Nijemac izabran za švedskog kralja (1720.)
Dana 24. ožujka 1720. Fridrik I. iz njemačke dinastije Hessen-Kassel izabran je za švedskog kralja. Bio je to prvi i jedini put u povijesti da je švedskim vladarom postao pripadnik dinastije Hessen-Kassel, jedne od rijetkih u Europi koja je posjedovala naslov zemaljskog grofa (landgrofa).
Naime, pripadnici te dinastije bili su stoljećima zemaljski grofovi od Hessen-Kassela, prilično velike države smještene otprilike u središtu današnje Njemačke. Zemaljski grofovi od Hessen-Kassela posjedovali su čitav niz dvoraca i gradova, uključujući Marburg, Kassel, Rotenburg, Hersfeld i Hanau.
Fridrik I. također je postao zemaljskim grofom od Hessen-Kassela, vladajući istovremeno tom njemačkom državom i cijelom Švedskom. Inače, trupe iz Hessena postale su svojevremeno poznate na stranim ratištima, osobito u Sjevernoj Americi za vrijeme Rata za nezavisnost. U tom su se ratu vojnici iz Hessena borili kao plaćenici na britanskoj strani, a protiv Amerikanaca.
Zanimljivo je da je Fridrik I. od Hessen-Kassela kao švedski kralj utemeljio tri viteška reda, od kojih se sva tri i danas dodjeljuju u Švedskoj kao najviša odlikovanja. To su: Red Serafina (šved. Serafimerorden), Red mača (šved. Svärdsorden) i Red polarne zvijezde (šved. Nordstjärneorden).
Elvis Presley unovačen u vojsku (1958.)
Elvis Presley već je imao za sobom sjajnu glazbenu i filmsku karijeru kad je 24. ožujka 1958. unovačen u američku vojsku. Postao je vojnik u bazi Fort Chaffee u Arkansasu. Njegov dolazak u bazu bio je velik medijski događaj, na kojem su ga pratile stotine obožavatelja. Elvis je rekao da se raduje vojsci i da ne želi biti tretiran drugačije od drugih.
Za vrijeme obuke Elvis je doznao da mu je majka bolesna pa je dobio privremeni otpust da je posjeti. Uskoro je umrla, što je Elvisa jako pogodilo (bio je snažno vezan za nju). Nakon obuke poslan je kao američki vojnik u bazu u Friedbergu u Njemačkoj (26 kilometara od Frankfurta). Svesrdno je prihvatio tamošnji vojnički život. Donirao je televizore za bazu i kupio dodatni set odora za sve pripadnike svoje jedinice. Svoju vojničku plaću donirao je u dobrotvorne svrhe.
U vojsci se Elvis počeo baviti i karateom, no počeo je rabiti i amfetamine. U Friedbergu u Njemačkoj upoznao je i svoju buduću suprugu Priscillu, koja je tada imala samo 14 godina. Nakon gotovo dvije godine vojne službe, Elvis je konačno otpušten u ožujku 1960. godine, s činom narednika. Ubrzo se uspješno vratio pjevačkoj i glumačkoj karijeri, tako da mu boravak u vojsci nije naškodio popularnosti.
Ujedinjena prijestolja Škotske i Engleske (1603.)
Dana 24. ožujka 1603. ujedinjena su prijestolja Škotske i Engleske. Dogodilo se to u trenutku kad je englesku kraljicu Elizabetu I. naslijedio njen rođak, škotski kralj James I. iz dinastije Stuart. Prijestolja Engleske i Škotske od tada pa sve do danas u posjedu su iste osobe i nema izgleda da će ikada u budućnosti biti odvojena. Navršilo se, dakle, već više od 400 godina od kada ne postoje zasebni škotski i engleski kraljevi i kraljice.
Škotski kralj James I. naslijedio je englesko prijestolje jer je po ženskoj liniji bio potomak engleskog kralja Henrika VII. (oca Henrika VIII. i djeda kraljice Elizabete I.). S kraljem Jakovom I. započela je u engleskoj vladavina škotske dinastije Stuart. Tijekom prvih stotinjak godina nakon ujedinjenja imale su Škotska i Engleska odvojene parlamente. Početkom 18. stoljeća Škoti su izgubili zaseban parlament jer je od tada postojao samo jedinstveni parlament za cijelu Ujedinjenu Kraljevinu u Londonu.
Tek su 1998. Škoti ponovno dobili svoj parlament koji se i danas sastaje u Holyroodu pokraj Edinburgha.
Golemi teritoriji u Sjevernoj Americi podijeljeni lordovima (1663.)
Dana 24. ožujka 1663. Karlo II., kralj Engleske, Škotske i Irske, darovao je ogroman teritorij u Sjevernoj Americi vjernim službenicima koji su mu pomogli vratiti se na prijestolje nakon Građanskog rata. Naime, poznato je da je u doba Olivera Cromwella bila ukinuta monarhija, a do tada vladajućem kralju (ocu spomenutog Karla II.) čak je odsječena glava. Karlo II. uspio je povratiti prijestolje i obnoviti monarhiju, a one koji su ga u tome podržali prilično je dobro nagradio.
Kralj je osmorici lordova-vlasnika darovao golem komad Sjeverne Amerike i to de facto u privatno vlasništvo. Radilo se o području nazvanom Carolina (ime je dobilo po spomenutom kraljevom ocu Karlu I. kojem je odsječena glava). Današnje američke savezne države Sjeverna i Južna Karolina dobile su imena po tom području. Međutim, teritorij Caroline koji su dobili lordovi-vlasnici bio je višestruko veći od tih današnjih saveznih država.
Prema povelji, darovano zemljište protezalo se od obale Atlantskog pa sve do Tihog oceana i to u velikoj širini od nekoliko stotina kilometara. Može se pretpostaviti da je ukupna površina darovanog zemljišta bila oko 2.000.000 kvadratnih kilometara (oko
35 puta veće od površine Republike Hrvatske). Dvije godine kasnije, granice su još proširene, pa su obuhvatile možda i do 2.700.000 kvadratnih kilometara, tj. 270 milijuna hektara zemljišta (gotovo 48 puta veće od površine Republike Hrvatske).
Tko su bila ta osmorica lordova-vlasnika koji su dobili to zemljište? Bili su to:
– lord Clarendon (lord visoki kancelar Engleske)
– vojvoda od Albemarlea (kraljevski konjušar)
– lord Craven
– lord Berkeley
– lord Shaftesbury
– Sir George Carteret
– Sir John Colleton
– Sir William Berkeley
Oni su dobili naziv Lords Proprietor (hrv. lordovi-vlasnici) i zajednički su bili u posjedu tog velikog zemljišta. Najzainteresiraniji od njih za upravljanje tim teritorijem bio je lord Shaftesbury. On je angažirao svog tajnika – svjetski poznatog filozofa Johna Lockea – da izradi plan upravljanja Carolinom.
Izvor: Poviest.hr
