Monika Seleš probodena nožem na teniskom terenu (1993.)

Svojevremeno najbolja tenisačica svijeta, po nacionalnosti Mađarica rođena u Novom Sadu, Monika Seleš je 30. travnja 1993. doživjela usred teniskog meča napad nožem. Izveo ga je jedan od gledatelja. U tom je trenutku bila na prvom mjestu u svjetskom tenisu, pretekavši čak i slavnu Steffi Graf, svoju najveću konkurenticu.

Monika Seleš igrala je meč s Magdalenom Maleevom u četvrt-finalu turnira u Hamburgu i vodila je 2-0 u setovima, kad je iz publike došao Günter Parche i zario joj kuhinjski nož u leđa između lopatica. Taj Nijemac bio je strastveni obožavatelj Steffi Graf i rekao je da je to učinio da omogući Grafovoj povratak na prvo mjesto u svjetskom tenisu.

Sud ga je proglasio poremećenim i dodijelio mu samo uvjetnu kaznu i obavezno psihijatrijsko liječenje. Rana koju je zadao Moniki Seleš bila je duboka 1,5 centimetara i trebalo joj je samo nekoliko tjedana da zacijeli, no psihički stres izbacio je Moniku iz tenisa na 2 godine. Steffi Graf doista je uspjela povratiti prvo mjesto. Kasnije se Monika Seleš vratila turnirima, no nikada nije dosegla raniju formu. Odlučila je nikada više ne nastupati u Njemačkoj.

Friedrich I. Hohenzollern postao knezom izbornikom (1415.)

Dana 30. travnja 1415. burggrof Friedrich I. Hohenzollern postao je knezom izbornikom Brandenburga. Radilo se o iznimno važnoj stvari za njemačku i europsku povijest, jer je time dinastija Hohenzollern uzdignuta iz lokalnog statusa na položaj važne sile u Njemačkoj. Brandenburgom, a kasnije i Pruskom te mnogim drugim teritorijima vladali su zatim Hohenzollerni sve do 1918. godine (upravo su njihovi teritoriji predstavljali okosnicu za formiranje Njemačkog Carstva 1871. godine).

Friedrich I. Hohenzollern rodio se u obitelji koja je već generacijama posjedovala titulu burggrofova od Nürnberga. Titula burggrofa (njem. Burggraf) označavala je grofa koji je u srednjem vijeku vladao nad nekim burgom (utvrđenim dvorcem) i njegovom okolicom. Nürnberg je u srednjem vijeku bio iznimno važan grad u Njemačkoj, jer je funkcionirao kao svojevrsni glavni grad Carstva (ondje je sjednice održavao Reichstag).

Golemi novi teritorij Brandenburga na sjeveru njemačke, kao i položaj kneza izbornika Svetog Rimskog Carstva, stekao je burggrof Friedrich I. Hohenzollern svojom povezanošću s carem Žigmundom Luksemburškim. Naime, taj je car ranije osobno posjedovao Brandenburg, a dodijelio ga je Friedrichu kao svom pouzdaniku i pomoćniku (osobito mu je pomogao pri izboru za cara).

Glavno sjedište dinastije Hohenzollern premješteno je nakon stjecanja Brandenburga u Berlin. Taj je grad zatim stoljećima ostao njihovom glavnom bazom, a oko Hohenzollerna sagrađeno je i Njemačko Carstvo u 19. stoljeću. Upravo zbog njihovog sjedišta u Berlinu, postao je taj grad i glavnim gradom cijele Njemačke.

Osnovan Jugoslavenski odbor u Parizu (1915.)

Jugoslavenski odbor službeno je osnovan 30. travnja 1915. u Parizu. Radilo se o skupini sastavljenoj od političara s prostora tadašnje Austro-Ugarske Monarhije, koji su se ujedinili s ciljem stvaranja državne zajednice na južnoslavenskom području. Odigralo se to u kontekstu Prvog svjetskog rata, koji je izbio još u srpnju prethodne godine, tj. oko devet mjeseci prije osnivanja odbora.

Članovi Jugoslavenskog odbora bili su hrvatski, srpski i slovenski političari koji su se tijekom Prvog svjetskog rata nalazili u emigraciji. Prvi predsjednik Jugoslavenskog odbora bio je Ante Trumbić, a među članovima su bili F. Supilo, I. Meštrović, F. Potočnjak, D. Trinajstić, H. Hinković, N. Stojanović, M. Marjanović, N. Županič, D. Vasiljević, G. Gregorin i B. Vošnjak.

Unatoč tome što je osnovan u Parizu, Jugoslavenski je odbor glavno sjedište imao u Londonu. Zanimljivo je da je tadašnja Kraljevina Srbija imala prema Jugoslavenskom odboru prilično ambivalentan odnos. Naime, taj joj je odbor donekle bio koristan, no imala je i određene rezerve prema njegovim stavovima i zahtjevima. Zbog neslaganja sa zahtjevima Srbije hrvatski je političar Frano Supilo već 1916. istupio iz Jugoslavenskog odbora.

Poginuo Chevalier Bayard – uzor europskog viteštva (1524.)

Dana 30. travnja 1524. poginuo je Pierre Terrail, francuski vojskovođa poznat kao vitez Bayard (franc.Chevalier de Bayard). Stekao je gotovo mitski status u francuskoj povijesti, kao vitez bez straha i mane.

Rodio se 1473. u dvorcu Bayard (franc. Château Bayard) u francuskoj pokrajini Dauphiné. Taj se dvorac nalazi u predalpskom dijelu Francuske, oko 80 kilometara jugozapadno od Mont Blanca. Bayard je postao ratnikom i vitezom u službi feudalne gospode, a s vremenom je ušao u službu francuskih kraljeva. Njegova ratna junaštva stekla su mu velik ugled, a bio je slavan i po svojoj velikodušnosti, integritetu i kolegijalnosti. Moguće je i da su onodobni autori uveličali Bayardove stvarne osobine, učinivši od njega legendu. U svakom slučaju, postao je toliko popularnim da je mladi francuski kralj Franjo I. želio da ga upravo Bayard učini vitezom.

Kasnije ga je taj kralj primio u Red sv. Mihaela, svoj najekskluzivniji viteški red, a dodijelio mu je i druge časti. Bayard je tijekom ratničke karijere sudjelovao u cijelom nizu povijesno važnih bitaka (Fornovo, Garigliano, Agnadello, Padova, Ravenna, Marignano, Guinegatte), a poginuo je ranim 50-im godinama u Bitki kod rijeke Sesije, nedaleko od Romagnana u sjevernoj Italiji. Smrtnu ranu mu je zadalo tane iz arkebuze (rane vrste puške), a preminuo je ubrzo na bojnom polju.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI