(VIDEO) TKO GA JE IZDAO? 31. kolovoza 1991. Uhićen Antun Kikaš
Na zagrebačkom aerodromu Pleso 31. kolovoza 1991. “Jugoslavenska narodna armija” uhitila je kanadskog poduzetnika hrvatskog podrijetla Antuna Kikaša.
Kikaš je uhićen u Boeingu 737 ugandske zrakoplovne tvrtke s 18 tona lakog pješačkog i protuoklopnog naoružanja namijenjenog Ministarstvu unutarnjih poslova i Zboru narodne garde Republike Hrvatske.
Antun Kikaš bio je ugledni kanadski građevinski poduzetnik vrlo aktivan u hrvatskoj iseljeničkoj zajednici. Među ostalim, uspio je 1987. osnovati Katedru za hrvatski jezik i književnost na sveučilištu Waterloo, a na razne druge načine organizirao je hrvatske iseljenike.
Kada je nakon proglašenja hrvatske neovisnosti njegovoj domovini zaprijetio rat, svojim je novcem i novcem hrvatskih iseljenika kupio oružje za njezinu obranu.
Oružje je kupio u Južnoj Africi, a za njegov transport dobio je avion „Uganda airlinesa“ s kompletnom posadom. Plan je bio letjeti prema Trstu, a sletjeti u Ljubljani.
No ulaskom u tadašnji jugoslavenski zračni prostor, prema tvrdnji Kikaša greškom pilota, ruta je promijenjena. Zrakoplov su tada presrela dva lovačka Mig-a 21 “Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva” i zapovjedili pilotu da odmah spusti avion na pistu zračne luke Pleso pored Zagreba prenosi kamenjar
Ondje su ga dočekali jugoslavenski vojnici, koji su pretražili zrakoplov, zaplijenili naoružanje i uhitili Kikaša.
Nakon torture Kikaš je odveden u vojni zatvor u Beogradu dok je ugandski avion s oružjem prebačen na Batajnicu. Nakon Kikaševa uhićenja kanadski Hrvati sakupili su 3 milijuna dolara za njegovo puštanje.
U međuvremenu su hrvatske postrojbe kod Slunja zarobile generala “JNA” Milana Aksentijevića te nekoliko oficira iz mreže vojne Kontraobaveštajne službe pa je dogovorena razmjena.
Kao jamčevina tadašnjem načelniku KOS-a generalu Aci Vasiljeviću predan je novac kanadskih Hrvata. Poslije tri mjeseca zatvora, uz posredovanje Gojka Šuška, Antun Kikaš razmijenjen je na zagrebačkom aerodromu za generala Aksentijevića.
Autor: Priznajem.hr/PDN
Nadvojvoda Anton Viktor – veliki meštar Teutonskog reda (1779.)
Dana 31. kolovoza 1779. rođen je austrijski nadvojvoda Anton Viktor Joseph Johann Raimund von Habsburg-Lothringen, veliki meštar Teutonskog viteškog reda. Bio je unuk znamenite carice Marije Terezije, sin cara Leopolda II. i brat cara Franje I. od Austrije. Godine 1801., kad su mu bile 22 godine, izabran je za nadbiskupa Kölna i biskupa Münstera. Radilo se o iznimno utjecajnim funkcijama, koje su uz Crkvenu nosile i veliku svjetovnu vlast (nadbiskupi Kölna bili su ujedno i knezovi-izbornici te natkancelari Svetog Rimskog Carstva). Kölnska nadbiskupija i münsterska biskupija posjedovale su svojedobno velike zemljišne posjede.
Kao nadbiskup Kölna bio je nadvojvoda Anton Viktor ujedno i vojvoda od Vestfalije. Međutim, nadvojvoda je ubrzo izgubio vlast nas spomenutim posjedima jer je tijekom Napoleonskih ratova ukinuto Sveto Rimsko Carstvo, kao i praktički sveukupna svjetovna vlast biskupa i nadbiskupa u Njemačkoj. Kasnije je imenovan velikim meštrom Teutonskog viteškog reda. Većina posjeda tog reda u Njemačkoj također je uskoro ukinuta, no nadvojvoda je i dalje zadržao položaj velikog meštra te upravu nad Redom.
Nakon Napoleonovog pada, od 1816. do 1818. bio je nadvojvoda Anton Viktor potkralj Lombardijsko-Venecijanskog Kraljevstva, koje je bilo pod vlašću njegove dinastije Habsburg-Lothringen. Preminuo je 1835. u Beču, u dobi od 55 godine. Nije se nikada bio ženio i nije imao potomaka.
Pogibija Diane, princeze od Walesa (1997.)
Dana 31. kolovoza 1997. poginula je Diana, princeza od Walesa, poznata i kao Lady Di. Diana je bila engleska plemkinja i supruga britanskog prijestoljonasljednika Charlesa. Brak joj je bio ispunjen aferama te je nakon 15 godina došlo do razvoda, zbog čega se morala odreći titule princeze. Nakon toga Diana se posvetila humanitarnom radu i to na poljima razminiranja, borbe protiv HIV-a (nije se ustručavala dotaknuti oboljele čak i kad još nije bilo poznato da li se bolest širi dodirom), sprečavanja stigmatizacije oboljelih od raka i gube, liječenja duševnih bolesti, te zbrinjavanja beskućnika.
Zahvaljujući svom radu i nastupima s popularnim ikonama poput Eltona Johna i Georgea Michaela stekla je popularnost diljem svijeta kao narodna princeza. Njena iznenadna smrt tijekom vožnje u pariškom podvožnjaku izazvala je žalost diljem svijeta, ali i mnoga nagađanja o tome da je zapravo riječ o atentatu. Diana je poginula u automobilu marke Mercedes-Benz, a s njom je bio i Dodi Fayed, sin milijardera Mohameda Al-Fayeda, nekadašnjeg vlasnika Harrodsa. Fayed je također poginuo, kao i vozač automobila. Službeno je utvrđeno da je do nesreće došlo jer je vozač bio u alkoholiziranom stanju i vozio iznimno velikom brzinom pokušavajući uteći novinarima. Na sprovodu omiljene princeze okupilo se gotovo milijun ljudi.
Piše: Boris Blažina
Nezavisnost Uzbekistana od SSSR-a (1991.)
Dana 31. kolovoza 1991. nezavisnost je proglasio Uzbekistan, velika i mnogoljudna država (više od 31 milijuna stanovnika) u Srednjoj Aziji smještena uglavnom između rijeka Sir-Darje i Amu-Darje. Uzbeci su turkijski narod, po brojnosti drugi iza Turaka. Povijesno je Uzbekistan zanimljiv jer je kroz njega tisućljećima prolazio tzv. Put svile. U Uzbekistanu se nalaze povijesno važni gradovi Samarkand, Buhara, Hiva i Šahrisabz.
Dijelovi današnjeg Uzbekistana nekoć su pripadali golemom carstvu Aleksandra Velikog, kao i njegovoj prethodnici – antičkom Perzijskom Carstvu. Kasnije su dijelove Uzbekistana osvojili Arapi, zatim Mongoli, pa ponovno Perzijanci. U drugoj polovici 19. stoljeća Uzbekistan je postepeno pao pod rusku dominaciju, a početkom 20. stoljeća počeo je proces brze modernizacije države, koji se nastavio tijekom razdoblja sovjetske dominacije (Uzbekistan je bio jedna od sastavnih republika SSSR-a). U Uzbekistanu su praktički tijekom cijelog njegovog postojanja bile aktivne snažne nacionalističke struje koje su se odupirale Moskvi.
Moskovske su vlasti reagirale represijom i strogom kontrolom nad političkim vodstvom republike, zbog čega je Uzbekistan došao na glas kao jedna od politički najkonzervativnijih republika SSSR-a. Ipak, s vremenom je sve veći broj Uzbeka ušao u redove Komunističke partije, a svoje su položaje iskoristili kako bi uključivali nove članove u Partiju po klanovskoj i nepotističkoj liniji. Do 1980-ih Partija je postala izrazito korumpirana, a zloupotrebljavala je svoje ovlasti do te mjere da je država funkcionirala više kao skup feudalnih posjeda nego moderna država.
Unatoč konzervativnoj naravi, Partija je nakon neuspješnog puča protiv Gorbačova 1991. proglasila neovisnost Uzbekistana kao države. Stvarna vlast uglavnom je ostala u rukama bivših partijskih vođa te je i danas prilično nedemokratična. Prvi predsjednik Uzbekistana bio je Islam Karimov, bivši generalni sekretar Komunističke partije. Vladao je od 1989. do smrti 2016. godine.
Piše: Boris Blažina
Zašto je Sankt-Peterburg postao Petrograd? (1914.)
Dana 31. kolovoza 1914. ruskom glavnom gradu Sankt-Peterburgu promijenjeno je ime u Petrograd. Razlog toj promjeni bila je želja za izbjegavanjem njemačkog prizvuka riječi Sankt-Peterburg (to je ime korišteno još od doba Petra Velikog, što je odraz snažnih njemačko-ruskih veza u to doba). Naime, oko mjesec dana ranije ušle su Njemačka i Rusija u Prvi svjetski rat na sukobljenim stranama. Za Rusko Carstvo bilo je u tom smislu neprimjereno da mu glavni grad nosi ime u njemačkoj formi.
Slične promjene imena dogodile su se i u mnogim drugim državama. Britanska kraljevska dinastija promijenila je njemačko ime Sachsen-Coburg-Gotha u Windsor. U SAD-u su hrenovke u žemlji promijenile ime iz frankfurters u hot dogs. Ulica Bismarck street u predgrađu Sydneyja preimenovana je u Kitchenerovu ulicu (prema britanskom feldmaršalu Kitcheneru). I u Hrvatskoj je bilo takvih slučajeva. Primjerice, kavana Pariz u Zagrebu promijenila je ime u Medulić jer je Francuska kao članica Antante postala neprijatelj Austro-Ugarske.
Piše: Boris Blažina
Izvor: Povijest.hr
