Prva sjednica Izraelskog parlamenta (1949.)

Dana 14. veljače 1949. prvi se put sastao parlament države Izrael. Prva sjednica održana je u zgradi Židovske agencije u Jeruzalemu točno 9 mjeseci nakon proglašenja države Izrael. Riječ je o građevini sličnoj tvrđavi, koja je smještena u jeruzalemskoj četvrti Rehavia. Udaljenost od te zgrade do ulaza u jeruzalemski Stari grad iznosi otprilike jedan kilometar.

Govor na prvoj sjednici držao je Chaim Weizmann, koji je nekoliko dana kasnije u tom istom parlamentu uveden u dužnost prvog predsjednika države Izrael. Parlament je sebi nadjenuo ime Kneset, koje se koristi i danas, a na hebrejskom jeziku označava skupštinu.

Najveći broj mandata u prvom sazivu Kneseta imala je stranka Mapai, predvođena Davidom Ben-Gurionom. On je izabran i za prvog premijera države Izrael. Ministarske položaje u prvoj izraelskoj vladi dobili su, između ostalih, Golda Meir i Moshe Sharett (oboje su kasnije i sami postali premijeri). Zanimljivo je da je od 12 članova prve izraelske vlade njih čak devetero rođeno na području nekadašnjeg Ruskog Carstva. U vrijeme prve sjednice izraelskog Kneseta još je uvijek trajao prvi Izraelsko-arapski rat.

Erwin Rommel iskrcao se u Africi (1941.)

Dana 14. veljače 1941. Erwin Rommel iskrcao se u Africi kao vrhovni zapovjednik Njemačkog afričkog korpusa (njem. Deutsches Afrikakorps – DAK). Führer Adolf Hitler poslao je te njemačke jedinice u sjevernu Afriku kako bi pomogle talijanskoj vojsci koja se ondje nije mogla uspješno suprotstaviti Britancima.

Naime, još od prije rata Talijani su u sjevernoj Africi posjedovali Libiju kao svoju koloniju. Kad je počeo Drugi svjetski rat, Benito Mussolini naredio je talijanskom maršalu Grazianiju da napadne Egipat u kojem su bile britanske postrojbe. Maršal Rodolfo Graziani bio je u to vrijeme vrhovni zapovjednik talijanskih snaga u sjevernoj Africi i generalni guverner Libije. Bio je svjestan da Talijani bez mehanizacije nemaju izgleda protiv Britanca, ali je ipak napao zbog Mussolinijevih zapovijedi. Dakako, Britanci su pomeli Talijane i potisnuli ih s egipatsko-libijske granice duboko u Libiju. Britanci su osvojili Tobruk i Benghazi te prisilili talijansku 10. armiju na predaju.

U tom su se trenutku Nijemci pod Rommelom iskrcali u Libiji, u području današnjeg glavnog grada Tripolija. Rommelova je prisutnost preokrenula situaciju u korist sila Osovine. Tijekom proljeća, Njemački afrički korpus potisnuo je Britance natrag sve do egipatske granice. Zbog uspješnosti u pustinjskom ratovanju Rommel je dobio nadimak Pustinjska lisica. Sljedeće godine Hitler ga je unaprijedio u čin feldmaršala.

Arizona primljena u SAD kao posljednja kontinentalna država (1912.)

Dana 14. veljače 1912. Arizona je postala američka savezna država, 48. po redu primljena u SAD. Zanimljivo je da je upravo ona posljednja primljena od kontinentalnih tj. povezanih država (za razliku od Aljaske i Havaja, koji su primljeni znatno kasnije, tek 1959. godine). U Arizoni se nalazi znameniti Nacionalni park Grand Canyon (engl. Grand Canyon National Park), koji sadrži kanjon rijeke Colorado i jedna je od najpoznatijih svjetskih prirodnih turističkih atrakcija. Arizona je znamenita i po velikom broju indijanskih rezervata (27).

Povijesno je Arizona bila dio tzv. Divljeg zapada, tako da se velik broj njenih lokacija može povezati s događajima iz tog doba. Primjerice, znameniti obračun kod O.K. Corrala dogodio se u gradiću Tombstoneu u Arizoni, a u njemu su sudjelovali Wyatt Earp i njegova braća te Doc Holliday. Slavna Yuma, u kojoj se nalazila kaznionica za teške prekršitelje zakona, također se nalazi u Arizoni. U Arizoni se borio i slavni apaški ratnik Geronimo. Izvorno je Arizona bila dio španjolskog kolonijalnog carstva, zatim je pripala Meksiku da bi je sredinom 19. stoljeća preoteli Amerikanci.

Glavni je grad Arizone Phoenix, na čijem širem području danas živi više od 4.000.000 stanovnika.Phoenix je i najveći glavni grad bilo koje američke savezne države (doduše, glavni gradovi američkih država često nisu ujedno i njihovi najveći gradovi, no Phoenix se ipak ističe svojom veličinom).

General koji je bio glavni konkurent Napoleonu (1763.)

Dana 14. veljače 1763. rođen je francuski general Jean Victor Marie Moreau. Bio je oko 6 godina stariji od Napoleona Bonapartea. Obojica su dobili čin generala iste 1793. godine. U sudbonosnom trenutku kad je Napoleon odlučio uzeti vlast u Francuskoj u svoje ruke, general Moreau mu je pomogao. Naime, vlast je tada u Francuskoj držao tzv. Direktorij s pet direktora, koji su bili najviše pozicionirani ljudi u državi.

Dvojica od njih su s Napoleonom sklopili urotu, pa su u korist rušenja vlasti dali ostavke. Moreauova je zasluga bila to što je uhitio druga dva direktora koji su bili jakobinci i tvrdoglavo nisu željeli sići s vlasti. Posljednjeg, petog direktora, uvjerio je da preda ostavku poznati diplomatski majstor Talleyrand-Perigord. Vjerojatno mu je pri tom uvjeravanju pomogla vojska koja je ušla u direktorov vrt.

Premda je pomogao Napoleonu da uzme vlast u Francuskoj, njih su dvojica uskoro postali konkurenti. Naime, Moreau se oženio ambicioznom kreolkom Mademoiselle Hullot. Ona je željela svog supruga uzdići, pa je okupila oko sebe sve Napoleonove protivnike. Napoleon je stoga dao uhititi Moreaua i ljude oko njega, premda nisu bili izravno krivi. Pod Napoleonovim pritiskom, sudovi su na kraju osudili Moreaua i on je morao otići iz Francuske.

General Moreau doselio se sa suprugom u SAD, tada još mladoj državi. Isprva je živio u New Yorku, ali je zatim kupio vilu i posjed u New Jerseyju, nedaleko od poznatog Princetona u kojem se mnogo kasnije (u 20. stoljeću) naselio i Albert Einstein. Moreau je bio cijenjen i oko njega su se okupljali Napoleonovi protivnici. Kad je Napoleon poražen u Rusiji, Moreau se vratio u Europu i pokušao dokinuti Bonaparteovu vlast u korist republike. Međutim, smrtno je ranjen u Bitki kod Dresdena, od čega je umro nekoliko dana kasnije. Posmrtno je proglašen maršalom Francuske.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI