DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Gdje je Isus tamo je raj
4. prosinca 2016.
Neposredni povod za pisanje ove propovijedi su dobronamjerni vjernici koji nepobitno niječu opstojnost raja i osobito pakla. Kaže li Ivan Krstitelj, u današnjem evanđeoskom čitanju, za Isusa slijedeće: „U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti OGNJEM NEUGASIVIM“? Naravno da u metaforičkom načinu izražavanja žito predstavlja dobre ljude, a pljeva zle. Žitnica predstavlja raj, a oganj neugasivi pakao. Ne radi se očigledno o običnoj vatri, pridjev neugasivi jasno označava trajni plamen ognja koji je karakterističan za nadnaravni svijet.
Isus nedvojbeno govori, i to mnogo puta, o krutoj i odvratnoj stvarnosti pakla. Ne smatra ga samo simbolom vječne patnje.
Imaš li pravo Isusa nazivati svojim Učiteljem, a ne povjerovati njegovim riječima? Ili ti bolje znaš što je s one strane svijeta i ovog života od njega koji dolazi odande? Nije li nebo njegovo obitavalište i dom?
Našu planetu se još nazva i zemaljskom kuglom. Doista, svi smo mi zatvoreni u tu kuglu. Ne znamo odakle dolazimo na ovaj svijet, tko smo, čiji smo, zašto živimo i kamo idemo poslije smrti. A to su sržna pitanja života. Netko tko je izvan i iznad te planete i našeg života MORA doći k nama i dati nam odgovore na ta temeljna pitanja.
Nikako nam ne mogu pomoći Buda, Muhamed, Konfucije, Lao Tse i ostali utemeljitelji religija jer su samo ljudi.
I oni su bili podložni grijehu, tijelu, svijetu, Sotoni. I njih je smrt nadvladala. Nitko od njih nije opraštao grijehe, suvereno istjerivao zloduhe, smirivao oluju na moru, umnažao kruh, pretvarao vodu u vino, liječio u sili i neizlječive bolesti, uskrisivao mrtve…
Konačno Isus je uskrsnuo od mrtvih, čak i tjelesno, za razliku od njih čija je tijela progutalo vrijeme i trulež. Nisu li spomenuti dokazi garancija da je Isus Krist Bog?
Taj Isus koji je gospodar života i smrti tvrdi i uvjerava da postoje raj i pakao. Naš prigovor je u tome da nismo vidjeli te stvarnosti; da su izvan domašaja naše percepcije i iskustva. Neki površni ljudi kažu: „Je li se itko vratio s onoga svijeta?“
Jest! Isus Krist! I na primjer djevica Marija u svojim brojnim ukazanjima. Nitko normalan ne sumnja u postojanje neke daleke zemlje, npr. Japana.
Premda nismo boravili u Tokiu, Nagasakiju, Yokohami sa velikom sigurnošću tvrdimo da ti gradovi postoje. Nas su uvjerili u to oni koji su tamo bili. Snimili su te gradove i njihove žitelje kamerama i fotoaparatima.
Luđak bi bio onaj koji bi tvrdio suprotno.
Ludo je i upravo besmisleno ne vjerovati jedinom čovjeku koji je govorio i činio istinu u apsolutnom smislu na ovoj zemlji, Isusu iz Nazareta.
Pokretne slike ili nepokretne snimljene objektivom kamere ili fotoaparata svjedoče o opstojnosti navedenih gradova su u prenesenom smislu npr. slijedeće činjenice: živa i realna prisutnost Isusa ne samo u svecima nego i u bezbrojnim vjernicima tijekom povijesti, neprotumačiv rast Crkve od dvanaestorice preplašenih ribara do suvremenih dimenzija Crkve, mučenici svih epoha koji su vedro polazili u muke i smrt poradi Isusa, misionari koji su se otisnuli u daleke krajeve zbog identičnog motiva, mnoge Bogu posvećene osobe i laici koji su s velikim predanjem i iskrenošću služili Kristu, nepovredivost i istinitost Svetog pisma koju nisu narušili ni najlucidniji, najpokvareniji i prepredeni ateistički intelekti, čudesa i ozdravljenja koja se zbivaju u Crkvi i danas, ukazanja, strpljivo, mirno, predano podnošenje najtežih patnja od strane istinskih kršćana,… itd.
Sve bi navedeno bilo nepojmljivo i nemoguće da Isus nije ustao od mrtvih.
Pitaju me kako znam da postoji raj? Ta ja ga već nosim u srcu!
Najdraža su mi moja noćna bdijenja. U njima je, uistinu, djelić raja.
Ne, ne donosi mi molitva ili čitanje raj. Isus mi ga donosi.
Ne donosi pakao u srca ljudi alkohol, droga, preljub ili Sotona.
Ne! Odsutnost Isusa Krista iz života jest pakao.
Kako možeš promatrati rat i ubijanja i reći da ne postoji vječna smrt, tj. pakao?
Možeš li gledati zaljubljenika u Isusa i njegovu sreću i reći da ne postoji raj?
Otkud u nama neizreciva želja i čežnja da ne prestanemo živjeti, to jest da vječno živimo? Otkud nam želja da dovijeka budemo sretni?
Na sreću, Bog koji je stvorio te želje i čežnje će ih i ispuniti jer je LJUBAV.
Vlč. Vinko Pilić
