Leopold Bavarski – zapovjednik Istočnog bojišta (1846.)
Dana 9. veljače 1846. rođen je princ Leopold od Bavarske, njemački feldmaršal koji je držao neka od najviših vojnih zapovjedništava u Prvom svjetskom ratu. Zanimljivo je da je on bio kandidat za kralja u čak dvije države – Kraljevini Poljskoj i Kraljevini Grčkoj. Nadalje, princ Leopold bio je zet austrijskog cara Franje Josipa. Naime, bio je oženjen carevom kćeri Gizelom, koju je rodila popularna carica Sisi.
Princ Leopold od Bavarske rodio se u Münchenu kao unuk bavarskog kralja Ljudevita I. (Ludwiga I.) iz dinastije Wittelsbach. Kao takav, bio je na popisu osoba koje su mogle naslijediti bavarsku krunu u slučaju izumiranja najstarije grane obitelji. Jedan stric princa Leopolda postao je bavarskim, a drugi grčkim kraljem (Oton iz dinastije Wittelsbach).
Već kao mladić postao je princ Leopold časnikom u bavarskoj vojsci. Tijekom Francusko-pruskog rata, koji je urodio ujedinjenjem Njemačke, istaknuo se na bojištu, za što je dobio više odlikovanja. Nakon tog rata uvelike je putovao po svijetu, čak i po Africi i Aziji. Tijekom daljnje vojne karijere stekao je pravu kolekciju odlikovanja, kako zbog svog vojnog položaja, tako i zbog svojih dinastičkih veza (od 1873. bio je zet austrijskog cara).
Generalom je princ Leopold postao 1875. godine, u dobi od 29 godina. Godine 1905. dosegao je čin feldmaršala, najviši na području Njemačkog Carstva. U trenutku kad je započeo Prvi svjetski rat imao je princ Leopold 68 godina, tako da je već bio u mirovini. Ipak, vraćen je u aktivnu službu i dodijeljena su mu visoka zapovjedništva. Bio je tako zapovjednik Devete armije, zatim grupe armija, a konačno i čitavog Istočnog bojišta (položaj zvan Oberbefehlshaber der gesamten Deutschen Streitkräfte im Osten, tj.vrhovni zapovjednik svih njemačkih borbenih snaga na Istoku). Bio je i jedan od njemačkih kandidata za kralja Poljske, u doba kad se od poljskog teritorija pod njemačkom okupacijom željelo napraviti državu.
Osim Kraljevine Poljske, princ Leopold teoretski je mogao polagati pravo i na titulu kralja Grčke (kao nasljednik spomenutog grčkog kralja Otona von Wittlesbacha, koji mu je bio stric). Ipak, nijednu od kraljevskih titula princ Leopold na kraju nije dobio. Umro je 1930. u Münchenu.
Američki predsjednik koji je vladao samo 30 dana (1773.)
Dana 9. veljače 1773. rođen je William Henry Harrison – američki predsjednik s najkraćim mandatom u povijesti. Naime, on je na mjestu predsjednika SAD-a proveo samo 30 dana, 12 sati i 32 minute. Razlog tome bila je teška upala pluća koju je dobio svega tri tjedna nakon polaganja prisege. Neki su smatrali da je upravo zbog polaganja prisege na hladnom zimskom vremenu Harrison i dobio upalu pluća.
Kad se razbolio, ležao je bolestan u Bijeloj kući, a liječnici su ga pokušali liječiti raznim tada poznatim sredstvima, poput pijavica i opijuma. Od toga mu se stanje vjerojatno samo pogoršalo. Osim toga, u Bijeloj kući bila je velika gužva zbog ljudi koji su od novoprisegnutog predsjednika željeli tražiti namještenja. Predsjednik Harrison umro je nakon svega mjesec dana u predsjedničkoj službi.
On je daleko najkraće vladajući američki predsjednik, jer je sljedeći po kratkoći mandata bio James A. Garfield s 199 dana na predsjedničkoj funkciji (prije nego je ubijen u atentatu). Unuk Williama Henryja Harrisona, imenom Benjamin Harrison, također je postao američkim predsjednikom i to oko 48 godina nakon svog djeda.
Luther Martin – čovjek koji je odbio potpisati američki Ustav (1748.)
Dana 9. veljače 1748. rođen je Luther Martin, jedan od američkih Očeva osnivača (engl. Founding Fathers). To je naziv za ljude koji su sudjelovali u ključnim trenutcima osnivanja Sjedinjenih Američkih Država. Luther Martin bio je jedan od ranih zagovaratelja američke nezavisnosti od Velike Britanije. Nakon što su američke kolonije doista uspjele zbaciti britansku vlast, postavilo se pitanje kako će biti organizirana vlast u novoj državi.
Luther Martin smatrao je da SAD-u ne treba snažna središnja vlada, nego da pojedine savezne države trebaju imati znatnu autonomiju. Međutim, unatoč njegovom stavu, glavni igrači u američkoj politici preferirali su snažniju središnju vlast.
Luther Martin izabran je 1787. za jednog od poslanika na sudbonosnoj Ustavotvornoj skupštini u Philadelphiji koja je trebala sastaviti ustav SAD-a. Do tada SAD nije imao Ustav nego je država bila ustrojena na osnovu tzv. Konfederacijskih članaka (eng. Articles of Confederation) po kojima je središnja državna vlada bila dosta slaba.
Kad je Luther Martin uvidio da poslanici na Ustavotvornoj skupštini zapravo žele kreirati potpuno novi oblik vladavine, smatrao je to izdajom Konfederacijskih članaka i svojevrsnim državnim udarom. Stoga je odlučio napustiti tu skupštinu i odbio je potpisati Ustav SAD-a, smatrajući da narušava prava pojedinih saveznih država.
Maršal Žukov postao ministrom obrane SSSR-a (1955.)
Dana 9. veljače 1955. maršal Georgij Konstantinovič Žukov postao je ministrom obrane Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika. U tom je trenutku Žukov bio jedan od najodlikovanijih časnika u sovjetskim oružanim snagama uopće, s čak tri dobivena odlikovanja Zlatne zvijezde heroja Sovjetskog Saveza (1956. dobio je i četvrto odlikovanje heroja, kao jedini čovjek u dotadašnjoj povijesti SSSR-a).
Čin maršala Sovjetskog Saveza nosio je Žukov još od siječnja 1943. godine, a u trenutku imenovanja ministrom obrane imao je 58 godina. Na tom je visokom političkom položaju zamijenio maršala Nikolaja Bulganjina, koji je otišao na još više mjesto premijera (predsjedavajućeg Vijeća ministara SSSR-a). Sovjetski lider u trenutku spomenutog imenovanja maršala Žukova bio je Nikita Sergejevič Hruščov, koji je na čelo Komunističke partije u Sovjetskom Savezu bio došao 1953. godine, nakon Staljinove smrti.
Žukov je na položaju ministra ostao do 1957. godine, kad ga je Hruščov razriješio te dužnosti i zamijenio ga maršalom Rodionom Malinovskim. Žukov je poživio zatim još do lipnja 1974. godine, a preminuo je u Moskvi u 78. godini.
Izvor: Povijest.hr
