Prvi kralj Rumunjske bio je Nijemac (1881.)

Prvi kralj Rumunjske bio je Nijemac (1881.)

Dana 26. ožujka 1881. godine dotadašnji rumunjski domnitor (knez, vladar) Karlo I. proglasio se kraljem. Tako je nastala Kraljevina Rumunjska, a taj trend nastojale su pratiti i susjedne zemlje na Balkanu. Tako je susjedna Srbija postala kraljevinom godinu dana kasnije, kad je knez Milan Obrenović proglašen kraljem.

Novopečeni kralj Rumunjske Karlo I. uopće nije bio rumunjskog podrijetla. Pripadao je njemačkoj dinastiji Hohenzollern-Sigmaringen. Rođen je u Njemačkoj, gdje je i odrastao. Postao je rumunjskim vladarom na preporuku francuskog cara Napoleona III.

Zanimljivo je da u trenutku stupanja na vlast u Rumunjskoj nije znao govoriti rumunjski jezik. Dapače, po vjeri je bio rimokatolik, a Rumunji su većinom pravoslavni kršćani. Karlova je prednost bila u tome što je imao francuske krvi i što je znao govoriti francuski jezik (Rumunjska je u to doba bila pod utjecajem francuske kulture).

Završna ofenziva u Španjolskom građanskom ratu (1939.)

Završna ofenziva u Španjolskom građanskom ratu (1939.)

Dana 26. ožujka 1939. nacionalističke su snage započele završnu ofenzivu u Španjolskom građanskom ratu. Pod kontrolom njihovih neprijatelja – republikanaca – bio je još samo dio Španjolske između Madrida, Valencije i Almerije. Prethodno je u ruke nacionalista bila pala i Katalonija s glavnim gradom Barcelonom. Republikanski predsjednik Manuel Azaña već je prethodnog mjeseca dao ostavku i pobjegao u Francusku.

Završna ofenziva Francovih trupa provedena je praktički bez otpora republikanaca. Nacionalističke su snage za svega nekoliko dana zauzele golem teritorij i zarobile desetke tisuća republikanskih boraca. Već 28. ožujka pao je Madrid, a uskoro su se republikanci povukli u svoje posljednje obalne gradove – Valenciju, Alicante, Cartagenu i Gandiju.

Iz obalnih gradova pokušavali su republikanci morskim putem napustiti zemlju jer je situacija bila bezizlazna. Međutim, razmjerno ih je malo uspjelo pobjeći na britanskim brodovima. Posljednji gradovi koji su pali bili su Almeria, Murcia i Cartagena. Već 1. travnja rat je bio gotov (samo šest dana nakon početka završne ofenzive).

Schengenski prostor – europsko područje bez graničnih kontrola (1995.)

<em>Schengenski prostor</em> – europsko područje bez graničnih kontrola (1995.)

Dana 26. ožujka 1995. u Europi je uspostavljen tzv. Schengenski prostor, kao područje bez graničnih kontrola. Tog su dana ukinute kontrole na graničnim prijelazima između Belgije, Njemačke, Francuske, Luksemburga, Nizozemske, Španjolske i Portugala. Kasnije se broj država u okvirima Schengenskog prostora povećavao, tako da je prestigao brojku od 25 država.

U Schengenski prostor ušle su izvorno države potpisnice Schengenskog sporazuma iz 1985. godine. Zanimljivo je da se Schengenski sporazum zove po malenom mjestu Schengenu u Luksemburgu, u blizini kojeg je potpisan Schengenski sporazum. Mjesto Schengen nalazi se u neposrednoj blizini tromeđe Francuske, Luksemburga i Njemačke. Schengenski sporazum potpisan je zapravo na brodu MS Princesse Marie-Astrid na rijeci Moselle, koja onuda protječe.

Danas Schengenski prostor obuhvaća više od 4 milijuna četvornih kilometara, a na njemu živi preko 400 milijuna stanovnika. Zanimljivo je da su unutar Schengenskog prostora nalaze i neke države koje nisu članice EU. To su Island, Norveška, Švicarska i Lihtenštajn.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI