Najsmrtonosniji teroristički napad na zrakoplov (1985.)

Najsmrtonosniji teroristički napad na zrakoplov (1985.)

Dana 23. lipnja 1985. eksplodirala je bomba na zrakoplovu Boeing 747 kompanije Air India, pri čemu je poginulo čak 329 osoba. Bio je to po broju žrtava najteži teroristički napad na bilo koji zrakoplov u povijesti, a ujedno se radilo i o prvoj bombi aktiviranoj na velikim zrakoplovima tipa Boeing 747 (Jumbo Jet).

Bomba je raznijela Boeing 747 nad Atlantskim oceanom, otprilike 200 kilometara jugozapadno od obale Irske. Radilo se o letu Air Indije iz kanadskog grada Toronta prema New Delhiju, s predviđenim usputnim slijetanjem u Londonu, no zrakoplov je uništen prije nego je uopće uspio sletjeti u London. U trenutku eksplozije u zrakoplovu se nalazilo 307 putnika i 22 člana posade, a svi su do jednog poginuli (radilo se o detonaciji na visini od čak 9.400 metara).

Većinu putnika činili su kanadski državljani indijskog podrijetla, a smatra sa da je eksploziv podmetnut u znak odmazde za indijski napad na znameniti Zlatni hram Sikha u Amritsaru. Taj se napad (Operacija Plava zvijezda) bio dogodio u lipnju prethodne godine prema naredbi indijske premijerke Indire Gandhi. Premijerka je iz odmazde također bila ubijena, što su izvršili njeni tjelohranitelji Siki, u listopadu 1984. godine.

Pronađeni su posmrtni ostaci 132 osobe na površini mora. Radilo se ujedno i o golemoj tragediji za Kanadu, jer su većinu poginulih činili njeni državljani (bilo je to najveće masovno ubojstvo u kanadskoj povijesti).

Gustav Krklec – književnik i predsjednik Matice (1899.)

Gustav Krklec – književnik i predsjednik Matice (1899.)

Književnik i prevoditelj Gustav Krklec rodio se 23. lipnja 1899. u Udbini kraj Kralovca. Djetinjstvo je proveo u Hrvatskom zagorju, što je ostavilo trajan trag u njegovu poetskom opusu. Smatra ga se jednim od najznačajnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća.

Najvažniji dio Krklecova književnoga djela čine pjesme, a pisao je i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo je i prevodio s ruskog, njemačkog, slovenskog i češkog jezika. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja.

Gustav Krklec prvu svoju pjesmu Put kroz noć objavio je 1918. godine. Zatim slijede zbirke  napisane pod utjecajem njemačkih ekspresionista: Lirika, Srebrna cesta i Nove pesme. Nakon toga piše liriku koja ima naglašenu socijalnu osjećajnost: Izlet u nebo, Darovi za Bezimenu i dr. Krklec je popularizirao epigram kao razmjerno zanemarenu formu u hrvatskoj književnosti, a feljtonima se  predstavio kao uspješan nastavljač matoševske tradicije – Lica i krajolici, Pisma Martina Lipnjaka iz provincije, Noćno iverje. Neki su njegovi feljtoni vrlo uspjela putopisna proza – Izlet u Hrvatsko zagorje, Zagorje u snijegu, Razgovor u Trakošćanu, Nema Zagreba bez Gornjeg grada, Zapis iz Senja i mnogi drugi.

Gustav Krklec bio je predsjednik Matice hrvatske, predsjednik Društva književnika Hrvatske i Saveza književnika Jugoslavije. Godine 1968. dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo.

Preminuo je 1977. godine u Zagrebu.

piše: Dražen Krajcar

Portugalska princeza upoznala Britance s čajem? (1661.)

Portugalska princeza upoznala Britance s čajem? (1661.)

Dana 23. lipnja 1661. potpisan je ženidbeni ugovor u ime britanskog kralja Karla II. i portugalske princeze Katarine od Braganze. Po tom je ugovoru Engleska dobila od Portugala, u ime svojevrsnog miraza, koloniju Bombaj u Indiji, koja će kasnije postati jednim od glavnih središta britanskog kolonijalnog imperija. Uz to, Engleska je dobila i luku Tanger u sjevernoj Africi (na ulazu u Gibraltarski tjesnac) te trgovačke povlastice u Brazilu i Aziji. Dapače, Britancima je dodijeljena i milijunska novčana svota te sloboda trgovanja i vjeroispovijesti u Portugalu (Engleska bila je većinski protestantska, a Portugal većinski katolička zemlja).

Zauzvrat su Portugalci od Engleza dobili vojnu i pomorsku potporu u sukobima s Španjolskom, a princeza Katarina dobila je pravo zadržavanja svoje katoličke vjere nakon doseljenja u London. Doista, Katarina je u Portugalu bila odgojena većinom u samostanu i zadržala je snažan katolički vjerski karakter i kao britanska kraljica.

Premda je to u većinski protestantskoj Engleskoj izazivalo protivljenje, Katarina je kao kraljica prakticirala katoličke obrede u sklopu svoj dijela dvora (njen suprug kralj Karlo II. i dalje je ostao protestant).

Postoji teorija da je upravo kraljica Katarina potaknula običaj pijenja čaja u Engleskoj. Naime, taj je običaj navodno u njenom rodnom Portugalu bio raširen ranije nego u Engleskoj, a u toj je zemlji doživio uspon u drugoj polovini 17. stoljeća. Katarina je poživjela sve do 18. stoljeća, a umrla je 1705. godine.

Posljednji nezavisni vojvoda države Bretanje (1433.)

Posljednji nezavisni vojvoda države Bretanje (1433.)

Dana 23. lipnja 1433. rođen je vojvoda Franjo II. od Bretanje, posljednji nezavisni vladar te države. Njegovom smrću izumrla je u muškom koljenu bretonska vladajuća dinastija Dreux-Montfort, što je u konačnici dovelo do priključenja Bretanje Francuskoj.

Na svom je vrhuncu moći nezavisna Bretanja pokrivala površinu od oko 32.000 četvornih kilometara, a velikim su je dijelom naseljavali potomci keltskih naroda. Napomenimo, na području Bretanje u starom su vijeku živjeli Gali. Dapače, fikcijsko selo Asterixa i Obelixa nalazilo se, prema priči, upravo na području kasnije Bretanje, u galskoj Armorici. U ranom srednjem vijeku naselili su se u Bretanji i potomci Kelta s područja Velike Britanije. Zbog tog je skupnog keltskog naslijeđa Bretanja do danas zadržala specifičnu kulturu unutar Francuske.

Vojvoda Franjo II. od Bretanje vladao je od 1458. do 1488. godine. Potkraj vladavine Franje II. u Bretanju je prodirala renesansna kultura. U tom je smislu osobito zanimljiva grobnica Franje II., koja predstavlja remek-djelo renesansne umjetnosti. Njenu je izgradnju naručila Franjina kći Ana od Bretanje, koja je od njega naslijedila prijestolje, budući da on nije imao muških potomaka koji bi ga nadživjeli.

Ta veličanstvena grobnica prikazuje skulpture Franje II. i njegove supruge Margarete od Foixa, a oko njih su postavljene skulpture anđela, apostola i svetaca te personifikacije četiriju vrlina: hrabrosti, pravednosti, razboritosti i umjerenosti. Grobnica je sagrađena od mramora iz Carrare, a može ju se i danas vidjeti u katedrali sv. Petra i Pavla (franc. Cathédrale Saint-Pierre-et-Saint-Paul) u Nantesu, nekadašnjoj prijestolnici vojvoda od Bretanje.

Izvor: Povijest.hr.

PODIJELI