“U njegove će dane Judeja biti spašena, i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: ‘Jahve, Pravda naša’.” (Jeremija 23,6)
Nakon bogoslužja prišla mi je jedna osoba: “Pastore, kako može netko tko ima grešnu narav sve do onog slavnog dana, biti pravedan u ovom životu?”
Ovo pitanje zabrinjava tisuće žena i muškaraca koji drže do svoje duhovnosti . Oni kažu: “Ja želim biti pravedan, ali nisam u stanju. Što moram činiti da bih bio pravedan? Kako mogu biti pravedan ako pokatkad griješim?”
Što je to pravednost? Kad razmišljate o pravednosti, što vam dolazi na um? Kad sam bio dijete, moja se majka molila Bogu da je zaogrne plaštem svoje pravednosti, a ja u svom dječjem umu nisam mogao razumjeti kakva je to odjeća. Mislite li da je pravednost neka stvar? Možda Božja osobina? Naročita sila za dobro vladanje? Sposobnost služenja Bogu bez grijeha? Što je pravednost? Ovo je vrlo važno. To moramo razumjeti, inače nećemo moći biti pravedni.
Prema Jeremiji 23,6. pravednost nije nešto, to je Netko. “… I evo imena kojim će Ga nazivati: ‘Jahve pravda naša’.” Isus je pravednost! Nema pravednosti bez Isusa. Kad nam Bog daje pravednost, ona dolazi od Isusa jer je On pravedan. Kad god tražimo od Boga da nam dâ svoju pravednost, zapravo od Njega tražimo da nam daruje Isusa. I ako imamo na umu da su Otac, Sin i Sveti Duh jedno, shvatit ćemo da samo u Bogu možemo naći pravednost.
Postoji još nešto što nam treba biti potpuno jasno, a to je ono što je suprotno od pravednosti. Ja ovdje mislim na grijeh. Što je grijeh? Nemojte biti prebrzi u odgovoru da je to “prijestup Zakona”. Obično dok razmišljamo o grijehu, mislimo na dugi popis počinjenih grešnih djela — krađa, ubojstvo, preljub… Ali Pavao kaže da se grijeh ne sastoji iz samog čina grešnog djela.
Želite li ovo razumjeti? U Galaćanima 5,19 piše: “Poznata su djela tijela…” Zapazite što Pavao kaže: djela tijela su posljedica, rezultat grešne naravi ili grijeha. Onda slijedi dugi popis tjelesnih djela što ih Pavao nabraja.
Nitko nije grešnik stoga što ukrade, ubije ili slaže. Ljudi kradu, ubijaju i lažu jer jesu grešnici. Tu je značajna razlika. Temeljni i stvarni problem je življenje u grijehu. Mi činimo grešna djela jer smo u grijehu. Plodovi su loši u našem životu jer smo mi u tijelu, a to znači u grijehu.
Ako ja imam drvo jabuke koja donosi rod a zapravo ne želim proizvoditi jabuke, što ću učiniti? Hoću li danonoćno stražariti oko drveta jabuke i svaku jabuku koja se pojavi odstraniti? Zar ne bi bilo mnogo mudrije izvaditi to drvo? Razumijete li? Grešna djela su rod. To su te jabuke. Ne mogu cijeli svoj kršćanski život provesti u pokušaju odstranjivanja roda. Ja moram iskorjeniti cijelo drvo, taj grijeh, u svom životu. Grešna djela nisu moj najveći problem, nego grijeh.
U redu, pastore, reći ćete, ali što je to grijeh?
Da bi razumio što je to grijeh, moraš razumjeti što je to pravednost, a već znaš da je Isus pravednost. Prema tome ako je Isus pravednost, to znači da pravednost možeš naći samo u Njemu. A kada je netko pravedan? Pavao ima odgovor u 2. Korinćanima 5,21: “Njega koji je bio bez ikakvog grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u Njemu postanemo pravednošću Božjom.”
Čovjek može biti pravedan samo ako je Isus u njemu. To znači prihvaćanje vjerom djela što ga je Bog dao čovječanstvu u Kristu. Drugi Adam može svojom smrću spasiti čovječanstvo i darovati mu svoju pravednost živeći bezgrešnim životom. U Isusu mi smo pravedni. Kao Njegova spašena djeca, spašena vjerom u Njega, mi želimo živjeti u stalnoj zajednici s Njim. Nitko ne može biti pravedan ako je odvojen od Isusa. “Svako ljudsko biće je tako dugo pravedno dok traje njegova vjera u Boga i dok traje njegova živa zajednica s Njim.” (T. M. str. 367)
Ono što čovjek treba učiniti da postane pravednim jest da se baci u Isusovo naručje i ostane u njemu.
Ali što je to grijeh? Ako smo u Kristu pravedni, kada smo onda nepravedni ili grešni? Kad nam ponestane vjere u Isusa. Ne moramo ubiti da bismo postali grešnikom, dovoljno je da se odvojimo od pravednosti koja je u Isusu.
Dragi moji prijatelji, neprijatelj nas želi povesti u grijeh kako bi u nama u cijelosti iskorjenio Božji lik. Dovoljno je pogledati u lice narkomana ili čovjeka koji živi bez moralnih normi. Neprijatelj uživa kad nas može baciti u prljavštinu i mulj.
Moramo razumjeti još jednu vrlo važnu činjenicu, a to je da pravednost i grešna djela ne mogu zajedno. Pavao to zorno objašnjava u 2. Korinćanima 6,14: “Što ima pravednost s bezakonjem?” U petnaestom retku on dodaje: “Kako je moguć sporazum između Krista i Belijara?”
Apostol ovdje govori o nemogućnosti takvog zajedništva. On kaže kako je nemoguće da pravednost i grešna djela žive zajedno. Onaj u kome je Krist ne nastavlja činiti grešna djela. “Tko tvrdi: ‘Poznajem Ga’ a ne vrši Njegovih zapovijedi, lažac je, i u njemu nema istine.” (1. Ivanova 2,4)
Kad bismo ovo razumjeli, mi bismo se bacili u Isusovo naručje jer jedino je tu moguće dobiti Božju pravednost. I dok bismo tako nastavili živjeti s Njim, otkrili bismo da na strani pravednosti ne može biti grešnih djela. Sam će Isus učiniti da u nama uzraste plod, čudesan plod Svetoga Duha.
Ako netko kaže da je u Kristu a ipak čini pogreške, to nije stoga što ustanovljeni božanski plan za povratak čovjeka Bogu nije uspješan; to je stoga što čovjek nije shvatio što to znači biti u Kristu i održavati stalnu zajednicu s Njim.
Kako ćemo živjeti u stalnoj zajednici s Njim? Ako odvajamo vrijeme za proučavanje Njegove Riječi, vrijeme za molitvu i svjedočenje drugima o Njemu.
Postoje dva načina provođenja vremena s Isusom. Prvi način je svakodnevna redovna zajednica. Ona nije uobičajena, uvježbana ili jednolična. Ona je redovna, što znači da je unaprijed određena za sva vremena. U određeno vrijeme vi zastajete jutrom i večerom na molitvu i proučavanje. Ovo je vrlo bitno u životu svakog kršćanina. Ovo će vam pomoći da uspostavite drugu vrst zajednice, a to je zajednica koja nije unaprijed određena.
Svakodnevna zajednica je ono što mi nazivamo osobno predanje. Kad završite osobno predanje ili molitveni sat, tada krećete u radni dan i neformalno nastavljate svoju zajednicu s Kristom. S Njim idete u učionicu i na posao. Osjećate Njegovu prisutnost dok vozite automobil, On je pored vas dok kupujete, prodajete, igrate se, studirate, kad izlazite na sastanak. Isus je vaš stalni prijatelj. On sjedi s vama za vrijeme objeda, On je s vama na igralištu. On šeće s vama. Zajedno živite. Vi ste kršćanin jer živite s Kristom i On živi s vama. On posvećuje vašu volju prisutnošću svog Svetoga Duha i vodi vas iz pobjede u pobjedu, do konačne pobjede.
Ovo je bilo Pavlovo iskustvo: “Ja više ne živim, nego živi u meni Krist.” (Galaćanima 2, 20.21) Onog dana kad naučimo kako Krista učiniti svojim suputnikom i prijateljem svakog trenutka, naučili smo tajnu kršćanskog življenja!
Mnogi odani kršćani već su naučili od kolike je važnosti jutarnje i večernje osobno predanje, pa ipak doživljuju poraze na svom životnom putu. Znate li zašto? Zato jer nisu shvatili važnost stalne zajednice s Isusom. Evo naše slabe točke: ujutro imamo predivno osobno predanje, a kad odemo iz kuće, mi Isusa ostavimo kod kuće. To nije kršćanski način života. Pravo kršćanstvo znači neprekinuto prijateljevanje s Isusom.
Pokušaj od danas stjecati ovakvo prelijepo iskustvo i otkrit ćeš da nije baš lako. Valja uložiti dosta napora da u svojim aktivnostima tijekom dana ne izgubiš iz vida Isusovu prisutnost. Neophodno je naučiti živjeti s osjećajem stalne Kristove prisutnosti gdje god ideš i što god radiš.
Apostol Ivan sreo se s Isusom u svojoj ranoj mladosti. On je u sebi nosio obilježja neobuzdanog temperamenta. Eksplodirao bi ni za što. Sebičan, ponosan, osvetoljubiv; njegov nadimak bio je Sin groma. Ali jednog dana sreo se s Isusom i došao k Njemu onakav kakav je bio. Isus nas uvijek prima onakve kakvi jesmo. Nije važno gdje si, tko si ili što se u tvom životu prije dešavalo. Isus te voli i čeka te upravo onako kao što je čekao Ivana — širom raširenih ruku. Ivan je došao i ostao kod Isusa. On je svoju glavu naslonio na Isusovo srce. Noću dok su drugi spavali, Ivan bi ostao kraj Isusovih nogu.
U toj divnoj zajednici s Kristom počelo se dešavati čudo. Kristov karakter se počeo pojavljivati u životu tog mladog čovjeka koji je bio rob ljudskih strasti, i jednog dana Ivan je nazvan apostolom ljubavi.
Vjerojatno je Ivan mnogo godina pokušavao i pokušavao promijeniti svoj temperament. Što je više otkidao “jabuke”, sve više su se pojavljivale. Jednog dana je došao k Isusu i otkrio kako na strani pravednosti nema mjesta za grešna djela; i Krist je počeo otklanjati sve mane iz njegova karaktera sve dok Ivan nije postao odrazom Njegova lika.
Upoznao sam Carlosa u jednom brazilskom gradu kad sam išao na mjesto na kojemu se održavala evangelizacija. Carlos je napustio svoj roditeljski dom u dvanaestoj godini. Pošao je u svijet da bi mogao činiti ono što želi. Osjećao se vrlo ugnjetavanim, skoro ugušenim roditeljskim savjetima. Nije želio nikakve zabrane, nije želio nikakva ograničenja — ni zakone, ni policijski sat.
U početku sve je bilo predivno i uzbudljivo — novi prijatelji, nova iskustva. Ne shvaćajući, sve je više tonuo u opasne uzburkane vode narkomanije — alkohola, duhana, jakih droga — dok jednog dana uže nije puklo. Ranjen je policijskim metkom i odveden u zatvor.
Dok je boravio sam u hladnoj ćeliji u gradu Recife, imao je dovoljno vremena za razmišljanje. Mnogo godina ništa nije čuo o svojim roditeljima i svojoj polubraći. Zašto je morao pobjeći od kuće? Je li se isplatilo živjeti u grijehu? S oštećenim zdravljem, pateći od tuberkuloze i snovima koji su se raspali u krhotine, pitao se ima li izlaza? Da pita roditelje za pomoć? Kako bi mogao? Pa on se bojao da bi ga oni pronašli u zatvoru i počeo se pripremati za bijeg iz zatvora.
Ali Bog je imao plan. Čuo je poziv tog mladog čovjeka tamo gdje se nalazio. Bog uvijek čuje naš poziv. Pozovi Ga kad si očajan, vezan lošim navikama, osjećajima i mislima koje te čine nesretnim robom. Možeš se i u mislima moliti Bogu s vjerom i On će čuti tvoj vapaj gdje god se nalazio.
Carlosovi roditelji i polubraća mislili su da je on mrtav. O njemu nisu ništa čuli od dana kad je otišao iz doma. U svojoj beskrajnoj milosti Bog je učinio da svjetlost evanđelja dosegne ovu obitelj. Roditelji i djeca su s radošću prihvatili Isusa, a nekoliko mjeseci kasnije najmlađi brat Virgilio upisao je Sjeveroistočni brazilski teološki fakultet, da bi se iškolovao za pastora.
Skupina studenata s teologije počela je propovijedati Radosnu vijest u zatvoru Recife. Za vrijeme ovih propovijedi, Virgilio je iza zatvorskih rešetaka uočio lice slično njegovom bratu koji je napustio dom prije mnogo godina. Bio je skoro četiri tisuće kilometara udaljen od doma. Srce mu je lupalo dok se približavao ćeliji. To je doista bio Carlos; najmlađi brat je potpuno izgubio nadu da će ga ikada vidjeti! Bio je mršav, bolestan, star i teško izlomljen okolnostima. Zagrlili su jedan drugoga, a Virgilio se molio za Carlosa da otvori svoje srce Spasitelju.
“Ne mogu,” rekao je Carlos. “Za mene je prekasno. Protratio sam svoj život, ja sam crna ovca u obitelji.”
“Nije istina,” preklinjao je Virgilio, “Isus te voli i ako vjeruješ u Njega i otvoriš Mu svoje srce, On će ući. Nije važno kakva je tvoja prošlost, On će ti oprostiti i učiniti od tebe novu osobu.”
“Što moram činiti?” zapitao je zabrinuto.
“Samo reci: ‘Gospodine, ja Te prihvaćam. Predajem Ti svoj život i učini za mene ono što sâm u svojoj sili ne mogu učiniti!’”
Carlos je bio ponovno rođen u Kristu. Pao je pred Isusove noge, a kad je ustao, bio je u cijelosti promijenjeni mladi čovjek.
Od tog trenutka nastavio je živjeti životom stalne zajednice s Isusom. Učinio je Isusa središtem svoga života, i danas je Carlos Williams pastor u Sjevernom Brazilu. Njegov brat Virgilio je također pastor u Južnom Brazilu, a imaju još jednog brata koji je pastor u Espirito Santu.
Ovaj Isus koji je promijenio život Carlosa Williamsa isti je jučer, danas i zauvijek. Taj isti Isus je ovdje s tobom danas, i čeka da Ga primiš u svoje srce, što će donijeti veliku promjenu u tvom životu. Želiš li Ga prihvatiti?
Želiš li živjeti u stalnoj zajednici s Njim i postati pravednim kao što je i On pravedan? Učini to sada, upravo ovog trena!
Zvonko Presečan, uz dozvolu nadređenih
