Francuzi osvojili glavni grad Meksika – 1863.
Francuska Legija stranaca odigrala je značajnu ulogu tijekom borbi u Meksiku.
Sedmog lipnja 1863. godine Francuzi su osvojili Ciudad de México, glavni grad Meksika. Radilo se o francuskoj intervenciji u Meksiku, tijekom koje su snage cara Napoleona III. ratovale protiv meksičkih republikanaca. Francuska Legija stranaca odigrala je značajnu ulogu tijekom borbi u Meksiku. U znamenitoj Bitki kod Camaróna u travnju iste godine suprotstavili su se legionari desetak puta brojnijoj meksičkoj sili i borili se do posljednjeg daha (gotovo svi su izginuli). Još i danas se u Legiji stranaca svake godine obilježava obljetnica te bitke.
Francuzi su uspjeli, uvelike zahvaljujući spomenutoj požrtvovnosti legionara, osvojiti i glavni grad Meksika. Predvodnik Francuza bio je general Bazaine, koji je kasnije postao i maršalom Francuske. Bazaine je svojedobno također bio legionar, a danas ga u Legiji stranaca smatraju jednim od svojih najvećih zapovjednika (premda je kasnije kao maršal imao kontroverznu ulogu tijekom ratnih zbivanja u Europi).
Na poticaj pobjedničkog Napoleona III. Meksikanci su carsku krunu ponudili austrijskom nadvojvodi Maksimilijanu. On je to prihvatio i otputovao je u Meksiko, gdje je krunjen za cara. Dotadašnji meksički predsjednik Benito Juárez pobjegao je na sjever zemlje, u blizinu granice sa SAD-om.
Križari započeli opsadu Jeruzalema – 1099.
Nakon pada Jeruzalema uslijedio je masakr nad muslimanskim i židovskim stanovništvom.
Križarska opsada Jeruzalema, kao kulminacija Prvog križarskog rata, započela je 7. lipnja 1099. godine. Križarske su trupe krenule prema Svetoj Zemlji iz Europe još 1095. godine, a u međuvremenu su osvojile niz muslimanskih uporišta. Pretpostavlja se da je na kraju do Jeruzalema došlo nešto više od 1.000 kršćanskih vitezova, a uz njih još preko 10.000 naoružanih pješaka, pod vodstvom Godfrida Bouillonskog i njegovog brata Baldovina.
Jeruzalem su u to vrijeme držali muslimani pod vrhovnom vlašću dinastije Fatimida, koja je imala središte u Kairu. Sam grad bio je razmjerno dobro pripremljen za opsadu, a križari su pri opsadi patili od oskudice vode i hrane oko tog grada. Budući da je vrijeme radilo protiv križara (zbog nestašice i vijesti o dolasku fatimidske vojske iz Egipta), morali su se potruditi što prije osvojiti grad.
Križari su Jeruzalem osvojili 15. srpnja 1099. godine, nakon otprilike pet tjedana opsade, nakon čega su izvršili neviđeni masakr nad muslimanskim i židovskim stanovništvom.Prema procjenama ubijeno je oko 40.000 ljudi, a spaljene su i džamije i sinagoge. Svjedok svećenikRajmund Aguilers napisao je: „U Salomonovom hramu gazili smo do koljena u krvi, pa čak i do konjskih uzda, po pravednom i čudesnom božanskom sudu“. Dodao je i da je Jeruzalem „očišćen od nevjerničke ruke“.
Nakon zauzimanja Jeruzalema, budući da je glavni cilj bio ostvaren, mnogi su se križari vratili u svoje zemlje. Neki su, međutim, ostali i nastavili se probijati duž istočne sredozemne obale, osnivajući križarske države.
Jeruzalem je ostao u kršćanskim rukama sve do 1187. godine, kad ga je osvojio muslimanski vladar Saladin (ukupno je, dakle, Jeruzalem bio pod kršćanskom vlasti oko 88 godina, tijekom čega je bio prijestolnica Jeruzalemskog Kraljevstva). Za razliku od križara Saladin je branioce Jeruzalema (kršćane) uz otkupninu ostavio na životu.
Piše: Dražen Krajcar
Vojvoda od Urbina – poslodavac Lucijana Vranjanina – 1422.
Vojvodin dvorski arhitekt bio je hrvatski umjetnik Lucijan Vranjanin.
Dana 7. lipnja 1422. godine rođen je Federico da Montefeltro, vojvoda od Urbina, renesansni talijanski vladar, vojskovođa i humanist. Posjedovao je u Urbinu jedan od kulturno i umjetnički najsjajnijih europskih dvorova, na kojem su radili cijenjeni umjetnici i humanisti. Potjecao je iz dinastije da Montefeltro, koja je još od 13. stoljeća vladala nad Urbinom i susjednim posjedima, smještenima uglavnom u široj okolini Republike San Marino.
Vojvodin dvorski arhitekt bio je hrvatski umjetnik Lucijan Vranjanin, koji je projektirao i vodio izgradnju vojvodine veličanstvene palače u Urbinu. Lik Federica da Montefeltra postao je poznat po njegovom portretu koji je naslikao znameniti renesansni umjetnik Piero della Francesca. Na tom je portretu upadljiv Federicov profil s izrazito jakim urezom na gornjem dijelu nosa. Naime, vojvoda je tijekom jedne bitke izgubio desno oko, a zatim mu je odstranjen nazalni most. Na portretu je naslikan iz profila kako bi mu se vidjelo samo zdravo lijevo oko.Vojvoda od Urbina poživio je do 1482. godine, a preminuo je u 61. godini.
Izraelci uništili nuklearno postrojenje u Iraku – 1981.
Izrael je poslao eskadrilu od 8 lovaca-bombardera, pri čemu je svaki bio naoružan s po dvije teške bombe od 925 kilograma.
Sedmog lipnja 1981. godine izraelsko zrakoplovstvo izvršilo je ofenzivnu operaciju u srcu iračkog teritorija. Bombardirali su i uništili irački nuklearni reaktor na lokaciji 17 kilometara jugoistočno od Bagdada. U Izraelu su vjerovali da je reaktor namijenjen proizvodnji plutonija za nuklearno oružje.
Priča o iračkom nuklearnom programu započela je 6 godina prije, kad je Saddam Hussein pokušao nabaviti prvi pravi nuklearni reaktor za svoju zemlju. Obratio se SSSR-u, ali oni su gradnju reaktora uvjetovali time da postrojenje bude pod nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju. Saddam je to odbio. Šest mjeseci kasnije Francuzi su ponudili svoj reaktor Iraku, bez uvjeta nadzora. Saddam je prihvatio i gradnja reaktora snage 40 megavata započela je 1979. godine. S Francuzima je dogovorena i kupnja 72 kilograma obogaćenog urana kao goriva za reaktor. Izraelci su odlučili reagirati preventivnim napadom. Zaključili su da moraju uništiti postrojenje prije nego se reaktor napuni nuklearnim gorivom. U izraelskom kabinetu postojali su, dakako, jastrebovi (borbeni članovi) i golubovi (miroljubivi članovi), no jastrebovi su prevladali i odlučeno je da se udari.
Poslana je eskadrila od 8 lovaca-bombardera F-16 Fighting Falcon, svaki naoružan s po dvije teške bombe od 925 kilograma i opremljen dodatnim rezervoarima goriva zbog velike udaljenosti do cilja. Kao pratnja poslano je još 6 lovaca F-15 Eagle, koji su trebali osigurati zračni prostor. Sve navedeno oružje bilo je američke proizvodnje. Barem osam bombi direktno je pogodilo središte postrojenja. Poginulo je 10 iračkih vojnika i jedan francuski civil zaposlen na izgradnji reaktora. Izraelski zrakoplovi vratili su se u bazu bez gubitaka.
Smaknut Mile Budak – vodeći intelektualac ustaškog pokreta – 1945.
Mile Budak vršio je za vrijeme NDH službu ministra bogoštovlja i nastave, a zatim i ministra vanjskih poslova.
Poznati dužnosnik NDH i književnik Mile Budak, smaknut je od strane partizna 7. lipnja 1945. godine u Maksimirskoj šumi u Zagrebu. Lokacija njegovog groba do danas je ostala nepoznata. Mile Budak vršio je za vrijeme NDH službu ministra bogoštovlja i nastave, a zatim i ministra vanjskih poslova. Jedno vrijeme bio je i poslanik NDH u Berlinu. Budak je bio jedan od ustaških doglavnika, a time i član Glavnog ustaškog stana.
Mile Budak završio je studij prava, a imao je i titulu doktora prava pa ga se često oslovljava s dr. Mile Budak. Kao književnik stvorio je opus zavidne veličine. Nema sumnje da je bio jedan od vodećih intelektualaca među pripadnicima ustaškog pokreta.
Na kraju Drugog svjetskog rata Budaka su uhitili Britanci u Austriji, a zatim su ga izručili jugoslavenskim vlastima. U lipnju 1945. godine organizirano je suđenje Budaku i skupini ostalih dužnosnika NDH, i to pred Vojnim sudom 2. armije u Zagrebu. U vrlo kratkom procesu osuđen je na smrt vješanjem, a presuda je izvršena već sutradan.
Izvor: Povijest.hr
