Bivši nacist postao predsjednik Austrije (1986.)

Dana 8. lipnja 1986.  na austrijskim predsjedničkim izborima pobijedio je Kurt Waldheim, koji je prije toga obavljao visoku funkciju glavnog tajnika Ujedinjenih naroda (nakon U Thanta iz Burme, a prije Javiera Péreza de Cuéllara iz Perua).

Za vrijeme predsjedničkih izbora u Austriji izbio je skandal oko Waldheimove nacističke prošlosti. Naime, već kad je imao samo 20 godina Waldheim se učlanio u studentsku nacističku organizaciju. Ubrzo nakon toga postao je i pripadnik konjice zloglasnih nacističkih Jurišnih odreda (njem. Sturmabteilung – SA). Godine 1941. unovačen je u Wehrmacht i poslan na Istočno bojište, gdje je bio zapovjednik desetine.

Uspeo se do čina natporučnika (njem. Oberleutnant). Nakon Istočnog fronta služio je i na drugim bojištima, uključujući Bosnu. Postoje naznake da je sudjelovao i u poznatoj bitki na Kozari. U NDH je odlikovan Medaljom Krune Kralja Zvonimira. Kad je Waldheimova nacistička prošlost izašla na vidjelo, mnoge zemlje počele su ga smatrati nepoželjnim, unatoč tome što je bio legalno izabrani austrijski predsjednik.

Tako su Sjedinjene Američke Države Waldheima proglasile personom non gratom i zabranile mu ulazak u SAD. Nakon što mu je završio predsjednički mandat, Waldheim se nije ponovo kandidirao. Umro je u dobi od 88 godina i pokopan je u Beču. Waldheimu nikada nije dokazano da je počinio ikakav zločin. Optuživali su ga samo zbog toga što je znao za zločine koje su činili drugi, a nije ih spriječio.

Rikard Lavljeg Srca u Trećem križarskom ratu (1191.)

Poznati engleski kralj Rikard Lavljeg Srca stigao je u Svetu Zemlju sudjelovati u Trećem križarskom ratu 8. lipnja 1191. godine. Sa svojom je flotom od stotinjak brodova pristao do grada Akre, kojeg su križari upravo pokušavali osvojiti od muslimana. Rikard je na svojim brodovima imao oko 8.000 ljudi, što je bila znatna vojna sila.

U to vrijeme nekoć snažno križarsko Jeruzalemsko Kraljevstvo bilo je u rasulu. Naime, nekoliko godina ranije moćni muslimanski vladar Saladin osvojio je Jeruzalem i gotovo cijelu Palestinu, tako da je križarski teritorij Jeruzalemskog Kraljevstva sveden na jedan jedini grad – Tir. Ta jaka utvrda na sjeveru, na području današnjeg Libanona, uspjela se održati zaštićena svojim dobrim položajem (nalazi se na hridi koja je nekoć bila otok, a kasnije je povezana s kopnom uskom prevlakom).

Križari iz Tira željeli su povratiti barem dio nekadašnjeg teritorija Jeruzalemskog Kraljevstva. Prvi je na redu bio bogati grad Akra na obali Sredozemnog mora – smješten ondje gdje Galileja ima izlaz na more. Križarska opsada Akre bila je jedan od najneobičnijih opsada u povijesti ratovanja. Naime, i same opsjedatelje uskoro je opkolio spomenuti muslimanski vladar Saladin, tako da se vodila dvostruka opsada.

U križarski tabor kod Akre u tom trenutku došao je kralj Rikard Lavljeg Srca. Križari su bili stiješnjeni između zidina Akre koju su htjeli osvojiti i Saladinovih trupa koje su bile oko njih i povremeno su napadale. Ipak, križari su nakon Rikardovog dolaska imali najjaču koncentraciju kršćanskih kraljeva u Svetoj Zemlji. Naime, u tabor je već ranije pristigao francuski kralj Filip II. August. Trebao je doći i rimsko-njemački car Fridrik Barbarossa, ali je poginuo putem, pa je carskim kontigentom vitezova zapovijedao austrijski vojvoda Leopold, koji je došao preko hrvatskog Zadra.

Uskoro su ujedinjene križarske snage uspjele osvojiti Akru i na gradskim zidinama izvješene su četiri križarske zastave – engleska, francuska, austrijska i Jeruzalemskog Kraljevstva.

piše: Dražen Krajcar

Imenovan jedini australski feldmaršal u povijesti (1950.)

Dana osmog lipnja  1950. australski general sir Thomas Blamey unaprijeđen je u čin feldmaršala. Time je on postao jedini australski feldmaršal u dosadašnjoj povijesti. Sir Thomas Blamey rođen je u koloniji Novi Južni Wales (engl. New South Wales) koja je danas jedna od australskih saveznih država. Sudjelovao je na britanskoj strani i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu (Australija je u oba ta sukoba podnijela dobar dio ratnih napora).

Tijekom Prvog svjetskog rata osobito se Blamey istaknuo u znamenitim borbenim akcijama kod Galipolja (tamošnji australski napori prikazani su u filmu Galipolje s Melom Gibsonom iz 1981. godine). Već pri kraju Prvog svjetskog rata dosegao je Blamey čin brigadnog generala.

Između dva rata bio je Blamey glavni komesar policije australske savezne države Viktorije. U Drugom svjetskom ratu bio je zapovjednik na Bliskom istoku i u Grčkoj. Godine 1942. postao je vrhovni zapovjednik Australskih vojnih snaga. Borio se protiv japanskih carskih snaga na Novoj Gvineji.

Upravo je general Blamey u ime Australije potpisao znamenitu kapitulaciju Japana 1945. godine. Nakon rata je umirovljen. Ipak, 1950. na traženje australskog premijera unaprijeđen je u čin feldmaršala. Svega nekoliko dana nakon unaprjeđenja ozbiljno se razbolio, tako da je maršalsku palicu primio ležeći u bolničkom krevetu. Umro je 27. svibnja 1951. godine.

Krunidba Franje Josipa za kralja Ugarske i Hrvatske (1867.)

Krunidba Franje Josipa za kralja Ugarske i Hrvatske održana je 8. lipnja 1867. godine. Uz njega je okrunjena i njegova supruga Elizabeta (odmilja zvana Sisi), koja je među Mađarima uživala znatnu popularnost (bila je naklonjena Mađarima, a naučila je i mađarski jezik).

Franjo Josip i Sisi okrunjeni su u Budimu, prijestolnici Ugarskog Kraljevstva. Napomenimo, Budim i Pešta u to doba službeno su bili još uvijek odvojeni gradovi, a ujedinjeni su u Budimpeštu tek 1873. godine. Krunidba je održana u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Budimu, poznatoj i pod nazivom Matijine crkve. Ta je crkvena građevina smještena nedaleko od kraljevskog dvorca u Budimu, na uzvisini iznad Dunava.

Franjo Josip već je otprije bio austrijski car (na prijestolje je bio došao još 1848. godine). Ipak, njegova ugarsko-hrvatska krunidba održana je tek nakon sklapanja Austro-ugarske nagodbe, koja je predstavljala veliki trijumf za mađarske političare. Kao što je gotovo devet stoljetna tradicija nalagala, Franjo Josip okrunjen je slavnom krunom svetog Stjepana, prvog ugarskog kralja, poznatom i kao Sveta kruna.

Ta je kruna tijekom obreda stavljena i Sisi nad glavu, kako bi se naglasio njen vladarski status. Franjo Josip izveo je prilikom krunidbe i tradicionalan obred na konju, karakterističan za ugarske kraljevske krunidbe, pri kojem je uzjahao na bijelcu na brdo u Budimu i zamahnuo mačem na sve četiri strane svijeta.

piše: Dražen Krajcar

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI