- tjedan kroz godinu
Nedjelja, 14. 1. 2018.
ČITANJA: 1Sam 3,3b-10.19; Ps 40,2.4ab.7-10; 1Kor 6,13c-15a.17-20; Iv 1,35-42
Prvo čitanje: 1Sam 3, 3b-10.19
Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!
Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Samuel je spavao u svetištu Gospodnjem, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. Tada Gospodin zovnu Samuela. On odgovori: »Evo me!« I otrča k Eliju i reče: »Evo me! Ti si me zvao!« A Eli reče: »Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!« On ode i leže.
I Gospodin opet zovnu Samuela. Samuel usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« A Eli odgovori: »Ja te nisam zvao, sine moj! Vrati se i spavaj!« Samuel još nije poznavao Gospodina, još mu ne bijaše objavljena riječ Gospodnja.
I Gospodin zovnu Samuela treći put. On usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Zvao si me!« Sada Eli razumje da je Gospodin zvao dječaka. Zato reče Samuelu: »Idi i lezi; ako te zovne, ti reci: ’Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.’« Samuel ode i leže na svoje mjesto.
I dođe Gospodin i stade i zovnu kao prije: »Samuele! Samuele!« A Samuel odgovori: »Govori, sluga tvoj sluša.«
Samuel je rastao, a Gospodin je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 40, 2.4ab.7-10
Pripjev:
Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.
Žrtve i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio:
paljenicā ni okajnicā ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«
Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.
Drugo čitanje: 1Kor 6, 13c-15a.17-20
Tijela vaša udovi su Kristovi.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! Tà Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom. Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Tko prione uz Gospodina, jedan je duh. Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Iv 1, 35-42
Vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.
Riječ Gospodnja.
Uvod
Jesmo li u svome životu naučili slušati Božji glas. Možda nam on sliči na glas našeg svećenika ili vjerskog vođe. Kako god izgledalo, ali slušanje Božjeg glasa je naša najveća prednost koju u životu možemo imati. Samuel kao mali dječak, u svojoj ranoj mladosti to je naučio.
U Bibliji možemo pronaći puno mjesta koje opisuju ljude koji slušaju Božju objavu ili Njegovu riječ. Jednom prigodom Samuel je rekao prvom izraelskom kralju Šaulu koji je prinosio žrtve, umjesto da je poslušao Božji glas: A Samuel odvrati: “Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline. 1. Samuelova 15,22.
One koji slušaju Njegovu Riječ, Isus prepoznaje kao svoju braću. On je to javno izjavio jednom prigodom kada su ga posjetila njegova braća. Tomu koji mu to javi on odgovori: “Tko je majka moja, tko li braća moja? I pruži ruku prema učenicima: “Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka. Matej 12,48-50.
Bez obzira na vremenski odmak u kojem živimo, mi danas nismo ostavljeni da nemamo prigodu slušati Božji glas. Bog nam danas govori kroz svoju riječ. Njegova Riječ, Sveto Pismo, još uvijek nam je u stanju progovoriti. Ostaje samo pitanje, znamo li slušati Božji glas koji nam Bog govori kroz svoju Riječ
Homilija
Današnja evanđeoska poruka podsjeća nas na svetog Andriju i njegov susret s Kristom. Pokušavam si zamisliti njegovo okruženje i život kako bi razumio poruku koju nam sveti Ivan želi uputiti.
Kao obitelj u kojoj je živio sveti Andrija, očito je da su bili veoma pobožni. Redovito bi svake subote išli u sinagogu gdje su slušali riječi proročanstva koje su čitali učitelji Zakona i rabini o dolasku Mesije koji bi ih trebao spasiti, po njihovom razumijevanju, od njihovih najvećih neprijatelja – Rimljana. Među njima kao narodom već davno se nije pojavio ni jedan prorok. Prošlo je već četiri stotine godina od zadnjeg proroka, proroka Malahije, a oni kao narod su u tom razdoblju preživjeli dramatičnu povijest. Bez obzira na tu „proročku sušu“ vjerovali su da ih Bog nije napustio i da je za njih još uvijek zainteresiran. U tom vremenu, za Židove je bilo karakteristično da nije bilo više nikakvog idolopoklonstva, već se štovao samo Jahve, a Njegov Zakon se uzdizao i striktno primjenjivao u svim životnim segmentima.
U takvim okolnostima odrastao je sveti Andrija sa svojim bratom Petrom. Pod teretom teškog rada s jedne strane i tlake porobljivača Rimljana, često su upućivali Bogu molitvu da se sjeti svog Zavjeta koji je načinio sa Abrahamom i njima kao narodom i da im pošalje obećanog izbavitelja – Mesiju.
Jednom prigodom po selu je kružila vijest da se uz Jordan pojavio neki prorok koji naviješta skori dolazak Mesije. Taj prorok se zvao Ivan, sin svećenika Zaharije iz judejskih brda. Petar i Andrija su slušali o njemu kao proroku silnom u riječi. Pojava proroka je bilo istinsko duhovno osvježenje nakon četiri stotine godina „duhovne suše.“ Andrija je posebno bio znatiželjan, Nagovorio je svog prijatelja Filipa te su se jednog dana obojica spustili nekih dvadesetak kilometara na jug da vide i čuju tog snažnog i značajnog proroka Ivana.
Hodajući nizvodno po obali rijeke Jordana, Andriji i Filipu nije bio problem pronaći Ivana. Na mjestu gdje je Ivan propovijedao bilo je uvijek puno ljudi. Prišli su tom mnoštvu i slušali nadahnuto Ivanovo izlaganje. Bilo je to izlaganje koje se prilično razlikovalo od propovijedi koje su u sinagogama iznosili Rabini i učitelji Zakona. Ovdje se umjesto naroda, dnevne politike i ostalih poznatih vjerskih fraza, uzdizao Bog koji je poslao obećanog Mesiju. Navješćivao je svečano vrijeme jer ih je pohodio sam Božji Sin postavši čovjekom i nastanio se među njih. Svaka riječ koju je Andrija čuo, nalazila je posebno mjesto u njegovom srcu. Ivan ga je kao Božji vjesnik oduševio. Nakon što su se ljudi razišli, oko Ivana bi se skupila nekolicina mladića, a on im je tada iznosio Božanske veličine. Andrija zajedno s Filipom se pridružio tim mladićima i slušao Ivana što govori. Zaboravili su na svakidašnje obveze i toliko se je zanijeli Ivanovim učenjem da su se s pravom mogli nazvati njegovim učenicima. To se ponavljalo iz dana u dan. Andrija bi uvijek stajao blizu Ivana kako bi mogao dobro čuti svaku riječ koju bi Ivan izgovorio. Na kraju bi Ivan ljude pozivao da se u znak pokajanja krste. Ljudi bi mu prilazili i on bi ih krštavao u Jordanu. Bio je to simbol umiranja starog grešnog čovjeka i rađanje novog čovjeka rođenog po Bogu. Sve to što je Ivan radio, na Andriju je ostavio impresivan utisak.
Mladići koji su se smatrali Ivanovim učenicima razgovarali bi s Ivanom o Mesiji koji treba doći. Duhovnost koju je Ivan pokazao se toliko doimala ljudima da su ga čak pitali da kojim slučajem nije on taj obećani Mesija. Ivan im odgovori: “Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući. Ivan 1, 26.27.
Jednog dana Andrija je doživio nešto posebno. Ka obali Jordana dolazio je jedan čovjek, a kada ga je Ivan ugledao zaustavio se i iz njegovih usta čuo je uzvišene riječi: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! “Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu. Ivan 1, 29-31.
Ivan je tada krstio Isusa. Mladići su primijetili kako iznad Isusa lebdi Duh Sveti u obliku goluba a tada su čuli jasan glas s neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Matej 3,17. Na Andriju i Filipa taj prizor je ostavio snažan dojam. U Isusovoj blizini osjetili su neki čudan i neobjašnjiv mir. Osjetili su Božju prisutnost koja je ispunila njihove živote. Odjednom su se osjećali posebno ispunjeni Božjom prisutnošću.
Nakon krštenja Isus se udaljio od njih. Ivan je i dalje sa punim žarom pozivao narod na pokajanje i reformu života. Za svakoga je imao poruku pa čak i za omražene carinike i rimske vojnike. Nakon izvjesnog vremena Isus se ponovno pojavio na Jordanu. Kada ga je ugledao, Ivan ponovo ponavlja izjavu značajnu za Isusa. “Evo Jaganjca Božjega! Ivan 1,36. Kada su Filip i Andrija to čuli pošli su za Isusom. Isus se obazre i kada je vidio mladiće kako ga slijede, upita ih što žele. Oni mu odgovoriše: “Rabbi” – što znači: “Učitelju – gdje stanuješ? Ivan 1, 39. Isus im ne odgovara na to pitanje direktno već ih poziva da ga slijede. Istog trena mladići su pošli za Isusom. Došli su u kuću gdje se Isus bio smjestio i skoro cijeli dan ostali su s njim. Isusov govor ih je toliko oduševio. Dok je Isus govorio, njihovo je srce gorilo zahvalnošću i radošću što je Bog ispunio obećanje i poslao im obećanog Mesiju.
Andrija, koji je netremice slušao Isusa nije bio zadovoljan time samo što on može uživati u Kristovoj prisutnosti. Mislio je na svog brata Šimuna. Bilo je negdje oko četiri sata popodne. On je brzo otrčao do Kapernauma gdje je Petar stanovao, pronašao ga i sav uzbuđen mu iznio važnu vijest.
„Šimune! Ovo je jako važno. Pronašao sam Mesiju. Molim te hajde sa mnom da te s njim upoznam. Ono što On priča je stvarno veličanstveno. Ni iz blizu nije ono što propovijedaju naši rabini i učitelji Zakona. Hodi idemo odmah. Siguran sam da će ti se svidjeti.“
Možda ne s tolikim oduševljenjem kao kod Andrije, Šimun je pošao s njim da ga upozna s Isusom. Došli su na mjesto gdje je Isus stanovao, i Andrija je predstavio Isusu svog brata Šimuna.
„Isuse, ovo je moj stariji brat Šimun. Volio bi da se s njime upoznaš.“
Isus je pogledao Šimuna. Pred njim je stajao snažan mladi čovjek fizički ojačan burama i valovima Galilejskog jezera. Sve ono što je radio, kao borba sa vjetrom i valovima dok bi plovio u čamcu, potezanje oštrih i teških mreža, ostavilo je traga na njegovom fizičkom izgledu, ali i na njegovom karakteru. Grube žuljevite ruke pružio je Šimun prema Isusu dok se s njime pozdravljao. Isus gleda Šimuna i vidi njegovu budućnost. On vidi što bi on mogao biti ako mu dozvoli da ga mijenja. Za sam početak mijenja mu ime .: “Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!” – što znači “Petar – Stijena”. Ivan 1, 42.
Ime Šimun je staro hebrejsko ime. To ime je nosio i Jakovljev sin koji je postao praotac jednog izraelskog plemena. Njegovo značenje je; On (Bog) je čuo. Bila je to uzrečica koju je Lea, Jakovljeva žena izgovorila prilikom rođenja Šimuna, s kojom je izrazila čežnju da bude voljena Jakovljeva supruga, jer je on uvijek veću naklonost pokazivao drugoj ženi Raheli. Događalo se ponekad da bi ljudi promijenili nekome ime, jer samo ime bi označavalo i opis nečijeg karaktera. Patrijarhu Jakovu je sam Bog promijenio ime sa Jakov, što bi značilo „varalica“ na „Izrael,“ što bi značilo pobjednik.
Sada Isus mijenja Šimunu ime sa „Bog je čuo“ na „Kamen.“ Zašto On to radi. To ime je i Petru trebalo nešto govoriti. „Kamen“ je materijal koji se teško obrađuje. Za obradu kamena treba prilično sofisticiranog alata i sama obrada dugo traje. S druge pak strane, kamen je materijal koji je postojan i stabilan i koji se koristi na mnogim mjestima kao materijal u kojeg se možeš pouzdati kao siguran materijal koji daje i neko jamstvo stabilnosti. Isus je vidio Petrovu budućnost i želio je da upravo to Petar i postane.
Kada razmišljam o Andriji, često razmišljam o sebi. Kako bi ja reagirao nakon susreta s Kristom. Istina, danas ne mogu susresti Krista kao što je to mogao Andrija, ali susret s Kristom kroz Njegovu riječ nije ni malo manje uzbudljiv kao i Andrijin osobni susret. Koja je moja reakcija. Možda sam sretan s tim susretom i nastavljam uživati u porukama ljubavi koje mi Isus upućuje kroz svoju Riječ. To mi daje određeni unutarnji mir i s time sam zadovoljan. Mislim li tada na moje najdraže da tu radost i njima prenesem.
U mom radu sa zatvorenicima imamo organizirano Biblijske tečajeve koje korespondiramo poštom. U svakoj lekciji pozivamo ih da upisuju u naš tečaj i svoje prijatelje. Zanimljivo mi je gledati kako mnogi prvo upisuju svoju obitelj, svoje roditelje, svoju braću i sestre, bračne drugove i ostalu najbližu rodbinu. Sjećam se kako je jedan zatvorenik upisao svoju suprugu. Ona je odgovorila i oboje su proučavali Bibliju i otkrivali Kristov karakter kroz nju.
Andrija je prvo pozvao svog brata Šimuna. Njegovo oduševljenje s Isusom je bilo toliko veliko da je smatrao velikim gubitkom kada to ne bi podijelio sa svojim bratom. U svom životu Andrija je pokazao da je njegova glavna karakteristika dovoditi ljude Isusu. Biblija opisuje samo tri događaja s Andrijom i svaki puta Andrija je ljude dovodio ka Isusu.
Dovođenjem svog brata, Andrija i Petar počeli su jedno uzbudljivo razdoblje svog života koje je potpuno okrenulo njihovu budućnost. Jednom prilikom na obali Galilejskog jezera nakon čuda sa ulovom velikog mnoštva riba, Isus je pozvao i Petra i Andriju da ga slijede. Umjesto da love ribe, trebali su biti ribari ljudi koje će loviti za kraljevstvo nebesko. Obojica, i Petar i Andrija pošli su za Isusom. To je u potpunosti okrenulo smjer njihovog života i budućnosti.
Hoćemo li i mi slušati što nam Bog govori kroz svoju riječ. Hoćemo li slijediti Krista jer nas on svednevice poziva. Iskustvo apostola koji su se odazvali Isusu podsjeća nas na jedan od najboljih životnih izbora.
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
