Australci i Novozelanđani u bitki kod Galipolja (1915.)

Australci i Novozelanđani u bitki kod Galipolja (1915.)

Dana 25. travnja 1915. započela je kopnena faza Bitke kod Galipolja, jednog od najznačajnijih okršaja u Prvom svjetskom ratu. Poluotok Galipolje (tur. Gelibolu) nalazi se s jugozapadne strane Dardanela, strateški izvanredno važnog tjesnaca koji povezuje Sredozemno s Crnim morem.

U Prvom svjetskom ratu snage Antante pokušale su kroz Dardanele napasti Istanbul, prijestolnicu neprijateljskog Osmanskog Carstva. Isprva su pokušavali mornaričkim napadom osigurati prolaz ratnih brodova kroz Dardanele, no zbog uspješnog osmanskog otpora odlučili su se zatim na spomenutu kopnenu invaziju Galipolja. Pritom su osobito angažirane bile australske i novozelandske snage, organizirane kao Australski i novozelandski armijski korpus (engl. Australian and New Zealand Army Corps – ANZAC), čiji su mnogi pripadnici poginuli na Galipolju.

U planiranju kampanje glavnu je riječ imao Winston Churchill, tada prvi lord Admiraliteta, odnosno britanski ministar mornarice. Neuspjeh pothvata imao je dugosežne negativne posljedice na Churchillovu vojnu i političku karijeru te je prisiljen odstupiti s položaja, ali je tijekom Drugog svjetskog rata izveo nevjerojatan oporavak.

U spomen na poginule i ranjene vojnike u Australiji i Novom Zelandu svake se godine obilježava Dan ANZAC-a upravo 25. travnja, i to kao jedan od najvažnijih državnih praznika u tim zemljama. Sveukupni napori Antante kod Galipolja, unatoč golemim žrtvama, ostali su bez uspjeha (na osmanskoj se strani pri obrani istaknuo, između ostalih, kasniji turski predsjednik Mustafa Kemal-paša Atatürk). U Australiji i Novom Zelandu Bitka kod Galipolja simbolizira zbog svega navedenog osim ljudske požrtvovnosti također i strašnu ljudsku cijenu ratovanja.

Kako je hemofilija ušla u rusku carsku obitelj? (1843.)

Kako je hemofilija ušla u rusku carsku obitelj? (1843.)

Dana 25. travnja 1843. rodila se princeza Alisa (Alice) od Velike Britanije, koja je prenijela hemofiliju u rusku carsku obitelj. Naime, Alice je bila kći poznate britanske kraljice Viktorije. Princeza Alice prenijela je Viktorijin gen za hemofiliju na svoju kći koja je postala ruska carica Aleksandra.

Princeza Alisa rođena je kao dijete kraljice Viktorije i njenog voljenog supruga princa Alberta. Bila je jedno od devetero djece svojih roditelja, a majka se na nju prilično oslanjala. Kad je princ Albert tragično umro, kraljica Viktorija bila je shrvana i cijela se obitelj zavila u crninu. U tim je teškim trenutcima 18-godišnja princeza Alisa djelovala čak i kao majčina tajnica.

Još za vrijeme te korote, princeza se udala za njemačkog princa Ludwiga od Hessena, koji je kasnije naslijedio titulu velikog vojvode od Hessena i Porajnja (njem. Großherzog von Hessen und bei Rhein). To vjenčanje obavljeno je na skroman i privatan način u kući kraljice Viktorije u Engleskoj. Kraljica je navodno opisala tu zgodu “više kao sprovod, nego kao vjenčanje”.

Alice je postala, dakle, velika vojvotkinja od Hessena i živjela je većinom u Njemačkoj. Imala je čak sedmero djece, od čega je jedan sin imao hemofiliju. Naime, hemofiliju dobivaju muška djeca, a ženska je mogu prenijeti, no ne pokazuju simptome. Alice je prenijela gen za hemofiliju sa svoje majke kraljice Viktorije na spomenutog sina, ali i na dvije kćeri kod kojih se to nije vidjelo. Mlađa od te dvije kćeri bila je Alix, koja je kasnije postala supruga ruskog cara Nikole II.

Alix je postala carica Aleksandra Fjodorovna, a gen za hemofiliju prenijela je na sina Alekseja – ruskog carevića. On je bio doista bolestan i zato je carica angažirala poznatog redovnika Raspućina da pomogne djetetu. Nakon Oktobarske revolucije cijelu su obitelj (cara, caricu, malog carevića i četiri njegove sestre) ubili boljševici.

USS Triton oplovila svijet bez izranjanja (1960.)

USS Triton oplovila svijet bez izranjanja (1960.)

Dana 25. travnja 1960. dovršeno je prvo podmorsko oplovljavanje svijeta. Taj pothvat, nazvan Operacija Sandblast izvršila je američka podmornica USS Triton. Radilo se o nuklearnoj podmornici koja ja bila jedini primjerak svoje klase. Dapače, zanimljivo je da je USS Triton bila jedina zapadnjačka podmornica u povijesti s dva nuklearna reaktora.

U doba kad je porinuta, podmornica USS Triton bila je najveća, najsnažnija i najskuplja nuklearna podmornica na svijetu. Dužina joj je iznosila 136,4 metara, a posjedovala je pogonski mehanizam snage čak 45.000 konjskih snaga.

Putovanje oko svijeta izvršeno je u zaronjenom stanju, a USS Triton uzimao je kao početnu i završnu točku hridi sv. Petra i Pavla usred Atlantskog oceana. Riječ je o zanimljivoj grupi od 15 hridi koje se nalaze otprilike na trećini puta između obala Brazila i Afrike. Te hridi imaju površinu od samo 1,5 hektara, a najviša im je točka visoka svega 17 metara.

Zanimljivo je da je podmornica USS Triton uvelike slijedila put kojim je ekspedicija predvođena portugalskim pomorcem Magellanom u 16. stoljeću prvi put obišla svijet (premda Magellan osobno nije dovršio putovanje).

Put podmornice USS Triton oko svijeta ukupno je trajao 60 dana i 21 sat, pri čemu je prijeđeno 49.491 kilometara. Prosječna brzina podmornice iznosila je čak 33 km/h.

Prvo smaknuće giljotinom u Francuskoj revoluciji (1792.)

Prvo smaknuće giljotinom u Francuskoj revoluciji (1792.)

Dana 25. travnja 1792. prvi je put giljotina upotrijebljena kao sredstvo izvršenja smrtne kazne. Taj je uređaj dobio ime po dr. Josephu Ignaceu Guillotinu, liječniku koji je zapravo bio vrlo human i protivio se smrtnoj kazni.

Kao prvi korak prema potpunom ukinuću smrtne kazne vidio je uvođenje bezbolnog načina njenog izvršavanja. Naime, dotad su smaknuća izvršavana nasilnim metodama – samo plemići su imali pravo da im glava bude odsječena mačem ili sjekirom, dok su niži slojevi obično završavali na vješalima. Za osobito teške zločine primjenjivao se kotač za lomljenje na kojem bi se osuđenome udarcima lomile kosti.

Guillotinov je stroj, naprotiv, trebao potpuno bezbolno smaknuti osuđenika i trebao se koristiti za sve ljude jednako, bez obzira na stalež. Prva osoba smaknuta na giljotini bio je kriminalac Nicolas Jacques Pelletier, osuđen zbog pljačke pri kojoj je izgleda i ubio žrtvu. Smaknuće je obavljeno na pariškom trgu ispred Gradske vijećnice.

Krvnik je bio famozni Charles Henri Sanson (poznat i po tome što je kasnije smaknuo i samog kralja Luja XVI). Okupljena gomila bila je nezadovoljna predstavom, jer je giljotina bila prebrza i bezbolna. Vikali su: “Vratite nam vješala!”

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI