Engleska proglašena republikom (1649.)
Dana 19. svibnja 1649. parlament u Engleskoj proglasio je državu Commonwealthom. Zanimljivo je da je riječ Commonwealth zapravo prijevod latinskog izraza res publica, od kojeg je nastala i riječrepublika. Britanskog kralja Karla I. dali su smaknuti još u siječnju te godine, a parlament je zatim ukinuo monarhiju.
Prema parlamentarnom aktu izdanom 19. svibnja 1649., Engleskom i Walesom je trebao vladati parlament, bez ikakvog kralja ili Doma lordova. Kao izvršna vlast trebalo je funkcionirati Državno vijeće (engl. Council of State) u kojem je bio i poznati Oliver Cromwell. Kasnije je Cromwell raspustio parlament i preuzeo vlast kao lord protector, svojevrsni vojni diktator.
Bilo je to jedino vrijeme u povijesti Engleske tijekom kojeg nije službeno postojala monarhija. Commonwealth se zatim proširio na Škotsku i Irsku. Međutim, nikad nije bio općeprihvaćen te je izbio građanski rat između monarhista i republikanaca koji je naposljetku završio restauracijom monarhije. Tradicija republikanizma održala se, međutim, među nekim Britancima te prema novijim istraživanjima oko 20 % Britanaca smatra da treba ukinuti monarhiju i uspostaviti republiku.
Polarna ekspedicija koja je misteriozno nestala (1845.)
Ekspedicija sira Johna Franklina krenula je na polarno istraživanje, tijekom koje je misteriozno nestala, 19. svibnja 1845. godine. Ekspedicija je trebala istražiti područje Sjeverozapadnog prolaza, tj. područja na sjeveru Kanade kroz koje se moglo doprijeti do Tihog oceana (taj prometni pravac, kojim se može zaobići američki kontinent sa sjevera, stoljećima je intrigirao istraživače, pomorce i poduzetnike). Franklinova ekspedicije krenula je iz Engleske prema sjevernom dijelu Atlantskog oceana. Sastojala se od 134 osobe na dva istraživačka broda: HMS Erebus i HMS Terror.
Ekspedicija je doprla do Grenlanda, gdje se posljednji put opskrbila hranom, a pet osoba je ostavljeno, tako da ih je na pogibeljni put nastavilo putovati 129. Posljednji put HMS Erebus i HMS Terror viđeni su u lipnju iste godine, a zatim je sudbina tih brodova ostala nepoznata tijekom gotovo 170 godina. Unatoč brojnim potragama, koje je financirala britanska vlada, ali i privatne osobe, dugo vremena nije bilo moguće otkriti sudbinu brodova. Tek 2014. otkriven je HMS Erebus na dnu mora kod otoka O’Reilly u sjevernoj Kanadi.
Prvi ljudski objekt na Marsu bila je sovjetska sonda (1971.)
Prvi ljudski objekt koji je bio na površini Marsa, sovjetska sonda Mars 2, lansirana je 19. svibnja 1971. godine. Sonda je bilo velikih dimenzija – ukupna masa iznosila je 4.650 kilograma (poput manjeg kamiona). Lansirana je snažnom raketom tipa Proton-K, i to sa sovjetskog najvećeg raketodroma Bajkonur. Od Zemlje do planete Mars putovala je 6 mjeseci i 8 dana.
Sondu Mars 2 je putu prema Marsu za dva je tjedna prestigla američka sonda Mariner 9. Tako su Amerikanci imali čast da je njihov Mariner 9 postao prvi ljudski objekt u orbiti oko Marsa. Uslijed zanimljive slučajnosti, upravo kad su Mars 2 i Mariner 9 došli u Marsovu orbitu, podigla se na površini planeta najveća do tada zabilježena pješčana oluja. To je predstavljalo problem za spuštanje, jer površina planeta nije bila vidljiva.
U nemogućnosti da reprogramiraju računalo, Sovjeti su s Marsa 2, unatoč pješčanoj oluji, odmah poslali modul za slijetanje na površinu planeta. Modul se srušio na površinu na južnoj polutki Marsa, pokraj planina naziva Hellespontus Montes. Unatoč neuspješnom slijetanju, bio je to prvi ljudski objekt u povijesti koji je dotaknuo površinu Marsa. Ipak, samo 5 dana kasnije modul druge sovjetske sonde – Mars 3 – meko je sletio na Mars. Time su sovjeti postali apsolutno prvi ljudski osvajači površine Crvenog planeta.
Vjenčanje kralja Henrika I. i Ane od Kijeva (1051.)
Dana 19. svibnja 1051. održano je vjenčanje francuskog kralja Henrika I. i Ane od Kijeva. Ana od Kijeva bila je kći Jaroslava Mudrog, novgorodskog i kijevskog kneza, koji je vladao područjima današnje zapadne Rusije, Bjelorusije i Ukrajine. Jaroslav Mudri imao je tri kćeri koje su se udale za kraljeve dalekih država Europe – spomenuta Ana za kralja Francusku, Elizabeta za kralja Norveške, a Anastazija za kralja Ugarske.
Henrik I. i Ana od Kijeva vjenčali su se u katedrali u Reimsu, tradicionalnom mjestu krunidbe francuskih vladara. Navodno je Ana po dolasku u Francusku bila razočarana zaostalošću te zemlje. U tom je smislu navodno zapisala da je to barbarska zemlja čiji stanovnici ne znaju pisati i čitati, a i ne peru se (znala je navodno čak pet jezika). Ana je živjela u Francuskoj do svoje smrti 1075. godine.
Izvor: Povijest.hr
