Franjo Baltazar Thauszy – biskup i banski namjesnik (1698.)
Dana 23. ožujka 1698. rođen je Franjo Baltazar Thauszy, zagrebački biskup i banski namjesnik. Rodio se u mjestu Lipnici južno od Zagreba, na području Vukomeričkih gorica. Podrijetlom je bio plemić.
Za svećenika je Thauszy zaređen 1721. godine. Nakon određenog vremena obavljanja župničke službe postao je zagrebačkim kanonikom. Od 1750. do 1751. bio je bosanski biskup (radilo se o biskupiji sa sjedištem u Đakovu, koja je kasnije bila poznatija kao Đakovačka biskupija). Već 1751. imenovan je Thauszy zagrebačkim biskupom, čime je postao nasljednikom prethodnog biskupa Franje Klobusiczkog (rodom s područja današnje Slovačke).
Godine 1752. biskup Thauszy svečano je ustoličen u zagrebačkoj katedrali. U Požegi je utemeljio sjemenište i dao podići župnu crkvu sv. Terezije Avilske. Kao biskup je poticao djelatnost misionara u Slavoniji, primjerice znamenitog Jurja Muliha, a dao je objaviti katekizam isusovca Antuna Kanižlića.
Zanimljivo je da je biskup Thauszy darovao i financijska sredstva za gradnju crkve sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu. Godine 1757. imenovan je banskim namjesnikom, jer je tadašnji ban Franjo Nádasdy bio odsutan zbog odlaska na bojište (Nádasdy je bio general, a kasnije i feldmaršal u Sedmogodišnjem ratu). Biskup Franjo Baltazar Thauszy umro je u Zagrebu 1769. godine, u dobi od 70 godina, a pokopan je u zagrebačkoj katedrali.
Rođen armenski bogataš Calouste Gulbenkian (1869.)
Dana 23. ožujka 1869. rođen je Calouste Gulbenkian, jedan od najbogatijih Armenaca u povijesti. Rodio se kod Istanbula, u doba kad je veći dio Bliskog Istoka pripadao Osmanskom Carstvu. Otac se pobrinuo za njegovo dobro školovanje, koje je uključivalo studij na King’s Collegeu u Londonu. Budući da je Gulbenkian bio etnički Armenac, napustio je Osmansko Carstvo u razdoblju progona Armenaca.
U Londonu je mladi Calouste Gulbenkian sudjelovao u znamenitom spajanju kompanija Royal Dutch i Shell, čime je nastala jedna od danas najvećih naftnih kompanija u svijetu (kompozitnog imena Royal Dutch Shell). Uoči Prvog svjetskog rata Gulbenkian se vratio u Osmansko Carstvo i pokrenuo je osnivanje velike kompanije zvane Turska naftna kompanija. Napravio je zanimljiv poslovni manevar time što je privukao velike strane naftne kompanije i podijelio s njima udio u novostvorenoj kompaniji. Time je osigurao veliku sinergiju resursa, a za sebe je zadržao 5 % dionica spomenute kompanije. Navodno je znao govoriti kako je bolje imati mali komad velike pite, nego velik komad male.
Gulbenkian je bio jedan od prvih poduzetnika koji su pokušavali pronaći naftu na području današnjeg Iraka (Mezopotamija), još u doba kad je taj kraj pripadao Osmanskom Carstvu. Gulbenkianova Turska naftna kompanija dobila je koncesije na području Bliskog Istoka, a nakon što je Osmansko Carstvo propalo, prerasla je u Iračku naftnu kompaniju. Nafta je na području Iraka doista pronađena pa je Gulbenkian od svojih 5 % dionica ostvario goleme prihode.
Potkraj života postao je Gulbenkian jednim od najbogatijih ljudi na čitavom svijetu. Skupio je i veliku zbirku umjetnina. Umro je u portugalskom glavnom gradu Lisabonu, u 87. godini. Znatna sredstva davao je i u dobrotvorne svrhe.
Osnovano Kalifornijsko sveučilište (1868.)
Dana 23. ožujka 1868. osnovano je Kalifornijsko sveučilište (engl. The University of California), koje danas predstavlja jedan od najuglednijih i najvećih sveučilišnih sustava u Sjedinjenim Američkim Državama i svijetu općenito.
Kalifornijsko sveučilište dobilo je svoj prvi kampus u gradiću Berkeleyju, smještenom nedaleko od San Francisca. Inače, Berkeley je ime dobio po anglo-irskom filozofu Georgeu Berkeleyju, koji je živio još u 17. i 18. stoljeću, a bio je ujedno i anglikanski biskup. Od poznatog otočića Alcatraza udaljen je Berkeley samo desetak kilometara zračnom linijom. Kalifornijsko sveučilište s vremenom se toliko proširilo da danas posjeduje 10 kampusa, a na njemu istodobno studira gotovo četvrt milijuna studenata.
Osim spomenutog kampusa u Berkeleyju, osobito znamenite sastavnice Kalifornijskog sveučilišta čine još i kampus u Los Angelesu (engl. University of California, Los Angeles – UCLA) i kampus u San Diegu (engl. University of California, San Diego). Više od stotinu dobitnika Nobelove nagrade bilo je tijekom povijesti povezano sa Kalifornijskim sveučilištem, po čemu ono prednjači u svijetu.
Izvor: Povijest.hr
