DUNIJA VITAR!
Dunija vitar
Kroz prozore naše,
U litnoj toj žegi
O kako nam prija.
Oblak se taman
Nadnio nisko,
Suze je sjajne
Svoje tu lijo.
Vitar leprša
Zastore naše,
Dok izgoni tihi
Taj vrući zrak.
I dan se već krije
A noć se spušta,
Lagano šireć
Ona svoj mrak.
Postelja meka
Svileni jastuk,
Prominija sam
I njemu stranu.
Sad mi baš lice
Lagano ladi,
Dok ga je Sunce
Grijalo danju.
Dunija vitar
I baš nam prija,
Dok obraze naše
Miluje tiho.
Noćas ću oči
Ja sklopiti moći,
I san će mi opet
Napokon doć!
27.07.2017. Brat Bojan.