Nedjelja, 24. 12. 2017.
ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA
ČITANJA:
2Sam 7.1-5.8b-12,14a.16; Ps 89,2-5.27.29; Rim 16,25-27; Lk 1,26-38
Prvo čitanje: 2Sam 7,1-5.8b-12.14a.16
Čitanje Druge knjige o Samuelu
Kad se David kralj nastanio u svojem dvoru, a Gospodin mu pribavio mir od svih njegovih neprijatelja uokolo, reče kralj proroku Natanu: »Pogledaj! Ja, evo, stanujem u dvoru od cedrovine, a kovčeg Božji stoji pod šatorom.« A Natan odgovori kralju: »Idi i čini sve što ti je na srcu jer je Gospodin s tobom.« Ali još iste noći dođe Natanu ova riječ Gospodnja: »Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovo govori Gospodin: ’Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam? Ja sam te uzeo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad narodom mojim Izraelom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je ime velikanâ na zemlji. Ja ću odrediti mjesto narodu svojem Izraelu, posadit ću ga da na njemu prebiva i da više ne strahuje, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Gospodin će te učiniti velikim. Gospodin će ti podići dom. I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 89, 2-5.27.29
Pripjev:
O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.
O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.
»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«
On će me zvati: Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.
Drugo čitanje: Rim 16, 25-27
Otajstvo drevnim vremenima prešućeno.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Onomu koji vas može učvrstiti – po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru – jedinomu mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijke! Amen.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 1, 26-38
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Zaharija, otac Ivanov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
»Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijateljâ, služimo bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.«
Riječ Gospodnja.
Uvod
Jedan poznati evanđelista i misionar u jednoj otočnoj državi Indijskog oceana objavio je oglas da će tijekom svog predavanja iz Biblije otrgnuti suvišne stranice. Ljudi su bili znatiželjni saznati što je to suvišno u Bibliji po mišljenju ovog evanđeliste i te večeri je došao priličan broj posjetitelja. Kada je misionar izašao na govornicu, tada je uzeo svoju Bibliju, otvorio ju je na mjestu gdje počinje Novi Zavjet i iskinuo dva lista koja su dijelila Stari od Novog Zavjeta. Tada je rekao: Ova dva lista su uistinu suvišna jer Božja riječ je cjelovita i nema potrebe da se dijeli.
Danas je uobičajeno da Bibliju, Božju riječ dijelimo na dva osnovna djela, na Stari i Novi Zavjet. Stari Zavjet je pisan prije Krista, a Novi poslije Krista, ali i jedan i drugi govore o Kristu, govore o Bogu i kakav je On. Ipak, možda bi se Biblija dala podijeliti na dva dijela. Pažljivim proučavanjem utvrdit ćemo kako bi Bibliju u prvi dio smjestili samo prva tri poglavlja, stvaranje život u Edenu ili raju, i pad u grijeh. Drugi dio Biblije je sve ostalo. U drugom dijelu od svoje prve do zadnje stranice Bog pokušava objasniti da nas želi vratiti u izgubljeni raj. Od prve do zadnje stranice Bog nam poručuje da želi biti s nama.
Mnogi ljudi su prepoznali tu Božju inicijativu i radovali se tome. I mi danas se tome možemo radovati, jer Bog je u osobi Isusa Krista postao čovjekom kako bi se spustio na naš nivo samo s jednom željom, da nam objasni kakav je Bog i da nas želi spasiti.
Homilija
Želja za Božjom nazočnošću među ljudima bila je prisutna kroz cijelu povijest čovječanstva. Ta želja je više dominirala kod Boga i već u samoj pustinji nakon izlaska iz Egipta, Bog je Mojsiju dao naputak kako da napravi Šator, tj svetište u kojem će se ljudi moći sastajati s Bogom. To svetište, taj Šator, nazivali su ga „Šator od sastanka.“
Ono što je karakteristično za svetišta, poganski narodi su ih gradili u čast svojih bogova. Bila su to mjesta gdje se službom u tim hramovima pokušavalo umilostiviti pojedine bogove. Za razliku od poganskih svetišta, služba u Šatoru od sastanka trebala je pokazati jedan drugi stav, a to je da je Bog milostiv. Svaka radnja, od samog prinošenja žrtve pa sve do posljednjeg detalja, ukazivali su na dolazak Mesije ili otkupitelja čovječanstva od grijeha.
Upravo preko Šatora, tog svetišta u Izraelu, Bog je uvijek želio naglasiti da želi biti sa svojim narodom. Među narodom, među vjernicima bilo je i onih koji su žudili za Božjom nazočnošću u njihovom životu. Izraelski kralj David je bio jedan od takvih. Jednom je prigodom svoj naum da za Gospodina sagradi hram iznio proroku Natanu. Prorok je bio oduševljen sa Davidovom idejom, ali Bog je Davidu ukazao na nešto drugo. Objasnio mu je okolnosti zbog čega neće on moći izgraditi hram, ali mu je dao obećanje da će iz njegove loze, iz njegovog potomstva izaći Kralj nad kraljevima. Kasnije su u povijesti Izraela tu poruku proroci sve jasnije i jasnije definirali i naglašavali.
Prorok Izaija kojeg nazivamo evanđelistom Starog zavjeta, veliki dio knjige koju je napisao posvetio je proročanstvima o dolasku obećanog Mesije. Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel! Izaija 7,14. Kada je evanđelist Matej opisivao Isusovo rođenje, citirao je ovaj tekst i dao je čak i objašnjenje što znači Emanuel. To znači „s nama Bog.“
To zajedništvo s Bogom bilo je karakteristično za mnoge ljude u svim generacijama, od pada u grijeh, pa do danas. Ta želja za osobnim zajedništvom bila je vidljiva kod mnogih Božjih ljudi. Mnogi su opisani na svetim stranicama Božje riječi. Među njima bio je i sveti Zaharija, otac Ivana Krstitelja.
Razmišljam trenutno o svetom Zahariji. Bio je svećenik koji je redovito služio u Hramu. Bio je već dosta star i kao takav je bio u zalasku karijere. Jednom prigodom mu se u Hramu za vrijeme njegove službe javio anđeo Gospodnji i obavijestio ga da će dobiti sina koji će na snažan i poseban način navijestiti dolazak Mesije. Ta vijest je za Zahariju trebala biti najradosnija vijest. Umjesto toga doživio je šok koji je toliko djelovao da je direktno anđelu iskazao sumnju. Naime, on je već bio prilično star, a i žena mu je bila u životnom razdoblju kada više po prirodnim zakonima nije mogla zatrudnjeti. Odmah mu se nametnulo pitanje; Kako je to moguće?
Anđeo nije Zahariju uvjeravao da je to moguće. Jednostavno mu je najavio da će do rođenja Ivana Krstitelja biti njem i neće moći govoriti. Možda nam se to čini da je sveti Zaharija bio grubo kažnjen za neku sasvim realnu sumnju. Međutim, kada to malo bolje razmotrimo čini mi se da je to za njega prije svega bio blagoslov.
Zamišljam ga kako je nakon službe izašao njem i rukama pokazivao da ne može govoriti. Ljudi koji su ga gledali shvatili su da je imao susret s anđelom Gospodnjim. Nakon toga krenuo je kući u Judejska brda. Devet mjeseci je prošlo a on je šutio ne izgovorivši nijednu riječ. U svojoj tišini prepustio se proučavanju drevnih proročkih spisa koji su nagovještavali dolazak obećanog Mesije. Shvatio je da je upravo i rođenje njegovog sina bilo prorečeno u Božjoj riječi. Glas viče: “Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. Nek` se povisi svaka dolina, nek` se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek` se poravna, strmine nek` postanu ravni. Izaija 40, 3.4. U duhu svome se obradovao što mu je Gospodin udijelio toliku milost da bude dio tako velikog plana, plana Spasenja, plana gdje sam Bog postaje čovjekom da bi mu se što više približio kako bi ga u potpunosti svaki čovjek mogao upoznati.
Nekada davno u pustinji nakon izlaska iz Egipta, Izraelci su bježali od Boga, Bježali su od njega, bilo ih je strah. Željeli su posrednika koji će ih zastupati pred Bogom. Međutim, sveti Zaharija doživio je da baš on bude toliko počašćen da iz njegove obitelji dođe netko tko će Bogu koji će kao čovjek živjeti među ljudima, pripraviti put. Radovao se tome svakog dana i u svojoj tišini u svojoj mašti doživljavao je tu nebesku radost.
Nakon devet mjeseci takve tišine, njegova žena Elizabeta rodila je sina. Nakon što je na pločici napisao da se treba zvati Ivan, Bog mu je vratio glas. Prve riječi nakon toga bile su riječi proslavljanja Gospodina za tu ogromnu milost: U ono vrijeme: Zaharija, otac Ivanov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
»Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijateljâ, služimo bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.« Luka 1, 26-28.
Danas je četvrta nedjelja došašća. Sutra ćemo slaviti rođenje Božjeg Sina, trenutak kada je postao čovjekom. Što će u nama stvarati tu Božićnu radost. Hoće li to biti božićni glamur koji očito ima komercijalni cilj da nekome materijalno poveća financijsku dobit. Sveti se Zaharija radovao Božjoj blizini. Sam Bog, kako bi nam se približio, postao je čovjekom da bi među nama boravio. Zamislite samo kolika je to ljubav bila. Sam Gospodar svemira, Kralj nad kraljevima postao je dio nas, nas koji smo bili u pobuni protiv Boga, i to samo zato kako bi nam pokazao tko je i kakav je Bog. Jeli Bog mogao nešto više učiniti. Kolika li je to samo ljubav koja se prikazala na djelu.
Ovo vrijeme je vrijeme radosti. Ovo vrijeme je posebno vrijeme. Cijeli kršćanski svijet će se sutra sjećati tog slavnog trenutka kada je sam Bog u osobi Isusa Krista postao čovjekom i postao dio nas. Upravo ovo vrijeme je vrijeme posebne radosti koje nas podsjeća na tu neposrednu Božju blizinu. Silna tama koja je zahvatila našu planetu padom u grijeh eliminirana je dolaskom „Mladog sunca s visine“ kako ga je nazvao sveti Zaharija. Mi više ne moramo biti u mraku, jer imamo jasno svjetlo koje smo dobili kao najveći dar Božića.
Želja mi je da nas Duh Sveti ispuni u toj radosti. Neka to bude radost zbog Božje blizine. Kao što uvijek dođe kraj došašću i tada nastaje radost Božića, mene ti događaji inspiriraju na jednu realnost koja će tu radost učiniti potpunom. Vrlo brzo Isus će uskoro po drugi puta doći, ali ovog puta ne kao malo dijete, već kao Kralj nad kraljevima. On će tada doći u svoj svojoj slavi. Doći će samo s jednim razlogom, da sve one koji ga čekaju povede „kući.“ On sam želi biti u društvu s nama. On baš s nama želi provesti cijelu vječnost. Nije li to ljubav koju jednostavno nismo u stanju razumjeti. Čime smo mi tu ljubav zaslužili?
Sveti Pavao opisujući tu radost susreta sa Gospodinom nakon Njegovog drugog dolaska opisao je to u zanosu Duha Svetoga citirajući starozavjetno proročanstvo. Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. 1. Korinčanima 2,9. Očito u toj zanesenosti onoga što nam Krist sprema želio nam je dočarati ljepotu svega onog što će se dogoditi. Mi ljudi smo u stanju razumjeti stvari samo ukoliko ih s nečim možemo usporediti. Sveti Pavao želi reći da ono što nam Gospodin sprema nismo u stanju s ničim usporediti. Takvo nešto nismo u stanju ni zamisliti. Sveti Ivan imao je težak zadatak da opiše Novi Jeruzalem kojeg nam Gospodin gradi. Čitajući knjigu Otkrivenja možete primijetiti kako mu nedostaju riječi da opiše svu ljepotu tog grada. Govori o zlatnim ulicama, kristalnom moru, vrata grada kao zrno bisera i pokušava pronaći neke izraze ne bili bar malo svojim čitateljima dočarao ono što je vidio.
Ja se stvarno radujem zlatnom gradu Jeruzalemu. Ja se radujem rajskom životu koji će naš Gospodin Isus Krist uspostaviti nakon svog drugog dolaska. Radujem se samom raju i blaženstvu koje će naš Gospodin stvoriti, vječni život bez bolesti, bez patnje, bez straha od bilo čega što u današnjim uvjetima zagorčava naš život. Ipak sve to ništa mi ne bi bilo zanimljivo kada u tom raju ne bi bio moj Gospodin Isus Krist koji je postao čovjekom, živio sa ljudima na ovoj planeti i pokazao im kakav je Bog. Na kraju je umro na križu Golgote i platio dug koji sam ja počinio svojim grijehom. Ta njegova ljubav je nešto što me je privuklo. Raj neće biti raj zbog rajskih uvjeta života koji će tamo biti. Raj neće biti raj zbog zlatnog grada Jeruzalema sa vratima od bisera i zidovima od skupocjenog dragog kamenja. Sve te materijalne stvari vrlo bi brzo dosadile kada u tom raju ne bi bio onaj koji me je toliko volio da je za mene i umro samo zato da bij ja mogao s njime provesti cijelu vječnost. Raj će biti raj samo zbog Isusove trajne prisutnosti.
Nedavno sam gledao neki film (zaboravio sam kako se zove) o jednoj obitelji iz Njemačke koja je poslovno živjela u prašumama Papua Nove Gvineje. Djeca su tamo odrastala i stvarala prijateljstvo sa domorocima koji su tamo živjeli. Kada su odrasli, najstarija kćerka je odlučila ostati u džungli sa domorocima i nije se željela vratiti u civilizaciju. Kada bi ju pitali gdje živi, ona bi odgovorila da živi u raju. Tada bi se ljudi čudili pitajući se kakav je to raj gdje nema struje, tople vode, televizije i svih tehnoloških stvari koje poznaje civilizacija. Ona bi tada odgovorila: „Raj je mjesto gdje te ljudi vole!“
Sutra ćemo se sjećati Isusovog rođenja. Svakako, to uvijek u nama treba izazvati posebnu radost. Neka to bude radost zbog toga što smo doživjeli toliku milost da sam Bog u Isusu Kristu postane dio nas kako bi nam objavio Božju ljubav i kakav je Bog. Sve ostalo, od božićnog zajedništva, božićnog ručka, i svega ostalog što je vezano uz Božić neka bude rezultat te radosti, jer zahvaljujući Kristu možemo reći BOG JE S NAMA.
S druge pak strane možemo li mi sa svoje strane učiniti da već sada stvorimo taj predukus raja ovdje na zemlji. Božić je za to idealno vrijeme. S darovima koje će te davati vašim dragima neka oni prije svega osjete da ih volite. Zbog ljubavi koju će te im pružiti i pokazati neka već danas osjete taj predukus neba kada ćemo svagda s Gospodinom biti.
Neka vas sve Bog blagoslovi, i Njegova milost neka nas stalno prati.
Zvonko Presečan
