Indija testirala prvu termonuklearnu bombu (1998.)

Dana 11. svibnja 1998. Indija je po vlastitim navodima izvršila testiranje svoje dotad najjače nuklearne bombe. Radilo se navodno o bombi termonuklearnog tipa, što znači da se energija oslobađala i na principu atomske fuzije (spajanja atomskih jezgri). Takve su bombe, kao što je poznato, znatno jače od običnih fisijskih bombi u kojima se energija oslobađa samo pomoću cijepanja atoma (nuklearne fisije).

Termonuklearne bombe redovito iskorištavaju fisijsku atomsku bombu kao svoj prvi stupanj (svojevrsni upaljač). Kad klasična fizijska nuklearna reakcija oslobodi dovoljno visoku temperaturu, može doći do fuzije lakih elemenata smještenih u sloju oko jezgre, tj. u drugom stupnju bombe. Fuzija proizvede višestruko jaču eksploziju, teoretski i 1.000 puta snažniju nego što bi je dala sama fisijska jezgra.

Indija je tu bombu testirala, dakako, u najpustijem dijelu svog teritorija. Riječ je o poznatoj pustinji Thar, nedaleko od indijsko-pakistanske granice. Točno mjesto na kojem je izvršen test zove seTestno područje Pokhran i nalazi se u srcu pustinje Thar, oko 80 kilometara od granice s Pakistanom.

Zanimljivo je da su tu prvu termonuklearnu bombu Indijci nazvali Shakti I. Riječ shakti na sanskrtu znači moćsila ili energija, i to ne bilo kakva, nego osobita kreativna energija ženskog tipa. Snaga eksplozije bombe Shakti I bila je između 45 i 58 kilotona, što je višestruko snažnije od bombe bačene na Hirošimu.

Grčki princ spasio ruskog prijestolonasljednika (1891.)

Dana 11. svibnja 1891. u Japanu je izvršen pokušaj atentata na ruskog carevića Nikole (bio je to budući car Nikola II., koji je ubijen od strane boljševika nakon Oktobarske revolucije). Nikoli su u vrijeme tog atentata bile samo 22 godine, a u Japanu se nalazio u sklopu turneje po Aziji (tijekom te je turneje prošao kroz Egipat, Indiju, Tajland, Hong Kong i Japan).

Pokušaj atentata dogodio se kod Kyota, a izveo ga je Tsuda Sanzō, jedan od japanskih policajaca koji su bili u pratnji carevića. Tsuda Sanzō zamahnuo je sabljom na carevića, usmjerivši oštricu prema njegovoj glavi. Prvim udarcem ranio je carevića, a zamahnuo je i drugi put. Međutim, carevićev rođak – princ Georg od Grčke i Danske – na vrijeme je reagirao i svojim štapom zaustavio udarac koji je navodno mogao ubiti carevića. Rana od prvog udarca nalazila se na carevićevoj glavi i ostavila je 9 cm dug ožiljak, no nije bila smrtonosna.

Princ Georg od Grčke i Danske, koji je spasio carevića, bio je sin grčkog kralja Georga I. i ruske velike kneginje Olge Konstantinovne. Zanimljivo je da je princ Georg ujedno bio stric današnjeg supruga britanske kraljice Elizabete II. (princa Filipa, tj. vojvode od Edinburgha).

Nije u potpunosti jasno što je potaklo Tsudu Sanzōa da napadne carevića. U svakom slučaju, tadašnji japanski car Mutsuhito potrudio se ispraviti uvredu nanesenu uglednom stranom gostu. Osobno je posjetio ranjenog carevića. Dapače, unatoč tome što su ga savjetnici odgovarali, japanski je car došao k careviću na usidreni ruski ratni brod na kojem je ovaj boravio (savjetnici su se bojali da bi Rusi mogli zarobiti cara).

Carević Nikola preživio je, a tri godine kasnije naslijedio je rusko carsko prijestolje. Zanimljivo je da je prije nego što se dogodio atentat njegov posjet Japanu dobro i srdačno tekao, a navodno je carević čak dao da mu na desnoj ruci istetoviraju zmaja.

Izraelci oteli nacista Adolfa Eichmanna (1960.)

Dana 11. svibnja 1960. agenti izraelske obavještajne službe Mossad (zadužene za vanjsku sigurnost Izraela), u suradnji s agentima službe Shin Bet (zadužene za unutarnju sigurnost), dočekali su bivšeg nacista Adolfa Eichmanna kad se vraćao kući s posla u Mercedesovoj tvornici u Argentini. Dogodilo se to u predgrađu glavnog argentinskog grada Buenos Airesa.

Kad je Eichmann sišao s autobusa prišao mu je jedan agent Mossada i pitao ga na španjolskom ima li trenutak vremena. Eichmann se uplašio i pokušao otići, no tada su ga dohvatila dva Izraelca i bacila na zemlju. Stavili su ga u auto i sakrili u jednu Mossadovu sigurnu kuću. Sve je rađeno potajice od argentinskih vlasti, kako one ne bi spriječile prebacivanje Eichmanna u Izrael. Dali su mu sedative i prerušili ga u uniformu stjuarda izraelske zračne kompanije El Al. Tako prerušenog prokrijumčarili su ga na let El Al-a iz Buenos Airesa u Dakar, a zatim u Izrael.

Sljedeće godine počelo je suđenje Eichmannu u Jeruzalemu. Da bi optuženika zaštitili od ljutitih obitelji žrtava napravili su mu u sudnici staklenu kućicu od neprobojnog stakla. Eichmann je osuđen po svim točkama optužnice, zbog sudjelovanja u Holokaustu kao časnik SS-a. Smaknut je vješanjem 1962. godine. To je bilo jedino civilno smaknuće u povijesti Izraela jer ta zemlja inače nema smrtnu kaznu.

Admiral koji je osvojio 7 olimpijskih medalja (1888.)

Dana 11. svibnja 1888. rođen je admiral Willis A. Lee, i to kao rođak slavnog američkog generala Roberta E. Leeja, glavnog južnjačkog zapovjednika iz doba Građanskog rata. Willis A. Lee pohađao je u mladosti poznatu američku mornaričku akademiju u Annapolisu nedaleko od američkog glavnog grada Washingtona (engl. United States Naval Academy). Akademija u Annapolisu za američku je mornaricu ono što je West Point za kopnenu vojsku. Dakle, tamo se proizvode najugledniji časnici, koji kasnije često postaju admirali. Nakon što je završio akademiju, Willis A. Lee služio je kao mornarički časnik na američkim bojnim brodovima i razaračima. Tijekom Drugog svjetskog rata Willis A. Lee promaknut je u čin admirala.

Za Willisa A. Leeja osobito je zanimljivo da je na Olimpijskim igrama 1920. godine u Antwerpenu osvojio čak 7 medalja za SAD. Od toga je bilo 5 zlatnih, te po jedna srebrna i brončana. Medalje je dobio u streljaštvu, kojim se bavio strastveno još od mladosti.

Tijekom Drugog svjetskog rata admiral Willis A. Lee na zanimljiv je način iskoristio svoje iskustvo iz streljaštva pri pomorskim bitkama. Naime, on je velike topove na bojnim brodovima promatrao kroz svoja znanja o zakonima balistike. To je doista imao prilike iskušati u praksi. Naime, 1942. godine u bitki kod Guadalcanala zapovijedao je s dva teška bojna broda, USS Washington i USS South Dakota.

Svojim je admiralskim bojnim brodom USS Washington gađao japanski bojni brod Kirishima, koji je bio pod zapovjedništvom viceadmirala Nobutakea Kondōa. Toliko je topovskom paljbom oštetio japanski brod da su ga Japanci morali napustiti i potopiti. Bio je to jedini put u Drugom svjetskom ratu da je netko potopio neprijateljski bojni brod u bitki jedan-na-jedan. Nažalost, potonuli brod odveo je sa sobom na dno mora tijela oko 300 Japanaca. Admiral Lee nije doživio kraj rata. Umro je od srčanog udara oko tjedan dana prije japanske predaje.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI