Pustolovine Huckleberryja Finna (1885.)

Svatko je od nas barem ponekad htio živjeti kao Huckleberry Finn – pobjeći iz škole, izvoditi nestašluke, biti slobodan i bježati od strogih pravila društva. Huck Finn postao je jedan od najpoznatijih likova dječje književnosti i jedan od najomiljenijih nevaljalaca. Djelo je objavljeno 18. veljače 1885. godine.

Djelo je među publikom bilo popularno od samog početka, ali se kritičarima nije svidjelo to što napisano na dijalektu. U nekim je mjestima čak bilo zabranjeno jer je Huck Finn zbog neobuzdana duha navodno bio loš uzor. Američki književnik Mark Twain, rođen kao Samuel Langhorne Clemens, razradio je lik vragolastoga Hucka Finna na temelju prijatelja iz djetinjstva Toma Blackenshipa. On je bio sin lokalnog pijanca za kojega se nitko nije brinuo. Bio je neobrazovan, prljav, nemiran, ali dobričina, a zbog njegove slobode, mnogi su mu zapravo zavidjeli.

Pustolovine Hucka Finna te njegovih prijatelja na rijeci Mississipi vraćaju u djetinjstvo i bezbrižne dane. Njihove dosjetke i naivno dječje razmišljanje često izazivaju smijeh. Međutim, Mark Twain je kroz dječje likove progovorio o ozbiljnim problemima alkoholizma i obiteljskog nasilja. Naime, Huckov otac je pijanac koji zlostavlja sina i ne brine se o njemu. Huck ipak uspijeva pobjeći od nasilnika i time postaje pozitivan uzor.

Nadalje, Mark Twain zapravo kritizira američko južnjačko društvo zbog rasizma i primitivizma. Posebno ismijava njihovo praznovjerje i besmislena društvena pravila od kojih Huck Finn i njegov prijatelj Tom Sawyer uporno pokušavaju pobjeći. Buntovni Huck Finn je primjer dječaka koji je imao sve predispozicije postati propalica, ali je tijekom svojih dječačkih pustolovina ipak sazrio, oslobodio se predrasuda i završio na pravom putu.

Piše: M.A.

Najkraći predsjednički mandat u povijesti (1913.)

Meksički predsjednik Pedro Lascuráin imao je najkraći mandat od svih predsjednika država u povijesti. Do toga je došlo na sljedeći način: on je bio ministar vanjskih poslova Meksika u trenutku kad je general Huerta 18. veljače 1913. proveo puč. Tadašnji predsjednik dao je ostavku, kao i potpredsjednik i državni odvjetnik. To je dovelo Lascuráina, kao ministra vanjskih poslova, da bude sljedeći po redu nasljeđivanja predsjedničke funkcije.

Generalu je to odgovaralo. Dopustio je Lascuráinu da postane predsjednik, samo kako bi ga ovaj imenovao ministrom unutrašnjih poslova i tako njega doveo na sljedeće mjesto po redu nasljeđivanja. Tada je prisilio Lascuráina da dade ostavku. Cilj cijele te predstave bio je stvoriti privid da je general došao legitimnim putem na mjesto predsjednika. Cijeli predsjednički mandat Lascuráina trajao je po nekim izvorima 15, a po drugima 55 minuta. U svakom slučaju, bio je kraći od jednog sata.

Timur Lenk, vođa posljednje velike stepske horde (1405.)

Osamnaestog veljače 1405. godine, dok je pripremao pohod na Kinu, od bolesti umro veliki osvajač Timur, poznat još kao Timur Lenk ili Tamerlan. Njegovo ime Timur znači željezo na turskom, dok su pridjevi Lenk odnosno –lan izvedeni iz iranskog naziva Timur-i lang: Timur Šepavi. Njegove su vojske zauzele golem prostor od Delhija u Indiji do Moskve u Rusiji, te od gorja Tanšan u Aziji do Anatolije. Iako je bio posljednji veliki stepski osvajač koji je ulijevao strah u kosti ljudima diljem Euroazije, danas je relativno slabo zastupljen u popularnoj kulturi, vjerojatno jer je pao u sjenu drugih osvajača poput Džingis-kana ili Atile.

Timur je tvrdio da je izravan nasljednik Džingis-kana preko obitelji Čagataj-kana. Rođen je u današnjem Uzbekistanu u plemenu poturčenih Mongola i bio relativno skromnog porijekla. U mladosti je tijekom jednog manjeg sukoba zadobio rane zbog kojih je kasnije šepao i imao ukočenu desnu ruku. Zanimljivo je da su njegov kostur pronašli Sovjetski istraživači svega nekoliko dana prije Njemačke invazije na SSSR, te analizom potvrdili da je doista bio šepav.

Usprkos djelomičnoj invalidnosti, suvremenici su ga opisivali kao visokog i impozantnog čovjeka snažnog i privlačnog glasa. Iako nepismen, naučio je dva ili tri jezika, volio da mu se naglas čitaju povijesne knjige, te dao izgraditi mnoge lijepe zgrade i vrtove. Volio je igrati šah te je prema nekim navodima sam izumio složeniju varijantu šaha koja se prema njemu naziva Tamerlanov šah, sa 110 polja i 28 figura na svakoj strani (sigurno je da je igra nastala u njegovo vrijeme).

Ipak, Timur je ostao zapamćen najviše kao veliki osvajač. Njegove su vojske bile multietničke i viševjerske, a njegova su osvajanja bila nevjerojatna ne samo po svojoj uspješnosti, već i po velikom opsegu razaranja i ubijanja koja su ih pratila – navodno je njegovom zaslugom ubijeno čak 17 milijuna ljudi, a mnogi gradovi su do temelja uništeni. Njegovo carstvo bilo je ponajprije produžetak njegovog ega, te nije opstalo dugo nakon njegove smrti.

Timur je bio musliman po vjeroispovijesti, iako postoje nesuglasice oko toga kojem je ogranku islama pripadao. No, njegova su djela pokazala da je prije svega bio oportunist, te tijekom svojih haranja nije štedio ni druge muslimane. Timurova grobnica nalazi se u gradu Samarkand u Uzbekistanu.

Piše: Boris Blažina

Goebbels održao huškački govor u Berlinu (1943.)

Dana 18. veljače 1943. nacistički ministar propagande Joseph Goebbels održao je govor u berlinskom Sportpalastu (Palači sportova), pri čemu je pozvao Nijemce na tzv. totalni rat. U tom je govoru ujedno prvi put Nacistička stranka proiznala da Trećem Reichu prijeti velika opasnost. Naime, govor je održan samo oko dva tjedna nakon strahovitog njemačkog poraza u Bitki kod Staljingrada, pri čemu je zarobljena čitava armija Wehrmachta na čelu s feldmaršalom Paulusom.

Njemačke su postrojbe u to vrijeme gubile praktički na svim bojištima, uključujući sjevernu Afriku. Goebbels je govor održao u dvorani Sportpalasta, u kojoj je tom prilikom bio postavljen veliki natpisTOTALER KRIEG — KÜRZESTER KRIEG (hrv. totalni rat – najkraći rat). Javnost je bila pozvana na još veći angažman na području ratnog napora, ukoliko je potrebno radeći 10, 12 pa i 14 sati dnevno.

Wehrmacht i njemački narod prikazani su kao branitelji Europe od invazije boljševika s istoka, a za njemačke promašaje u prošlosti okrivljeni su Židovi. Govor je puštan na radiju, a snimljen je i propagandni filmski uradak. Publika koja je snimana na filmu bila je brižno selektirana kako bi se pokazalo oduševljenje Goebbelsovim riječima.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI