Izumrla moćna dinastija Babenberg (1246.)
Dana 15. lipnja 1246. izumrla je u muškoj liniji austrijska vladarska dinastija Babenberg. Naime, toga je dana ubijen posljednji muški pripadnik te dinastije – Fridrik II. Babenberg, poznat i pod nadimkom Fridrik Ratoborni (njem. Friedrich der Streitbare). On je poginuo u bitki kod Leithe, u borbi protiv snaga ugarskog i hrvatskog kralja Bele IV. Arpadovića.
Dinastija Babenberg vladala je Austrijom od 976. do 1246. godine. Njena se vladavina, dakle, jednim dijelom preklapala s razdobljem vladavine hrvatskih kraljeva iz narodne dinastije. Zanimljivo je da su Babenbergovci etimološki bili povezani s njemačkim gradom Bambergom, no točnu genealošku povezanost izvornih vlasnika Bamberga s austrijskim Babenbergovcima izgleda da nije moguće sa sigurnošću ustvrditi.
Prvi pripadnik dinastije Babenberg koji je zavladao Austrijom bio je Leopold I., koji je živio još u 10. stoljeću (rani srednji vijek). On je imao titulu markgrofa Austrije, a tek je 1156. godine Austrija uzdignuta u status vojvodstva, u vrijeme Henrika II. Jasomirgotta. Unatoč tome što su Babenbergovci nekoć bili znatno bogatiji i moćniji od dinastije Habsburg, nakon njihovog izumiranja upravo su Habsburgovci preuzeli njihove austrijske posjede, a kasnije su se uzdigli i u jednu od najmoćnijih dinastija u cijeloj Europi.
Godina triju careva (1888.)
Dana 15. lipnja 1888. na njemačko je prijestolje stupio poznati car Vilim II. (Wilhelm II.) iz dinastije Hohenzollern. Cijela je stvar bila prilično neobična po tome što je njegov otac i prethodnik vladao samo 99 dana prije nego što je umro. Dakle, na početku 1888. prvo je vladao njegov djed Vilim I. koji je umro, zatim je vladao njegov otac Fridrik III. tijekom spomenutih 99 dana, pa je i on umro, te na kraju Vilim II. Zbog toga nazivaju tu 1888. godinu ponekad i godina triju careva (njem.Dreikaiserjahr), a u Njemačkoj postoji i fraza “tri osmice, tri cara” (njem. “drei Achten, drei Kaiser”).
Zašto je Vilimov otac Fridrik III. tako brzo umro? Radilo se o tome da je još kao krunski princ dobio tumor na grlu. Ubrzo po stupanju na prijestolje stanje mu se pogoršalo i umro je, a novim je carem postao Vilim II., u dobi od 29 godina. Za očevu je smrt Vilim II. optuživao engleskog liječnika Morella Mackenzieja. Naime, taj je inače ugledni liječnik pogrešno dijagnosticirao da se kod Fridrika ne radi o tumoru, nego o nekoj drugoj bolesti grla. Stoga nije obavljena operacija uklanjanja tkiva, nego je Fridrik liječen na drugi način, i to u Engleskoj (Fridrikova supruga, tj. majka Vilima II., bila je kći britanske kraljice Viktorije). Jedno vrijeme izgledalo je da se Fridrikovo stanje poboljšava, pa je dr. Morell Mackenzie dobio čak i britansku vitešku titulu, kao sir Morell Mackenzie. Ipak, car Fridrik III. je umro.
Vilim II. navodno je rekao: “Jedan engleski liječnik ubio mi je oca, a jedan mi je obogaljio ruku – što je greška moje majke.” (njegova majka kao kći britanske kraljice Viktorije navodno nije dopuštala da nju i njenu bližu obitelj liječe njemački, nego samo engleski liječnici). Obogaljena ruka o kojoj je Vilim govorio bila je posljedica komplikacija prilikom njegovog rođenja. Naime, pri teškom porodu prekinuti su mu živci u lijevoj ruci pa mu je ona zakržljala. Dapače, kad je odrastao ta mu je paralizirana lijeva ruka bila čak 15 cm kraća od desne pa ju je na fotografijama obično skrivao na različite načine. Moguće je da je to fizičko oštećenje znatno utjecalo i na njegovu psihu (smatra ga se uvelike odgovornim za pokretanje Prvog svjetskog rata).
Kristofor Kolumbo pristao na otok Martinique (1502.)
Dana 15. lipnja 1502. Kristofor Kolumbo pristao je na važan karipski otok Martinique. Radilo se o Kolumbovom četvrtom i posljednjem putovanju iz Europe u Novi Svijet. Otok Martinique jedan je od najvećih u Malim Antilima, s površinom od 1.128 četvornih kilometara (112.800 hektara). Velik je, dakle, otprilike kao hrvatski otoci Krk, Cres i Hvar zajedno.
Premda su ga otkrili Španjolci, Martinique je danas u sastavu Francuske, zbog čega ima i francuski oblik imena. Francuzi su Martinique zauzeli već oko 1635. i zatim su ga držali stoljećima, uz male prekide u razdobljima britanske okupacije.
Zanimljivo je da je danas Martinique punopravni dio Francuske, a ujedno je i u sastavu Europske unije. Dapače, Martinique ima status francuskog departmana, a na njemu je euro novčana jedinica. Glavni grad Martiniquea je Fort-de-France, koji se u doba francuske monarhije zvao Fort-Royal. Na Martiniqueu je rođena i Napoleonova supruga Jozefina, carica Francuza.
Admiral Grenville – borac protiv Osmanlija (1542.)
Dana 15. lipnja 1542. rođen je Richard Grenville, engleski ratnik i pomorac koji postao admiralom. Rodio se vjerojatno u Bidefordu na sjevernoj obali engleske grofovije Devona. Već je u mladosti naslijedio znatne obiteljske posjede Grenvilleovih.
Godine 1566., kad je još uvijek bio u ranim dvadesetim godinama života, borio se protiv Osmanlija u Ugarskoj. Naime, snage Osmanskog Carstva, predvođene sultanom Sulejmanom Veličanstvenim, prodrle su te godine u Ugarsku i opsjele Siget, gdje im se suprotstavio grof Nikola Zrinski. Za razliku od Zrinskog, koji je poginuo pri obrani Sigeta, Richard Grenville preživio je i vratio se u domovinu. Kao visoki šerif Cornwalla (engl. High Sheriff of Cornwall) i protestant, Richard Grenville dao je zarobiti katoličkog svećenika sv. Cuthberta Maynea, koji je zatim umro, a kasnije je kanoniziran kao svetac Katoličke Crkve i mučenik.
Kasnije je Grenville sudjelovao u pomorskoj kolonizaciji Sjeverne Amerike, kad je na području današnje Sjeverne Karoline uspostavljena kolonija Roanoke. Grenville je otplovio iz nje, no kad se vratio stanovnici te kolonije već su bili na misteriozan način nestali (riječ je o jednom od najvećih misterija iz rane povijesti Sjeverne Amerike). Grenville je sudjelovao i u borbama koje su spriječile španjolsku Veliku armadu da osvoji Englesku 1588. godine.
Poginuo je 1591. godine, u 50. godini života, od posljedica ranjavanja u Bitki kod otoka Flores (Azorsko otočje), gdje se suprotstavio višestruko jačoj španjolskoj mornarici. Naime, u to se bitki Grenville sa svojim galijunom imena Revenge borio navodno protiv čak 53 španjolska broda, sve dok nije svladan.
Povijest.hr
