Država bez naroda

108

Od početka 2014. do sredine 2015. iz Slavonije i Baranje odselilo se je više od 30 tisuća osoba, a od 1995. do 2015. više od 160 tisuća ljudi napustilo je Hrvatsku. Ako se ovako nastavi mogli bi imati državu bez naroda, a to je uznemirujuća činjenica!

Razlozi za ovu nevolju su: društvene, poratne, svjetonazorske, ekonomske i duhovne neprilike. Posljednji, pogubni, razlog je u središtu pozornosti. Možda bi se trebali zapitati: je li naše odumiranje, nestajanje i napuštanje odraz duhovne praznine, bijega od stvarnosti, nerealnih očekivanje te slabe ili nikakve samokritičnosti i male produktivnosti? Ako smo usmjereni samo na sebe i vođeni mišlju »ja sam središte Svemira« ‒ nije li budućnost osigurana u vlaku koji vozi tračnicama propasti? Jesmo li spremni sučeliti se s krivim i lažnim moralom uspostavljenom u vrijeme jednoumlja, a namjerno održavanim do danas?

Posebno treba razmisliti ‒ o svima onima ‒ koji kroz društvene strukture i vrlo strastveno: štite i opravdavaju grijehe totalitarističke prošlosti, potiču rastakanje bračne zajednice, opravdavaju ubijanje nerođene djece. Kojima su djeca, mladi, stari, bolesni i nemoćni – teret! Oni koji uništavaju temelje Zapadne civilizacije koja je nastala, stasala i postala to što jest zbog Boga i Biblije! Svi su oni koji urušavaju i ruše kršćansku vjeru i takav društveni sustav lažni proroci ‒ sluge smrti! Njihov se plod očituje u apokaliptičnoj žetvi, koja je posljedica sijanja sjemena zla i bezboštva očitovana u plodu uništenja i nestajanja!

Prorok Mihej donosi jasnu, ali nedovoljno glasno izrečenu i uočenu biblijsku istinu: »Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Gospod traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.« (Mih 6, 8) U ovim poetičnim stihovima objavljeno je duhovno načelo koje pomaže u pobožnosti i društvenoj pravednosti. Tri moćna pravila: živjeti pravicu, pokazivati empatiju, i bit vjernik!

Pri sučeljavanju i rješavanju nevolja društvene stvarnosti i duhovne izgubljenosti Sveto pismo daje odgovore. Stoga, ne treba očajavati, nevolje treba: uz Božju pomoć, molitvom, mudrošću i dosljednim radom rješavati! Na kraju je tunela svjetlo Kristove nade i milosti. Zato, preuzmimo svoj dio odgovornosti ‒ ma koliko on bio malen i počnimo graditi društvo vjere u Boga, predanoga i poštenoga rada ‒ svakog od nas za sve nas, u svomu malomu svijetu koji mijenja svijet oko sebe!

Autor: Branimir Bučanović

 

Izvor: http://rkczg.hr/

PODIJELI