Hans Albert – najstariji sin Alberta Einsteina (1904.)

Hans Albert – najstariji sin Alberta Einsteina (1904.)

Dana 14. svibnja 1904. rođen je Hans Albert Einstein, prvi sin slavnog znanstvenika i nobelovca Alberta Einsteina. Zanimljivo je da je upravo Hans Albert bio jedini Einsteinov potomak koji je imao vlastitu djecu, tako da je bio jedini nastavljač loze slavnog znanstvenika (njegovi potomci živi su i danas).

Hansa Alberta rodila je Mileva Marić, Einsteinova prva supruga, u gradu Bernu. U tom je švicarskom gradu Albert Einstein u doba sinovog rođenja radio kao službenik u patentnom uredu. Albert i Mileva živjeli su s novorođenim sinčićem u stanu na adresi Kramgasse 49, a upravo je ondje Einstein napisao mnoga svoja ključna djela u razdoblju između 1903. i 1905. (radove o fotoelektričnom efektu, Brownovom gibanju, specijalnoj teoriji relativnosti te vezi između mase i energije). Hans Albert poput svog je oca studirao na znamenitom učilištu ETH Zürich (njem. Eidgenössische Technische Hochschule Zürich). Predmet njegovog studija bilo je građevinarstvo, a kasnije je i doktorirao.

Godine 1938. preselio se iz Švicarske u SAD, gdje je određeno vrijeme radio u ministarstvu poljoprivrede, a kasnije je postao predavačem na znamenitom Berkeleyju (University of California, Berkeley). Hans Albert Einstein predavao je ondje vodogradnju (hidrotehniku), granu građevinarstva koja se bavi vodotokovima, branama, vodoopskrbom itd. Sa suprugom Friedom Knecht imao je Hans Albert Einstein četiri sina. Od ta četiri dječaka trojica su umrla u ranoj dobi, tako da je preživio samo Bernard Caesar Einstein (1930. – 2008.). Hans Albert preminuo je 1973. godine u mjestu Woods Hole u američkoj saveznoj državi Massachusetts, u 70. godini.

Formiran Varšavski pakt kao protuteža NATO-u (1955.)

Formiran Varšavski pakt kao protuteža NATO-u (1955.)

Varšavski pakt (nazivan i Varšavski ugovor), vojni savez sastavljen od SSSR-a i njegovih satelitskih država u srednjoj i istočnoj Europi, formiran je 14. svibnja 1955. godine. Varšavski pakt predstavljao je tijekom razdoblja Hladnog rata protutežu Sjevernoatlantskom svezu, NATO-u, koji je formiran oko šest godina ranije (još u travnju 1949. godine).

Službeni naziv ugovora kojim je formiran Varšavski pakt glasio je Sporazum o prijateljstvu, suradnji i međusobnoj pomoći, a potpisan je u Varšavi pod pokroviteljstvom SSSR-a. Sporazum je potpisalo osam država: SSSR, Čehoslovačka, Albanija, Bugarska, Mađarska, Istočna Njemačka, Rumunjska i Poljska. Godine 1961. Albanija se udaljila od Varšavskog pakta, zbog sovjetsko-kineskog raskola tijekom kojeg je staljinistički režim Envera Hoxhe podržao Kinu, a iz njega je službeno izašla 1968. godine.

Članice pakta su se obvezale da će jedna drugu potpomagati ako ijedna od njih bude napadnuta. Sporazum je također navodio da se odnosi među članicama temelje na međusobnom nemiješanju u unutrašnje poslove, odnosne poštovanju suvereniteta i nezavisnosti članica. Te su odredbe samo godinu dana kasnije bile prekršene prilikom sovjetske invazije na Mađarsku i gušenja tamošnje antikomunističke pobune 1956. godine. Članice Varšavskog pakta (osim Rumunjake) sudjelovale su i u gušenju Praškog proljeća 1968. godine. Opravdanje za invaziju je poznato kao Brežnjevljeva doktrina, odnosno teorija ograničenog suvereniteta, prema kojoj je SSSR sebi priskrbio pravo intervencije u slučajevima da neka od članica pokuša skrenuti sa socijalističkog puta.

Varšavski pakt nakon toga formalno nije sudjelovao u nijednom oružanom sukobu, iako su neke od država-članica imale manje kontingente među sovjetskim trupama za vrijeme rata u Afganistanu tijekom prve polovice 1980-ih godina.

Potkraj 1980-ih političke promjene u SSSR-u pod vodstvom Gorbačova olakšale su demokratizaciju u nizu europskih komunističkih država te su dovele do postupnog raspuštanja Varšavskog pakta koje je započelo sovjetskim pristankom na ujedinjenje Njemačke, u listopadu 1990. Njegova vojna struktura raspuštena je u ožujku 1991., a službeno ukidanje Varšavskog pakta obavljeno je u Pragu 1. srpnja 1991. godine.

Luj XIV. kao malo dijete postao francuskim kraljem (1643.)

Luj XIV. kao malo dijete postao francuskim kraljem (1643.)

Dana 14. svibnja 1643. godine postao je Luj XIV. francuski kralj kad mu je od bolesti umro otac – kralj Luj XIII. – u 42. godini. Zbog očeve rane smrti, malom su Luju XIV. bile samo četiri godine u trenutku kad je postao kraljem. Luj XIV. zatim je vladao čak 72 godine i 110 dana, što ga je učinilo najduže vladajućim kraljem u europskoj povijesti.

Dakako, četverogodišnji Luj XIV. ispočetka nije mogao sam vladati Francuskom. Na čelo namjesništva došla je njegova majka, kraljica-udovica Ana, kći španjolskog kralja. Ona je velike ovlasti dala znamenitom kardinalu Mazarinu, koji je postao glavni ministar, tj. svojevrsni premijer Francuske.

Zanimljivo je da je kardinal Mazarin bio zapravo Talijan rođen pod imenom Giulio Raimondo Mazzarino. On je u Francuskoj svojedobno postao utjecajan suradnik kardinala Richelieua, a na kraju je preuzeo sličnu funkciju kakvu je Richelieu ranije imao (funkciju glavnog ministra francuskog kralja). Usprkos golemoj moći kardinala, mladi se Luj XIV. prilično rano afirmirao kao moćan vladar te ga se smatra tvorcem novog političkog sustava nazvanog apsolutizam.

Chaplinova supruga Oona – kći slavnog nobelovca (1925.)

Chaplinova supruga Oona – kći slavnog nobelovca (1925.)

Dana 14. svibnja 1925.  rođena je supruga Charlieja Chaplina – Oona O’Neill. Bila je kći slavnog nobelovca Eugenea O’Neilla. Taj Amerikanac irskog podrijetla dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1936. godine, a čak je četiri puta dobio i Pulitzerovu nagradu.

Oona O’Neill rođena je na otoku Bermuda u Atlantskom oceanu. Kao mlada djevojka bila je vrlo privlačna i izlazila je s poznatim ljudima poput Orsona Wellesa i J. D. Salingera (autor romana Lovac u žitu).

Zanimljivo je da je Oona O’Neill navodno ostavila J. D. Salingera upravo radi Charlieja Chaplina. Naime, Chaplina je upoznala radi jedne filmske uloge kad joj je bilo samo 17 godina i započela je s njim hodati iako je bio čak 36 godina stariji. Chaplin je zapisao da je odmah pri upoznavanju bio pokošen njenom ljepotom i šarmom. Njen je otac Eugene O’Neill bio ljut zbog te veze i odbio je dati pristanak za vjenčanje (očev je pristanak bio potreban jer njoj još nije bilo 18 godina).

Ipak, kad je Oona navršila 18 godina, ona i Chaplin vjenčali su se. Njemu su bile već 54 godine i bio mu je to četvrti brak (prva tri trajala su po samo nekoliko godina svaki). S Oonom je Chaplin proveo ostatak života, tako da su bili u braku 34 godine. Ona mu je rodila čak osmero djece – 5 kćeri i 3 sina. Posljednji sin rodio se Chaplinu kad su mu bile već 73 godine.

Brak im je navodno bio sretan. Kad je Chaplin dobio britansku vitešku titulu, Oona je postala Lady Chaplin. Nakon Chaplinove smrti živjela je kao udovica još nekih 13 godina.

IZVOR: Povijest.hr

PODIJELI