Evo dolazim!

174

Vjerujem da smo svi mi bili nečiji gosti ili smo bili oni koji smo nekog ugostili. Ako nam gosti dolaze samo na “čašicu” razgovora ili na cijeli meni, mi se za njih pripremimo onako najbolje kako u tom trenutku možemo.

Druga situacija nastane ako nam dolaze gosti na nekoliko dana, ili čak tjedana. Tada su nam i pripreme puno veće, uključujući i spremanje prostorije gdje će spavati i boraviti jedno duže vrijeme.

Prošlog ljeta smo imali posjetu iz Australije. Posjetio nas je moj bratić sa suprugom. U Hrvatskoj nije bio punih 40 godina. Otišao je sa roditeljima kada je imao samo 4 godine. On i njegova supruga su odvojili nekoliko tjedana za obilazak rodbine i nekih destinacija u Europi.

Zašto vam ovo sve pišem?

Kada smo moja supruga i ja spremali za njih sobu, sjetili smo se jednog vrlo poznatog biblijskog teksta. Isus daje svojim učenicima jasno do znanja da On odlazi k svome Ocu i započinje sa pripremama…

“Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte!. U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: “Idem da vam PRIPRAVIM MJESTO!” Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” Ivan 14,1-3

Često se ovaj tekst citira s naglaskom ponovnog Isusovog dolaska, ističući sigurnost Njegovog obećanja, i to je zasigurno tako. Ali ako bi ispustili riječi koje govore o stanovima – nekom konkretnom mjestu samo za spašene, ili ako ispustimo Isusovo obećanje – idem da vam pripravim mjesto – , ništa to ne bi umanjilo na Isusovoj izjavi.
Razmišljao sam zašto Isus govori o ovoj svojoj aktivnosti na nebu, prije svog ponovnog dolaska. Zašto to nije prešutio, sakrio od nas ljudi? Zar je to za nas tako bitno? Na kraju krajeva niko neće biti spašen samo za to što voli svoje novo mjesto boravka koje je sam Isus obećao.

Isus je mogao reći samo: “Idem k svome Ocu i vratit ću se da vas uzmem k sebi, i da vi budete gdje sam i ja.” Zar to ne bi bilo dovoljno? Ništa to ne bi umanjivalo na činjenici da Isus neće zaboraviti svoje obećanje i da nebo će uvijek ostati nebom, bili mi tamo prisutni ili ne.

Baš o tome sam razmišljao spremajući sa suprugom onako temeljito sobu našeg starijeg sina, koja je već duže vrijeme prazna. Iako bez njega, soba je bila puna njegovih stvari. Sve smo to lijepo posložili u kutije, od robe do silnih knjiga, raznih uspomena i slično. Cijelu smo ju ispraznili, očistili i dovukli još jedan krevet.

“Idem da vam pripremim mjesto”- U tim riječima sam prepoznao Isusa kao domaćina, vrlo dobrog, pažljivog domaćina, koji dočekuje svoje voljene….

Moje zalaganje je bilo prožeto sa iščekivanjem ljudi koje sam dosada poznao sa skipe, i iz nekih slika postavljenih na internetu, te iz priča drugih ljudi. On mi je bio u sjećanju kao četverogodišnjak. Naravno da je moja znatiželja rasla, a ja sam se radovao susretu.

Povlačeći paralelu sa situacijom u kojoj sam se našao, razmišljao sam o jednoj drugoj hajdemo reći vanzemaljskoj slici, slici susreta Boga sa svima onima koji budu spašeni.

Svaki susret je ipak prožet manje-više sa nekom emocijom. Ako se radi o nama dragima, voljenima, to će pridonijeti i cjelokupnoj atmosferi punoj iščekivanja.

U jednoj knjizi, priručniku za neoženjene koji planiraju stupiti u brak, između ostalih savjeta sam pročitao jedan savjet koji mi se čini vrlo praktičnim za sve one koji planiraju brak. On je glasio otprilike ovako.

Nije dovoljno da napravite za vašu ljubav mjesto samo u vašem srcu, napravite ga i u vašem ormaru, u vašim policama, posebno ako planirate svoju izabranicu ili izabranika dovesti u vaš stan ili kuću. Neka on ili ona primijeti da sa njima stvarno računate, jer njemu će biti potreban osim vaše ljubavi i prostor u kojem će živjeti. Često su ljudi, pogotovo koji godinama žive sami pretrpani kojekakvim stvarima da se ne bi ni miš mogao doseliti, a kamoli bračni partner.

Možda ovaj savjet zvuči malo čudno, ali on je jedan mali djelić ljubavi, on je izrazom naklonosti, brižnosti prema drugome… To je savjet za sve koji planiraju osnivati obitelj u vlastitom prostoru.

Ne znamo kako je Bog planirao taj naš boravak, ali to uopće nije važno. Važan je odnos koji je On uspostavio sa nama, On nas je planirao, računao sa nama još davno prije nego što smo došli na ovaj svijet. On nam je čak osim svoje ljubavi obećao i prostor. On stvarno na nas računa i mi smo mu veoma važni. On je sa svoje strane učinio sve, ali baš sve za naše spasenje. Nebo zasigurno ne bi bilo nebo da u njemu nema Onoga koji je žrtvovao svoje prijestolje. Kristov dom je mjesto pored njegovog Oca. On je tu činjenicu rado isticao svojim učenicima. A gdje je naš izgubljeni Raj?

Raj je tamo gdje ćemo se susretati sa Gospodarom tog raja ili neba. Odnos prepun ljubavi i razumijevanja, već na zemlji ljudi zovu “rajom”, iako u njemu ima svega….

Siguran sam da je raj, onaj nebeski raj, sa pripravljenim mjestima za svakoga od nas biti i ostati rajom samo zbog ljubavi, zahvalnosti, razumijevanja sa našim nebeskim Ocem.

Za mene su riječi obećanja – idem da vam pripravim mjesto – riječi prepune ljubavi, dobrodošlice, radosti, veselja, kojem neće biti kraja, ne zbog MJESTA, nego zbog DOMAĆINA.

Zvonko Presečan

PODIJELI