih krila razliježe se do vanjskoga predvorja, kao kad zagrmi glas Svevišnjega.
6 A kad on zapovjedi čovjeku odjevenom u lan: “Uzmi ognja između točkova što su pod kerubinima”, čovjek uđe i stade kraj točkova. 7 Jedan kerubin pruži ruku prema ognju što bijaše među kerubinima, uze ga i stavi u ruke čovjeku odjevenom u lan. On ga primi i iziđe. 8 A ispod kerubinskih krila ukaza se nešto kao ruka čovječja. 9 Pogledah, i gle: uz kerubine četiri točka, po jedan uza svakoga. A točkovi bijahu nalik na kamen krizolit; 10 sva četiri istog oblika i kao da je jedan točak u drugome. 11 U kretanju mogahu ići u sva četiri smjera, sve bez zakretanja. Kamo bi se glava usmjerila, onamo bi krenuli, a da se, krećući se, nisu morali okretati. 12 Cijelo tijelo u kerubinā – leđa, ruke, krila i sva četiri točka njihova – sve im bijaše posvud naokolo puno očiju.
13 A točkovi, koliko sam čuo, zvahu se “Kovitlac”. 14 Svaki imaše po četiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga čovječje, a u trećega lice lavlje, u četvrtoga orlovsko. 15 Tada se kerubini podigoše u visine. Bijahu to ista bića što ih vidjeh na rijeci Kebaru. 16 Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i točkovi uz njih, kad bi kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, točkovi se ne bi od njih odmicali. 17 Kad bi se zaustavili, i točkovi bi stali; a kad bi se sa zemlje podigli, i točkovi se podizahu, jer duh bića bijaše u njima.
Slava Jahvina napušta Hram
18 Uto se Slava Jahvina vinu s praga Doma i stade nad kerubinima. 19 Tada kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim očima. A kad oni krenuše, i točkovi za njima krenuše. I zaustaviše se nad istočnim vratima Doma Jahvina, a Slava Boga Izraelova bijaše nad njima. 20 Bijahu to ista bića što ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini. 21 U svakoga po četiri lica i po četiri krila, a pod krilima nešto kao ruka čovječja. 22 Lica im ista kao ona što ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se naprijed kretaše.
Prispodoba o kotlu i mesu

11

1 Tada se duh podiže i ponese me do istočnih vrata Doma Jahvina, što su okrenuta k istoku. I gle: na ulazu vrata dvadeset i pet ljudi, među kojima vidjeh i Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina, knezove narodne. 2 I reče mi: “Sine čovječji, evo ljudi koji smišljaju opačine i koji u ovom gradu daju zle savjete: 3 ‘Nije li čas da gradimo domove? Ovaj je grad kotao, a mi smo meso.’ 4 Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine čovječji!”
5 I duh Jahvin siđe nada me i kaza mi: “Reci: Ovako veli Jahve Gospod: ‘Ne govoriš li tako, dome Izraelov? Ali ja poznajem misli vašega srca! 6 Množite ubojstva u ovome gradu i njegove ulice punite truplima.’ 7 Zato ovako govori Jahve Gospod: ‘Oni koje vi probodoste i razbacaste po gradu – oni su meso, a grad je kotao. Zato ću vas ja izvesti sada iz njega. 8 Od mača strahujete, i mač ću na vas dovesti – riječ je Jahve Gospoda! 9 Izvest ću vas iz grada i predati vas u ruke tuđincima, i sud ću svoj izvršiti nad vama: 10 od mača ćete pasti! Na međi Izraelovoj sudit ću vam, i tada ćete znati da sam ja Jahve! 11 A ovaj grad više vam neće biti kotao i vi nećete biti meso njegovo. Na međi Izraelovoj sudit ću vam, 12 i tada ćete znati da sam ja Jahve po čijim uredbama ne živjeste i čijih zakona ne izvršavaste, nego živjeste po zakonima okolnih naroda!'”
13 Dok ja tako prorokovah, umrije Pelatja, sin Benajin. I ja padoh ničice te zavapih iz svega glasa: “Jao, Jahve Gospode, zar ćeš doista uništiti sav Ostatak doma Izraelova?” 14 I dođe mi riječ Jahvina:
Novi savez obećan izgnanicima
15 “Sine čovječji, tvojoj braći, i tvojim rođacima, i svem domu Izraelovu Jeruzalemci govore: ‘Daleko ste od Jahve! Nama je ova zemlja dana u posjed!’ 16 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Ako ih i odagnah među daleke narode, ako ih i rasprših po zemljama, ja ću im sam uskoro biti Svetište u zemljama u kojima se nalaze.’ 17 Stoga im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Sabrat ću vas iz narodā, vratit ću vas iz zemalja u kojima ste bili raspršeni i dat ću vam opet zemlju Izraelovu! 18 I kad se u nju vrate, istrijebit će iz nje sve grozote i gadosti. 19 I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, 20 da hode po mojim naredbama i da čuvaju i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov! 21 A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit ću na glavu njihov put’ – riječ je Jahve Gospoda.”
Slava Jahvina ostavlja Jeruzalem
22 Kerubini podigoše krila i točkovi se digoše za njima, a Slava Boga Izraelova lebdijaše nad njima. 23 Slava se Jahvina vinu iz grada i zaustavi se na gori, istočno od grada. 24 A mene duh podiže i ponese duhom Božjim k izgnanicima u zemlju kaldejsku. I iščeznu viđenje koje gledah. 25 I pripovjedih izgnanicima sve što mi Jahve bijaše objavio.
Prorok oponaša izgnanstvo

12

1 Opet mi dođe riječ Jahvina: 2 “Sine čovječji! Ti boraviš u rodu odmetničkom koji ima oči, a ne vidi, uši ima, a ne čuje, jer su rod odmetnički. 3 Zato, sine čovječji, spremi izgnanički zavežljaj i njima na oči obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod odmetnički. 4 Obdan, njima na oči, iznesi zavežljaj, zavežljaj izgnanički, a iziđi obnoć na njihove oči kao što se odlazi u izgnanstvo. 5 Njima na oči prokopaj zid i kroza nj izađi. 6 I njima na oči vrgni zavežljaj na ramena i po mrkloj noći iziđi. Pokrij lice da ne vidiš zemlju, jer te postavih kao znamenje domu Izraelovu!”
7 Učinih kako mi bijaše zapovjeđeno: obdan iznesoh zavežljaj, zavežljaj izgnanički, a obnoć prokopah zid rukama i njima na oči po mrkloj noći vrgoh zavežljaj na ramena. 8 Ujutro mi dođe riječ Jahvina: 9 “Sine čovječji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetnički: ‘Što to radiš?’ 10 ti mu reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod! Ovo je proroštvo knezu jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu.’ 11 Reci: ‘Ja sam vam znamenje! Kako ja uradih, tako će biti njima: svi ćete se morati seliti u izgnanstvo! 12 Knez njihov morat će vrći zavežljaj na ramena i po mrkloj noći izaći. Prokopat će zid da izađe kroza nj i lice će pokriti rukama da očima ne vidi zemlje. 13 Ja ću mu razapeti mrežu, i uhvatit će se u moju zamku, i odvest ću ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on neće ugledati i ondje će život ostaviti. 14 A sve one oko njega, pomagače i čete, raspršit ću u sve vjetrove i svoj mač ću trgnuti na njih. 15 A kad ih raspršim među narode i rasijem po zemljama, znat će da sam ja Jahve. 16 Ipak, ostavit ću nekolicinu koji će umaći maču, gladi i kugi, da među narodima kamo prispiju pripovijedaju svoje gadosti; neka se zna da sam ja Jahve.'”
17 I dođe mi riječ Jahvina: 18 “Sine čovječji, jedi kruha zabrinuto i pij vode sa zebnjom i sa strepnjom! 19 I reci puku zemlje: ‘Ovako govori Jahve Gospod Jeruzalemcima u zemlji Izraelovoj: Zabrinuto će jesti kruha i sa strepnjom piti vode, jer će im zemlja opustjeti i ostat će bez igdje ičega s bezakonja žitelja svojih. 20 I svi gradovi, sada napučeni, bit će poharani, a sva zemlja opustošena. I znat će da sam ja Jahve!'”
Govorkanja u narodu
21 I dođe mi riječ Jahvina: 22 “Sine čovječji, kakve su vam to priče o zemlji Izraelovoj? Govori se: ‘Gle, prolaze dani, a od proroštva ništa!’ 23 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Dokončat ću te priče i neće se više ponavljati u Izraelu.’ Reci im: ‘Bliže se već dani i sva će se proroštva moja ispuniti! 24 Jer neće više biti u domu Izraelovu varavih viđenja, ni lažnih proroštava kojima ljude bijahu zavodili. 25 Jer što ja, Jahve Gospod, govorim, to će i biti, i riječ se neće odgoditi! Da! Još za vaših dana, rode odmetnički, riječ ću izgovoriti i izvršiti.’ Tako govori Jahve Gospod!”
26 I dođe mi riječ Jahvina: 27 “Sine čovječji! Evo što se govori u domu Izraelovu: ‘Viđenje što ga ovaj ugleda za dane je daleke! Prorokuje za daleka vremena!’ 28 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Nijedna riječ moja neće se više odgoditi! Što rekoh, rečeno je, i sve će se ispuniti!’ – riječ je Jahve Gospoda.”
Protiv lažnih proroka

13

1 I opet mi dođe riječ Jahvina: 2 “Sine čovječji! Prorokuj protiv onih koji se grade prorocima u Izraelu! 3 Reci tim prorocima koji prorokuju po svojoj glavi: ‘Čujte riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Jao prorocima bezumnim koji duh svoj slijede a ništa ne vide! 4 Ti su tvoji proroci, Izraele, kao lisice usred ruševina. 5 Vi se ne popeste na proboje i ne zidaste zida oko doma Izraelova da se održi u boju u dan Jahvin. 6 Viđenja su njihova isprazna, i lažna su njihova proricanja. Govore ‘Riječ Jahvina!’ – a Jahve ih nije poslao. I još očekuju da će im se riječi ispuniti. 7 Zar ne vidite da su vam viđenja isprazna i da su vam lažna proricanja kad govorite ‘Riječ Jahvina!’ – a ja nisam govorio.’
8 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Zato što govorite isprazno i laž vidite, evo me protiv vas’ – riječ je Jahve Gospoda! 9 Evo, ruka moja bit će protiv proroka koji vide isprazno i laž proriču: neće više biti u zboru mojega naroda, neće biti upisani u knjigu doma Izraelova, nikad više neće stupiti na tlo Izraelovo! I znat će da sam ja Jahve Gospod! 10 Jer narod moj obmanjuju govoreći ‘Mir’ kad mira nema. I dok jedni hoće da se zid utvrdi, oni hoće da se samo ožbuka. 11 Reci onima koji hoće da se samo ožbuka: ‘Past će!’ Udarit će silan pljusak, oborit ću na nj grȁd kao kamenje, bjesnjet će olujni vihori. 12 Evo, zid će pasti! Neće li vas tada pitati: ‘Gdje vam je sada žbuka kojom ste ga ožbukali?’
13 Zato ovako govori Jahve Gospod: ‘U svojoj jarosti razbjesnit ću olujne vihore, u srdžbi ću svojoj udariti silnim pljuskom da ga zatrem, u gnjevu ću na nj oboriti grȁd kao kamenje. 14 Obalit ću zid što ga vi žbukom ožbukaste, na zemlju ću ga oboriti da mu se razgole temelji. Past će zid, i vi ćete pod njim izginuti! Tada ćete znati da sam ja Jahve! 15 Tako ću iskaliti gnjev nad zidom i nad onima koji ga žbukom ožbukaše. A vama ću reći: Nema više zida! Nema onih koji ga žbukom ožbukaše. 16 Nema izraelskih proroka koji Jeruzalemu proricahu i koji mu mir vidješe kad mira ne bijaše.’ Tako govori Jahve Gospod.”
Protiv lažnih proročica
17 “Sine čovječji, okreni lice protiv kćeri svojega naroda koje prorokuju po svojoj glavi! Prorokuj protiv njih: 18 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Jao onima koje vezu poveze za svačije ruke i koje prave prijevjese za glave svake veličine da ulove duše! Mislite li uloviti sve duše mojega naroda a svoje duše sačuvati žive? 19 Obeščašćujete me pred mojim narodom za šaku ječma, za zalogaj kruha, ubijajući duše koje ne bi trebale da umru, a spasavajući one koje ne bi trebale da žive; i obmanjujete tako narod moj koji rado sluša vaše laži.’
20 Zato ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me protiv vaših poveza kojima lovite duše kao ptice! Rastrgat ću sve to na vašim rukama i oslobodit ću duše koje time hvatate kao ptice! 21 Poderat ću vaše prijevjese i oslobodit ću svoj narod da ne bude više plijen vaših ruku. I znat ćete da sam ja Jahve! 22 Jer vi lažju ražalostiste srce pravednika, koje ja ražalostiti ne htjedoh, a okrijepiste ruke bezbožnika da se ne obrati od zla puta bezbožničkog pa da život spasi. 23 Zato nećete više vidjeti isprazno niti ćete laž proricati: ja ću osloboditi narod svoj iz vaših ruku. I znat ćete da sam ja Jahve!'”
Protiv idolopoklonstva

14

1 Uto k meni dođoše neki od starješina Izraelovih i sjedoše preda me. 2 I dođe mi riječ Jahvina: 3 “Sine čovječji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru oči u ono što ih na grijeh potiče. Pa zar da trpim da u mene traže savjeta? 4 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Tko god iz doma Izraelova nosi u srcu kumire i upire oči u ono što ga na grijeh potiče, a dolazi k proroku, ja, Jahve, odgovorit ću mu prema mnoštvu njegovih kumira, 5 da uhvatim za srce dom Izraelov koji se zbog idola svojih odmetnu od mene.’
6 Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Obratite se, odvratite se od kumira svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih! 7 Jer tko se god iz doma Izraelova i od došljaka koji se nastaniše u Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire oči u ono što ga potiče na grijeh, pa unatoč tome dođe k proroku da preko njega u mene traži savjeta, njemu ću ja, Jahve, sam odgovoriti; 8 okrenut ću se protiv njega i učinit ću od njega poslovičan primjer: iskorijenit ću ga iz svojega naroda! I znat ćete da sam ja Jahve.
9 Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku ću podići na njega i iskorijenit ću ga iz svojega naroda izraelskoga. 10 Obojica će podjednako snositi grijeh svoj: grijeh prorokov jednak je grijehu onoga koji je u njega tražio savjeta. 11 I tako se dom Izraelov više neće odmetati od mene i neće se više kaljati svojim opačinama: on će biti narod moj, a ja ću biti njegov Bog’ – riječ je Jahve Gospoda.”
Osobna odgovornost
12 I dođe mi riječ Jahvina: 13 “Sine čovječji, zgriješi li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja podignem ruku na nju te joj uništim i posljednju pričuvu kruha i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku; 14 preostanu li u njoj samo tri čovjeka – Noa, Daniel i Job – ti će se svojom pravednošću spasiti – riječ je Jahve Gospoda. 15 Također, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu unište a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri više nitko neće usuditi proći; 16 preostanu li u njoj samo ta tri čovjeka, života mi moga – riječ je Jahve Gospoda – oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe, a zemlja će njihova postati prava pustinja. 17 Ili, ako ja trgnem mač na tu zemlju govoreći: ‘Maču, prođi ovom zemljom!’ da istrijebim u njoj sve ljude i stoku, 18 a u njoj se nađu samo ona tri čovjeka, života mi moga – riječ je Jahve Gospoda – oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe. 19 Ili, ako ja pošaljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev i pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku, 20 a u njoj preostanu samo ona tri čovjeka, Noa, Daniel i Job, života mi moga – riječ je Jahve Gospoda – oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe svojom pravednošću.”
21 Ovako govori Jahve Gospod: “Ipak, ako na Jeruzalem pustim sva svoja četiri ljuta biča – mač, glad, divlju zvjerad i kugu – da zatrem u njemu sve ljude i stoku, 22 u njemu će ipak preživjeti Ostatak koji će spasiti sinove i kćeri. I evo, oni će doći k vama da vidite njihovo vladanje i njihova djela i da se utješite, jer ćete upoznati: što god poduzeh protiv Jeruzalema, ne učinih bez razloga. 23 Da, kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, utješit ćete se, jer ćete upoznati da ne učinih bez razloga što god poduzeh protiv Jeruzalema – riječ je Jahve Gospoda.”
Prispodoba o vinovoj lozi

15

1 I dođe mi riječ Jahvina:
2 “Sine čovječji! U čemu je trs loze bolji
od drugih šumskih drveta?
3 Služi li da se od njega štogod načini?
Djelja li se od njega klin da se o njega što objesi?
4 Gle, baca se u oganj da izgori:
kad mu oganj sažeže oba kraja i sredinu spali,
može li još čemu poslužiti?
5 Eto, ni onda kad bijaše čitav
ništa se od njega ne mogaše načiniti.
Pa kako će, dakle, čemu poslužiti kad ga plamen sažga?”
6 Zato ovako govori Jahve Gospod:
“Kao što sam trs loze, među drugim drvetima,
bacio u oganj da izgori,
tako ću postupati i s Jeruzalemcima!
7 Upravit ću lice svoje na njih,
i kada se iz jednog ognja izbave,
drugi će ih proždrijeti.
I spoznat ćete da sam ja Jahve
kad lice svoje upravim na njih
8 i svu im zemlju opustošim
jer mi bijahu nevjerni! –
riječ je Jahve Gospoda.”
Povijest Izraela u slici: Jeruzalem – nevjerna zaručnica

16

1 I dođe mi riječ Jahvina: 2 Sine čovječji! Pokaži Jeruzalemu sve gadosti njegove! 3 Reci: Ovako Jahve Gospod govori Jeruzalemu, nevjernici: ‘Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja. 4 Kad si svijet ugledala, na dan rođenja tvojega pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te očiste; solju te ne osoliše niti te povojima poviše. 5 Nijedno se oko na te ne sažali niti se tko smilova da ti to učini, nego te na dan rođenja tvojega gadnu baciše napolje.
6 A ja prođoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: ‘Živi!’ U krvi ti tvojoj rekoh: ‘Živi! 7 Razrasti se kao izdanak u polju!’ I umnožih te, i ti se razraste i velika postade, i dođe vrijeme da sazreš. Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si još gola i naga bila. 8 Prođoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja – dob je ljubavi!
Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom – riječ je Jahve Gospoda – i ti moja postade. 9 Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah. 10 Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim. 11 Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice; 12 prstenom ti nos uresih, uši naušnicama, a glavu ti ovjenčah vijencem najljepšim. 13 I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije brašno, med i ulje. Bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna!
14 Glas o ljepoti tvojoj puče među narodima, jer ti bijaše tako lijepa u nakitu mojem što ga djenuh na tebe – riječ je Jahve Gospoda. 15 Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila. 16 Od haljina si svojih šarene uzvišice pravila i na njima se bludu odavala… 17 I nakite uze zlatne i srebrne, kojima te ja bijah uresio, i od njih načini sebi muške likove da s njima bludničiš. 18 Uze šarene, vezene haljine da njima odjeneš kumire svoje i njima si prinosila moje ulje i moj kad. 19 A hranu što ti je dadoh – najfinije brašno, med i ulje kojima te hranjah – pred njih si stavljala na ugodan miris. Da, tako to bijaše – riječ je Jahve Gospoda! 20 Sinove si svoje i kćeri uzimala koje meni porodi i njima ih za hranu klala. Malo ti bijaše tvoga bludničenja, 21 pa si čak i djecu moju davala da se njima na čast kroz oganj provedu! 22 U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana mladosti svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala.
23 I povrh svega zla – Jao! Jao! riječ je Jahve Gospoda – 24 sagradi sebi humke, posvud diže uzvišice. 25 Na svim raskršćima podiže uzvišice i na njima blatiš svoju ljepotu, nudiš se svakom prolazniku množeć’ svoje bludničenje. 26 Bludu se podade sa sinovima Egipta, snažna tijela, bludničenje si množila da me razjariš. 27 Zato, evo, ruku digoh na te, smanjivši ti obrok hrane i predavši te bijesu tvojih mrziteljica, kćeri filistejskih, koje se stide sramotnoga tvojeg vladanja. 28 Tjerala si blud i sa sinovima Asira i nisi se zasitila; i s njima si blud tjerala, ali se nisi zasitila. 29 Umnožila si bludničenje svoje i sa zemljom kanaanskom, sa zemljom kaldejskom, ali se ni onda nisi zasitila.
30 O, kako li slabo bijaše tvoje srce – riječ je Jahve Gospoda – kad činjaše ono što rade bludnice najrazvratnije. 31 Na svim raskrsnicama humak sebi podiže, posvuda sagradi sebi uzvišice. Ali ne kao druge bludnice, jer si prezirala plaću bludničku, 32 nego kao preljubnica: mjesto muža, strance si primala. 33 Svima se bludnicama plaća, a ti si sama ljubavnike svoje plaćala i još si ih u bludnosti svojoj darovima mamila da ti dođu odasvuda. 34 Ti bijaše bludnica kakvih nema: nitko za tobom nije trčao da s tobom blud provodi, nego si sama davala plaću bludničku, a nisu je tebi plaćali. Toliko si bila opaka!
35 Stoga, razvratnice, čuj riječ Jahvinu: 36 Ovako govori Jahve Gospod: Jer si svlačila svoju sramotu i u bludu golotinju otkrivala pred svima svojim ljubavnicima i gnusnim kumirima, i zbog krvi svojih sinova što si ih njima prinosila, 37 evo, skupit ću sve tvoje ljubavnike s kojima si se naslađivala, sve koje si voljela i koje si mrzila, skupit ću ih odasvud protiv tebe i razotkriti im tvoju golotinju, neka vide sramotu tvoju. 38 Sudit ću ti kao što se sudi preljubnicama i krvnicama i predati te bijesu njihovu. 39 Predat ću te u ruke njihove da poruše tvoje humke, da razore uzvišice tvoje. I zderat će sa tebe haljine, oteti nakit i ostaviti te golu, sasvim nagu. 40 A zatim će na te dovesti svjetinu da te kamenuje i da te sasiječe mačevima. 41 Kuće će ti ognjem spaliti i naočigled svim ženama izvršiti pravdu nad tobom. Tako ću dokrajčiti tvoje bludničenje, nećeš više davati plaću bludničku. 42 Iskalit ću gnjev svoj nad tobom i povući ću svoju ljubomoru od tebe. Smirit ću se i neću se više gnjeviti. 43 I jer se ne spomenu svoje mladosti, već me svim tim izazivaše, oborit ću ti na glavu sve postupke tvoje – riječ je Jahve Gospoda: nećeš više dodavati bestidnosti na sve svoje gadosti!
44 I sastavljač poslovica narugat će ti se poslovicom: ‘Kakva mati, takva kći.’ 45 Prava si kći svoje matere, koja ostavi muža i djecu; sestra si sestara svojih, koje ostaviše muževe svoje i djecu: Hetitkinja vam mati bijaše, otac Amorejac: 46 Samarija, sestra tvoja starija, sa svojim kćerima tebi slijeva stoji; Sodoma, tvoja mlađa sestra, sa kćerima svojim zdesna ti stoji. 47 A ti ne samo da si njihovim putem hodila i činila njihove gadosti – to bi tebi bilo premalo – već bijaše od njih pokvarenija na svojim putovima. 48 Života mi mojega – riječ je Jahve Gospoda – tvoja sestra Sodoma sa svojim kćerima ne učini što si ti počinila zajedno sa kćerima svojim.
49 Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kćeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu. 50 Uzoholiše se i gadosti pred očima mojim činjahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje! 51 A sestra ti Samarija ne počini ni polovicu grijeha tvojih, i tako ti počini više gadosti nego one obje zajedno, opravdavši sestre svoje svojim gadostima. 52 Zato snosi sad sramotu grijeha kojima si sestre svoje opravdala; zbog grijeha kojima se više od njih nagrdi, one izađoše pravednije. Postidi se, dakle, i snosi sramotu svoju kojom sestre opravda.
53 A ja ću okrenuti udes njihov, udes Sodome i kćeri njenih, udes Samarije i kćeri njenih; i tvoj ću udes okrenuti među njima, 54 da snosiš sramotu svoju i da se postidiš za sve što si počinila, njima na utjehu. 55 Sestra tvoja Sodoma i kćeri njene vratit će se u stanje prijašnje; sestra tvoja Samarija i kćeri njene vratit će se u stanje prijašnje; ali i ti i kćeri tvoje vratit ćete se u stanje prijašnje. 56 Zar se nije spominjala sestra tvoja Sodoma dok ti bijaše ponosita, 57 prije negoli se golotinja tvoja otkrila? Budi sada za ruglo kćerima edomskim, susjedama njenim i kćerima filistejskim koje ti se sa svih strana rugaju. 58 Snosi, dakle, svoju sramotu i svoje gadosti – riječ je Jahve Gospoda!’
59 Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Postupit ću s tobom onako kako ti učini kad pogazi zakletvu i raskinu Savez. 60 Ali ću se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje i uspostavit ću s tobom Savez vječan. 61 I ti ćeš se opomenuti svojih putova i postidjet ćeš se kad primiš svoje sestre, stariju i mlađu, koje ću ti dati za kćeri, ali ne snagom tvog Saveza. 62 Sklopit ću s tobom savez svoj i znat ćeš da sam ja Jahve, 63 da se opomeneš i da se postidiš i da od sramote više ne otvoriš usta kad ti oprostim sve što učini! To je riječ Jahve Gospoda.'”
Prispodoba s orlom

17

1 Dođe mi riječ Jahvina: 2 “Sine čovječji, smisli zagonetku i iznesi prispodobu domu Izraelovu! Reci: 3 ‘Ovako govori Jahve Gospod:
Velik orao, velikih krila,
duga perja,
gusta, šarena paperja,
doletje na Libanon
i zgrabi cedrov vrh;
4 odlomi mu najvišu grančicu,
odnese je u zemlju trgovaca
i spusti je u grad prodavača.
5 Onda uze izdanak iz zemlje,
u plodnu ga njivu posadi,
kraj obilnih voda stavi,
kao vrbu usadi.
6 Izdanak proklija,
bujan izbi čokot,
onizak izraste,
mladice mu k orlu segnuše,
a pod njim mu žilje bješe;
u bujan se razvi čokot,
potjera izdanke,
mladice razgrana.
7 Bijaše i drugi orao,
velik i velikih krila,
gusta perja.
I gle, čokot k njemu žilje pruži,
k njemu upravi grančice svoje
da ga natapa
bolje od tla u koje bi zasađen.
8 Na plodnoj njivi,
kraj obilnih voda,
bješe zasađen:
mogao je tjerat’ mladice,
uroditi rodom,
k’o veličanstveni trs izrasti.’
9 Reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod:
Hoće l’ uspijevati?
Neće l’ mu orao sve žilje izguliti?
Neće l’ mu sve plodove potrgati?
Neće l’ mu sve mladice,
čim izbiju, sasušiti?
Da, i bez snažne mišice,
i bez mnoštva naroda,
iščupat će ga iz korijena!
10 Gle, zasađen je! Hoće l’ uspijevati?
Čim ga takne istočnjak,
neće l’ sav usahnuti?
Da, na lijehama iz kojih niče
uvenut će.'”
11 Dođe mi riječ Jahvina: 12 “Reci domu odmetničkome: ‘Zar ne znate što ovo znači?’ Reci im: ‘Eto, dođe kralj babilonski u Jeruzalem, zarobi mu kralja i sve knezove, odvede ih k sebi u Babilon. 13 Odvede i izdanak iz kraljevskoga koljena, sklopi s njima savez i zakletvom se obveza, pošto odvede sve mogućnike iz zemlje, 14 da će kraljevstvo ostati neznatno i da se neće dizati, nego će čuvati i držati savez s njime.
15 Ali se on od njega odmetnu; poslanike uputi u Egipat, tražeći od njega konje i jaku vojsku. Hoće li uspjeti? Može li umaći onaj tko tako radi? Raskinu savez, pa da umakne? 16 Života mi moga, riječ je Jahve Gospoda: jer prezre zakletvu kralja koji ga na prijestolje posadi i razvrže savez s njime, u njegovoj će zemlji umrijeti, usred Babilona! 17 Svojom silnom vojskom i mnoštvom naroda faraon mu neće pomoći u boju kad onaj digne nasipe i sagradi kule opsadne da mu zatre mnogo ljudstvo. 18 Prezreo je zakletvu, razvrgao savez. Da, iako ruku bijaše dao, sve to učini! Ne, neće umaći!’
19 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Života mi moga, zakletvu što je prezre i savez što ga razvrže oborit ću na glavu njegovu! 20 Mrežu ću nad njim razapeti i uhvatit će se u moju zamku, pa ću ga odvesti u Babilon i ondje mu suditi zbog nevjere kojom mi se iznevjeri. 21 Cvijet vojske njegove od mača će pasti, a ostatak se raspršiti u sve vjetrove. I spoznat ćete da ja, Jahve, tako rekoh.’
22 Ovako govori Jahve Gospod:
‘S vrha cedra velikoga,
s vrška mladih grana njegovih,
odlomit ću grančicu
i posadit’ je na gori visokoj, najvišoj.
23 Na najvišoj gori izraelskoj
nju ću zasaditi:
razgranat će se ona,
plodom uroditi.
24 I sve će poljsko drveće znati
da ja sam Jahve
koji visoko drvo ponizujem,
a nisko uzvisujem;
zeleno drvo sušim,
a drvu suhu dajem da rodi.
Ja, Jahve, rekoh i učinit ću!'”
Osobna odgovornost

18

1 Dođe mi riječ Jahvina: 2 “Što vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: ‘Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi!’ 3 Života mi moga, riječ je Jahve Gospoda: nitko od vas neće više u Izraelu ponavljati tu poslovicu; 4 jer, svi su životi moji, kako život očev tako i život sinovlji. I evo, onaj koji zgriješi, taj će umrijeti.
5 Tko je pravedan i poštuje zakon i pravdu 6 i ne blaguje po gorama i očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega svoga i ne prilazi ženi dok je nečista; 7 nikomu ne nanosi nasilja, vraća što je u zalog primio i ništa ne otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva, 8 ne posuđuje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku usteže od nedjela, po istini presuđuje, 9 po mojim naredbama hodi i čuva moje zakone, postupajući po istini – taj je zaista pravedan i taj će živjeti, riječ je Jahve Gospoda.
10 Ali, porodi li on sina nasilnika, koji krv prolijeva ili bratu takvo što učini, 11 a ne radi kao njegov roditelj, nego blaguje po gorama, oskvrnjuje ženu bližnjega; 12 ubogu i bijednu nanosi nasilje, otima, ne vraća što je u zalog primio, oči podiže kumirima čineći gadosti; 13 posuđuje uz dobit i uzima pridavak – ne, takav sin neće živjeti! Učinio je te gadosti i umrijet će, a krv će njegova na njega pasti.
14 A porodi li on sina koji uvidi sve grijehe što ih njegov otac počini, uvidi ih i tako više ne učini; 15 ne blaguje po gorama, očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega; 16 nikomu ne nanosi nasilja, ne prisvaja zaloga, ništa ne otima, kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva; 17 ruku usteže od nedjela, ne uzima dobiti ni pridavka, vrši moje zakone i hodi po mojim naredbama – ne, taj neće umrijeti zbog grijeha očeva, on će živjeti. 18 A njegov otac, koji je nemilice tlačio i pljačkao bližnjega, čineći u narodu što ne valja, zbog svojega će grijeha umrijeti.
19 Ali vi kažete: ‘Zašto da sin ne snosi očev grijeh?’ Zato što sin vrši zakon i pravdu, čuva i vrši sve moje naredbe, živjet će. 20 Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti. Sin neće snositi grijeha očeva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku bezbožnost njegova.
21 Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini, i bude čuvao sve moje naredbe i vršio zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 22 Sva njegova nedjela što ih počini bit će zaboravljena: zbog pravednosti što je čini, živjet će. 23 Jer, zar je meni do toga da umre bezbožnik – riječ je Jahve Gospoda – a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi?
24 Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik – hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će. 25 A vi velite: ‘Put Jahvin nije pravedan!’ Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? 26 Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. 27 A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 28 Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.
29 Ali dom Izraelov kaže: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’ Putovi moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li vaši putovi nepravedni? 30 Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima – riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! 31 Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? 32 Ja ne želim smrti nikoga koji umre – riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite!
Tužaljka za knezovima izraelskim

19

1 A ti, sine čovječji, protuži tužaljkom za knezovima izraelskim. 2 Reci:
Što bijaše tvoja mati?
Lavica među lavovima,
ležala je među lavićima,
hraneći mladunčad svoju.
3 I othrani jedno mlado,
koje lavom posta.
Naučiv se plijen derati,
stade ljude proždirati!
4 Narodi se protiv njega udružiše,
lav upade u jamu njihovu,
na lancu ga odvedoše
u zemlju egipatsku.
5 A kad mati vidje
da uzalud čeka
i da joj nada propade,
uze drugo mlado
i od njega lava učini.
6 Živeć’ tako među lavovima,
i on lavom posta.
Naučiv se plijen derati,
stade ljude proždirati,
7 utvrde im rušiti,
pustošiti gradove.
Uzdrhta zemlja i sve na njoj
od silne rike njegove.
8 Ali se ljudi iz okolnih mjesta
protiv njega podigoše
i zamke mu postaviše;
i lav se uhvati u jamu njihovu.
9 Okovana u kavez ga zatvoriše,
odvedoše kralju babilonskom,
ondje ga u kulu zatočiše,
da mu se više ne čuje rika
po gorama izraelskim.

 

10 Mati tvoja bješe kao loza
pokraj vode zasađena,
rodna i granata
od obilja vode!
11 Imala je jaku granu
za palicu vladalačku:
uzdiže se nad krošnju,
naočita visinom,
mnoštvom grančica.
12 Al’ u gnjevu bješe iščupana
i na zemlju bačena.
Istočnjak joj rod sasuši:
polomi se i uvenu
jaka grana njezina
i vatra je svu proguta.
13 U pustinju bje presađena,
u zemlju suhu, bezvodnu.
14 Al’ liznu oganj iz pruta njezina
i spali joj grane i plodove!
I nema više na njoj grane jake
za palicu vladalačku.”
To je, evo tužaljka, i ostat će tužaljka.
Povijest nevjera Izraelovih

20

1 Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, dođoše k meni neke od starješina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjedaše preda me. 2 I dođe mi riječ Jahvina:
“Sine čovječji! Govori starješinama Izraelovim! 3 Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Došli ste me pitati za savjet? Života mi moga, nećete me pitati!’ – riječ je Jahve Gospoda. 4 Hoćeš li im suditi, hoćeš li suditi, sine čovječji? Pokaži im gadosti otaca njihovih. 5 Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Onoga dana kad izabrah Izraela i ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji egipatskoj, zakleh im se: Ja sam Jahve, Bog vaš! 6 Toga im se dana rukom podignutom zakleh da ću ih izvesti iz zemlje egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu. 7 I rekoh im: Odbacite od sebe sve gadosti što vam oči privlače i ne kaljajte se kumirima egipatskim jer – ja sam Jahve, Bog vaš!’
8 Ali se oni odvrgoše od mene i ne htjedoše me poslušati: nijedan ne odbaci gadosti koje mu oči zaniješe i ne okani se kumira egipatskih. Tad odlučih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srdžbu na njima u zemlji egipatskoj. 9 Ali radi imena svojega – da se ne kalja na oči naroda među kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da ću ih izvesti – 10 izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju; 11 i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; 12 dadoh im i svoje subote, kao znak između sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posvećujem.
13 Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odlučih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem. 14 Ali ni toga ne učinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh. 15 Ali im se zakleh u pustinji da ih neću uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu, 16 jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iđaše za njihovim kumirima. 17 Oči se moje ipak sažališe da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne uništih, 18 nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: ‘Ne hodite po uredbama svojih otaca, ne čuvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima njihovim! 19 Ja sam Jahve, Bog vaš! Po uredbama mojim hodite, čuvajte i vršite moje zakone 20 i svetkujte moje subote, neka one budu znak između mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš!’
21 Ali se i sinovi odmetnuše od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu čuvali ni vršili mojih zakona, koje svatko mora vršiti da bi živio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odlučih gnjev svoj izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u pustinji. 22 Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh. 23 No zakleh se u pustinji da ću ih raspršiti među narode i rasijati po zemljama, 24 jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oči upirahu u kumire svojih otaca. 25 I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmrćuju: 26 da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeći kroz oganj svoju prvorođenčad. Htjedoh tako da ih zastrašim, neka znaju da sam ja Jahve.
27 Sine čovječji, reci domu Izraelovu: ‘Ovako govori Jahve Gospod! I ovim me oci vaši još uvrijediše: nevjerom mi se iznevjeriše! 28 Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali povišen brežuljak ili stablo krošnjato, prinosili bi žrtve, donosili izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice. 29 Upitah ih: što li znači ta uzvišica na koju se penjete?’ I tako osta ime ‘bama’, uzvišica, do dana današnjega.
30 Zato reci domu Izraelovu: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Ne kaljate li se i vi kao oci vaši, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim? 31 Kaljate se prinoseći im darove, provodeći kroz oganj svoje sinove u čast svim kumirima svojim sve do dana današnjega. I da me onda za savjet pitaš, dome Izraelov! Života mi moga – riječ je Jahve Gospoda – nećete me za savjet pitati! 32 I neće se zbiti o čemu sanjate kad govorite: ‘Bit ćemo kao drugi narodi, kao narodi ostalih zemalja što služe drveću i kamenju.’ 33 Života mi moga – riječ je Jahve Gospoda – vladat ću vama rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svoj žestini svoje jarosti. 34 Izvest ću vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste raspršeni rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svem plamu jarosti moje! 35 Odvest ću vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi! 36 Kao što sudih ocima vašim u pustinji zemlje egipatske, i vama ću suditi – riječ je Jahve Gospoda! 37 Provest ću vas ispod štapa svojega, podvrći vas brojenju: 38 razlučit ću između vas sve koji se pobuniše i odvrgoše od mene: izvest ću ih iz zemlje u kojoj kao došljaci borave, ali – u zemlju Izraelovu nikad ući neće! I znat ćete da sam ja Jahve!’
39 ‘A vi, dome Izraelov’ – ovako govori Jahve Gospod – ‘samo idite i dalje služite svaki svom kumiru! Jednom ćete, kunem vas se, poslušati i nećete više kaljati moje sveto ime svojim prinosima i kumirima: 40 na Svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj – riječ je Jahve Gospoda – služit će mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje će mi oni omiljeti i ondje ću iskati vaše podizanice i prinose vaših prvina sa svim svetinjama. 41 Omiljet ćete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narodā i skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama ću očitovati svetost svoju naočigled svih naroda. 42 Tada ćete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati očevima vašim. 43 Ondje ćete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se okaljaste: sami ćete sebi omrznuti zbog nedjela što ih počiniste. 44 I tada ćete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zloći vaših putova ni po vašim pokvarenim djelima, dome Izraelov! Tako govori Jahve Gospod!'”
Jahvin mač nad Izraelom

21

1 I dođe mi riječ Jahvina: 2 “Sine čovječji, okreni lice k jugu i prospi besjedu prema jugu te prorokuj protiv šume u kraju negepskom. 3 Reci šumi negepskoj: ‘Poslušaj riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Evo, zapalit ću usred tebe oganj i on će proždrijeti u tebi svako drvo, zeleno i suho! Razgorjeli se oganj neće utrnuti dok sve ne izgori od sjevera do juga. 4 I svi će vidjeti da sam ja, Jahve, zapalio taj oganj i neće se ugasiti.'”
5 Rekoh na to: “Jao, Jahve Gospode, tȁ oni će za mene reći: ‘Evo opet pričalice s pričama!'”
6 I dođe mi riječ Jahvina: 7 “Sine čovječji, okreni lice prema Jeruzalemu i prospi besjedu protiv njegova Svetišta i prorokuj protiv zemlje Izraelove. 8 Reci zemlji Izraelovoj: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te! Trgnut ću mač iz korica, istrijebit ću iz tebe sve – i pravedna i bezbožna! 9 Da iz tebe istrijebim pravedna i bezbožna, trgnut ću evo mač iz korica na svako tijelo, od sjevera do juga. 10 I svako će tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao mač svoj iz korica i da ga više neću u njih vratiti! 11 A ti, sine čovječji, kukaj kao da su ti sva rebra polomljena, kukaj gorko, njima na oči! 12 Ako li te zapitaju: ‘Što toliko kukaš?’ reci im: ‘Zbog vijesti koja stiže, od koje će sva srca zamrijeti i sve ruke klonuti, svaki duh biti utučen i svako koljeno klecati. Evo, dolazi, već je tu!’ Tako govori Jahve Gospod.”
13 I dođe mi riječ Jahvina: 14 “Sine čovječji, prorokuj! Ovako govori Jahve Gospod. Reci:
‘Mač! Mač!
Naoštren i osvjetlan!
15 Za klanje naoštren,
osvjetlan da sijeva.
16 Osvjetlan da ga ruka prihvati,
mač naoštren, osvjetlan
da se stavi u ruke ubojici.
17 A ti, sine čovječji, plači, nariči!
Jer, evo, mač je već na narod moj isukan,
mač na izraelske knezove:
svi su oni s mojim narodom
maču izručeni!
Udri se stoga u slabine!’

 

18 Dođe kušnja,
i odbačenoga žezla više biti neće
– riječ je Jahve Gospoda.
19 A ti, sine čovječji, prorokuj
i rukama plješći.
Neka se udvostruči,
neka se utrostruči
taj mač pokolja,
mač pokolja golema
što ih odasvud okružuje.
20 Da zadršću srca,
da bude žrtava nebrojenih,
na svaka sam vrata postavio mač,
pripravljen da k’o munja sijeva,
za pokolje naoštren.
21 Natrag! Desno!
Naprijed! Lijevo!
22 I ja ću pljeskati rukama,
iskaliti gnjev svoj na njima!
Ja, Jahve, rekoh!”
Kralj babilonski na raskrsnici
23 I dođe mi riječ Jahvina: 24 “Sine čovječji, zacrtaj dva puta kuda da pođe mač kralja babilonskoga. Neka oba puta izlaze iz iste zemlje! Na raskršću puta ka gradu stavi putokaz. 25 Zacrtaj maču put da dođe u Rabat Bene Amon i u Judeju, u utvrđeni Jeruzalem. 26 Jer kralj babilonski stoji na početku puta, na raspuću dvaju putova, i pita znamenja – miješa strijele, ispituje terafime i motri jetru. 27 Znamenja mu u desnici kažu: na Jeruzalem; da ondje namjesti zidodere, da naredi pokolj, da podigne zidodere protiv vrata, da naspe nasip i sagradi opsadne kule. 28 Ali će se njima učiniti da je znamenje lažno, jer mu se zakleše na vjernost. Ali će ih on tada podsjetiti na njihovo vjerolomstvo u koje se uloviše. 29 Zato, ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer bez prestanka podsjećate na svoja bezakonja otkrivajući opačine i pokazujući grijehe u svim svojim djelima – da, jer bez prestanka na njih podsjećate, u njih ćete se uloviti. 30 A tebi, nečasni i bezbožnički kneže izraelski, tebi dođe dan i čas posljednjega zločina.’ 31 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Skini mitru s glave i odloži kraljevski vijenac! Jer sve se mijenja: tko bi dolje, bit će uzvišen, a tko bi gore, bit će ponižen. 32 Ruševine, ruševine, ruševine ću postaviti kakvih nije bilo, dok ne dođe onaj koji ima suditi, jer ja ću mu predati sud.’
Kažnjavanje Amonaca
33 Sine čovječji, prorokuj: Ovako govori Jahve Gospod sinovima Amonovim o njihovoj sramoti. Reci: ‘Mač! Mač za pokolj isukan i naoštren da siječe, da kao munja sijeva, 34 a tebi dotle isprazno viđaju, laž proriču – da se stavi pod vrat zlikovcima zloglasnim, kojima, eto, dođe dan i čas posljednjega zločina! 35 Ali vrati mač u korice! U mjestu gdje si nastao i u zemlji gdje si se rodio ja ću ti suditi. 36 Ondje ću na te gnjev svoj izliti i raspiriti protiv tebe plamen srdžbe svoje i predati te u ruke okrutnim ljudima, vještim zatornicima. 37 I bit ćeš hrana ognju, a krv će tvoja zemljom protjecati. I nitko te živ više neće spominjati! Jer ja, Jahve, tako rekoh.'”
Nedjela Jeruzalema

22

1 I dođe mi riječ Jahvina: 2 “Sine čovječji, hoćeš li suditi, hoćeš li suditi gradu krvničkom? Pokaži mu sve gnusobe njegove! 3 Reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Grade što u sebi krv toliku prolijevaš i što svuda sebi kumire praviš da se okaljaš, kucnu čas tvoj: 4 krvlju što je proli ti sagriješi i kumirima koje napravi ti se okalja, skrativši tako dane svoje i ubrzavši svoje godine. I zato ću te sada učiniti sramotom među narodima, ruglom po svim zemljama. 5 I koji su ti blizu i koji su ti daleko, podrugivat će se tebi: ‘O sramotno ime, grade pokvareni!’ 6 Eto, knezovi izraelski – svaki na svoju ruku – u tebi krv prolijevaju. 7 I u tebi se više ne poštuje ni otac ni majka, došljake tlače, siročad i udovice u tebi zlostavljaju! 8 Svetinje moje prezireš, subote oskvrnjuješ. 9 U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po gorama blaguje, posred tebe čine sramote. 10 U tebi se raskriva sramota očeva, u tebi siluju žene dok su nečiste. 11 Jedan čini gadost sa ženom susjeda svoga, drugi djelom sramotnim oskvrnjuje snahu svoju, a treći u tebi siluje sestru, kćerku oca svoga.
12 Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzimaš ujam i pridatak, od bližnjega silom otimaš, a mene zaboravljaš – riječ je Jahve Gospoda. 13 Zato, evo, ja rukama plješćem nad plijenom što ga ti napljačka i nad krvlju što se lije u tebi. 14 Jer, hoće li srce tvoje izdržati i hoće li ruke tvoje odoljeti u dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i učinit ću! 15 Zato ću te raspršiti među narode, rasijat’ te po zemljama, da uklonim iz tebe svu nečistoću! 16 I bit ćeš opet moja baština naočigled naroda. I znat ćeš da sam ja Jahve!'”
17 Dođe mi riječ Jahvina: 18 “Sine čovječji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro, kositar, željezo i olovo u peći – svi su oni troska! 19 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer mi troska postadoste, skupit ću vas, evo, u Jeruzalemu. 20 Kao što se skuplja srebro, bakar, željezo, olovo i kositar u peći te se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako ću i ja vas skupiti u svojem gnjevu i u svojoj jarosti, složiti vas i rastaliti. 21 Jest, skupit ću vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se usred grada rastalite. 22 Kao što se srebro u peći topi, tako ćete se i vi u njemu rastopiti. I znat ćete da ja, Jahve, gnjev svoj na vas izlijevam!'”
23 Dođe mi riječ Jahvina: 24 “Sine čovječji, reci još: ‘Ti si zemlja još neočišćena, koju još ne opra kiša dana jarosnoga! 25 Knezovi njezini, poput lavova što riču i plijen razdiru, ljude proždiru, otimlju im blago i dragocjenosti, množeći udovice usred nje. 26 Svećenici njezini ne poštuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikujući sveto od nesvetoga, ne učeći se lučiti nečisto od čistoga. Zanemarili su subote moje, bez časti sam u njihovoj sredini. 27 Starješine njezine, poput vukova što plijen razdiru i krv prolijevaju, upropašćuju ljude, lakomi na dobitak. 28 A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim viđenjima i lažnim proricanjima zboreći: ‘Ovako govori Jahve Gospod!’ – a Jahve to ne reče. 29 Imućnici pak čine svakojaka nasilja i otimačine, siromaha i bijednika ugnjetavaju, a došljaka bespravno tlače. 30 Tražio sam među njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne nađoh nikoga. 31 I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti; putove im njihove na glavu oborih’ – riječ je Jahve Gospoda.”
Povijest Samarije i Jeruzalema u slici

23

1 Dođe mi riječ Jahvina: 2 “Sine čovječji, bile dvije žene, kćeri jedne matere. 3 I odaše se bludu u Egiptu, blud činiše u mladosti: ondje su im grudi stiskali, djevojačke dojke gnječili. 4 Starijoj bijaše ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postadoše i rodiše mi sinove i kćeri. Evo im iménā: Samarija je Ohola, Jeruzalem Oholiba.
5 Ohola, iako meni pripadaše, bludu se odala; uspalila se za ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim, 6 u modri baršun odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima, pristalim momcima, vještim konjanicima. 7 I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev za njima, okalja se svim njihovim kumirima. 8 A ne okani se ni bluda s Egipćanima, koji s njome ležahu od njezine mladosti, koji su joj djevojačke dojke gnječili i na nju blud svoj izlijevali. 9 I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za kojima se uspalila. 10 I oni je razgoliše, zarobiše joj sinove i kćeri, a nju samu mačem pogubiše. I postade tako primjer svim ženama kako na njoj bi sud izvršen.
11 Vidje to sestra joj Oholiba, ali se još gore uspali i gori blud činjaše. 12 Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama i namjesnicima, svojim susjedima, raskošno odjevenim, vještim konjanicima, poizbor momcima. 13 I vidjeh kako se okaljala: obje su istim putem pošle. 14 Ali se ova još gore bludu odala: kad bi ugledala muškarca na zidu naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane, 15 bedara pasom opasanih, sa spuštenim povezima na glavama – sve junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske – 16 tek što bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila te im slala poslanike u zemlju kaldejsku. 17 Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju da je bludom kaljaju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se. 18 Ali se razglasilo njezino bludništvo, otkrila se njena golotinja, i duša se moja od nje odvratila, kao što se bješe odvratila od sestre njene. 19 Jer ona se još gorem bludu predala, opominjući se dana svoje mladosti kad se u Egiptu bludu odavala, 20 uspaljujući se za razvratnicima kojima muška snaga bijaše kao u magaraca, a izljev kao u pastuha. 21 Tako se opet vrati sramoti svoje mladosti, kad su joj u Egiptu grudi pritiskivali, djevičanske dojke gnječili.
22 Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: ‘Gle, dignut ću na te tvoje ljubavnike, koji ti se duši ogadiše, i dovest ću ih odasvud na tebe: 23 Babilonce, sve Kaldejce, Pekođane, Šoance i Koance, a s njima sve sinove asirske – sve poizbor momke, vojvode i namjesnike, na glasu junake, vješte konjanike. 24 I doći će na te sa sjevera sila bojnih kola i točkova s mnoštvom naroda i svrstat’ se odasvud protiv tebe sa štitovima, štitićima i oklopima. Njima ću te na sud predati, i svojim će ti sudom suditi. 25 Oborit ću na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe: nos i uši neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od mača padne; sinove i kćeri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta. 26 I zderat će s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite. 27 Tako ću okončati svu tvoju sramotu i bludničenje, sve tamo od Egipta: nećeš više k njima oči dizati i nećeš se više spominjati Egipta!’ 28 Jer, ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me! Predat ću te u ruke onima koji ti omrznuše, koji ti se duši ogadiše. 29 Neka iskale na tebi svoju mržnju, neka ti svu muku preotmu, a tebe nek’ ostave golu i nagu! Neka se obnaži sva golotinja tvoje bludnosti i besramnosti, tvojeg bludničenja. 30 Sve će te to stići zbog tvojeg bludničenja s narodima i jer si se okaljala njihovim kumirima. 31 Putem si sestre svoje hodila: dat ću ti u ruku čašu njezinu: 32 Ovako govori Jahve Gospod:
Čašu sestre svoje ispit ćeš,
čašu široku, duboku,
i bit ćeš na podsmijeh i ruglo
– mnogo u nju stane! –
33 napunit ćeš se pijanstva i žalosti!
Čaša je to pustošenja, užasa –
čaša sestre tvoje Samarije.
34 Pit ćeš je, do dna iskapiti,
zatim u komade razbiti,
grudi svoje izraniti.
Jer, ja tako rekoh’ –
riječ je Jahve Gospoda!
35 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer ti mene zaboravi i leđa mi okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost!'”
36 I još mi reče Jahve: “Sine čovječji, hoćeš li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti? 37 Preljub počiniše, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub učiniše, djecu koju mi porodiše provedoše kroz oganj da ih proguta. 38 Još mi i ovo učiniše: onoga dana obeščastiše moje Svetište i subote moje oskvrnuše. 39 Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima klaše, u Svetište moje dođoše da ga obeščaste. Eto, tako uradiše usred Doma mojega. 40 Slale su čak po muškarce izdaleka, i oni bi im pohrlili čim bi glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, oči svoje mazala i nakitom se kitila. 41 A potom bi sjedala na raskošnu postelju pred kojom stol prostrt bijaše na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje. 42 Tu se čulo pocikivanje bezbrižnog društva zbog velikog mnoštva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ženama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne. 43 I rekoh: ‘Sa ženom ogrezlom u preljubu još blud tjeraju, i sama se ona još bludu odaje!’ 44 Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama. 45 Zato će im pravednici suditi kao što se sudi preljubnicama i onima koji krv prolijevaju, jer – one su preljubnice, ruke su im okrvavljene.
46 Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Neka se protiv njih zbor sazove da ih izvrgnem zlostavljanju i pljački. 47 Zbor neka ih kamenuje i mačevima raskomada; sinove i kćeri neka im pokolje, a domove ognjem spali. 48 Tako ću iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge žene opomenu i ne čine djela vaših sramotnih. 49 A na vas ću oboriti svu vašu bestidnost, ispaštat ćete grijehe idolopoklonstva. I znat ćete da sam ja Jahve Gospod.'”
Objava opsade Jeruzalema

24

1 Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, dođe mi riječ Jahvina: 2 “Sine čovječji, zapiši ovaj dan: upravo danas kralj babilonski zaposjede Jeruzalem. 3 Pripovijedaj domu odmetničkom prispodobu. Reci im:
Ovako govori Jahve Gospod:
‘Pristavi lonac, pristavi
i nalij vode u nj!
4 Baci u nj komade,
sve najbolje komade mesa, but i pleće!
Napuni ga ponajboljim kostima!
5 Uzmi najbolje od stada.
Pod loncem vatru naloži.
Neka dobro uzavri,
neka se u njemu skuhaju i kosti.’

 

6 Jer ovako govori Jahve Gospod:
‘Jao gradu krvničkom,
zahrđalu loncu
s kojega se hrđa ne skida!
A zatim komad po komad
iz njega izvadi,
ali za nj ne bacaj kȍckē!
7 Jer krv je njegova u njemu
– na golu je kamenu ostavi,
po zemlji je ne razlij
gdje bi je prašina mogla prekriti!
8 Da se gnjev moj raspali,
da mu odmazdim,
ostavih krv njegovu na kamenu golom,
da se ne pokrije.’

 

9 Stoga ovako govori Jahve Gospod:
‘Jao gradu krvničkome,
jer ću veliku lomaču naložiti!
10 Skupi drva, vatru potpali,
skuhaj meso, primiješaj začina,
nek’ izgore i kosti!
11 A zatim ga prazna na žeravicu pristavi
da mjed mu se usija
i nečistoća njegova sva se rastopi,
da se uništi hrđa na njemu!

 

12 Grdne li muke! Ali se velika hrđa ne dade s njega skinuti: i vatri odolje. 13 Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te očistiti, ali se ti ne htjede od grijeha očistiti; i zbog toga se više nećeš očistiti dok nad tobom ne iskalim gnjev svoj! 14 Ja, Jahve, rekoh! I riječ ću ispuniti; neću popustiti: I neću se smilovati niti ću se pokajati! Sudit ću te po putovima tvojim i po djelima tvojim! – riječ je Jahve Gospoda.”
Iskušenje prorokovo
15 I dođe mi riječ Jahvina: 16 “Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju! Ne tuguj, ne plači i ne roni suza! 17 Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobničke pogače.”
18 Ujutro tako prorokovah narodu, a uveče mi žena umrije te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovjeđeno. 19 Narod me na to zapita: “Nećeš li nam reći što znači za nas to što ti radiš?” 20 Ja im odgovorih: “Dođe mi riječ Jahvina: 21 “Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo, oskvrnut ću svoje Svetište, vaš ponos snažni, radost vam očinju i čežnju duše vaše! I sinovi i kćeri koje ostaviste, od mača će pasti! 22 Tada ćete uraditi kao što i ja uradih: nećete prekrivati brade i nećete jesti žalobničke pogače! 23 Povit ćete povez oko glave i obuti na noge sandale! I nećete više tugovati ni plakati, nego ćete čiljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! 24 A Ezekiel će vam biti primjer: učinit ćete sve što je i on činio. Kad se to zbude, spoznat ćete da sam ja Jahve!’
25 A ti, sine čovječji, doista u dan kad im oduzmem snagu, dičnu radost njihovu, radost im očinju, slast duše njihove, sinove i kćeri njihove – 26 u taj će dan k tebi stići bjegunac da ti to dojavi! 27 U taj će se dan tvoja usta otvoriti, i ti ćeš tom bjeguncu progovoriti; nećeš više biti nijem. I tako ćeš im biti znak. I oni će spoznati da sam ja Jahve!”
1
2
3
4
PODIJELI