Advent ( lat. adventus= dolazak) početno je razdoblje u Crkvenoj liturgijskoj godini. To nas vrijeme približava dolasku maloga Isusa, rođenog u štalici. Liturgijska čitanja upozoravaju nas na nešto drugo, “gore srca”, govore nam da se što bolje pripravimo za skorašnju proslavu Kristova rođenja. Pripravljajući se za Božić pred nama, mi smo na neki način već u budućnosti. U pripemi smo za ono što dolazi i to je slika naše priprave za puninu života. Upalili smo prvu adventsku svijeću, svijeću koja simbolizira NADU i VJERU. Naš se život često odvija između stvarnosti, želja i nada. Došašće nas potiče da se spremimo dočekati onoga koji se ponizio i prignuo glavu prema čovjeku, da mu dadne utjehu ovdje na zemlji. Hodimo u radosni hod ususret Gospodinu koji nam dolazi. Pozvani smo povezivati iščekivanje Gospodina s vršenjem svojih ljudskih i zemaljskih obveza. Ne treba se odupirati želji da zagrliš svakoga čovjeka, da svaka osoba osjeti tu toplinu, te shvati da se Krist rodio za svakog čovjeka, jer naša priprava mora biti usmjerena na druge oko nas. Ne želim ti Božić samo za tebe, samo za katolike, samo za kršćane, nego želim Božić za svakog čovjeka koji postoji, jer Krist dolazi za svakoga. Božić nas treba naučiti kako radi srce. Ljudskom toplinom i srcem, privlačimo ljude oko sebe. Isus želi da otvorena i radosna srca dočekamo Njegov rođendan. Iskoristimo prigodu koju nam Gospodin pruža, te se uspravimo i uzdignimo svoje glave iščekujući onoga koji ima doći, te nas pohodi u našoj ljudskosti. S njime se približava naše spasenje, na što nas poziva ovo radosno vrijeme, vrijeme došašća. Neka nam ovo vrijeme došašća bude susret s Božjom riječi, te će nam i Božić biti susret s Kristom koji je došao i koji će doći među nas.
Urednik: Marko Martinović
