Bitka kod Wakefielda (1460.)
Rat ruža naziv je za niz sukoba za prijestolje između dviju dinastija u Engleskoj. Na jednoj je strani bila obitelj Lancaster, a na drugoj obitelj York. Naziv ovih sukoba proizašao je iz heraldičkih znakova obitelji – York ima bijelu ružu, a Lancaster crvenu ružu u grbu. Borbe su trajale između 1455. i 1487. godine, a posljedica su društvenih nemira, financijskih problema nakon Stogodišnjega rata te slabe vladavine Henrika VI.
Jedna od važnijih bitaka odigrala se u Božićno vrijeme 1460. godine kod Wakefielda. Vojvoda od Yorka napustio je London kako bi obišao mjesto gdje su se vodile borbe. Budući da je doznao kako neprijatelj okuplja vojsku blizu mjesta Yorka, namjeravao je konsolidirati svoje redove na sjeveru. Zauzeo je položaje kod dvorca Sandal. Dana 30. prosinca njegova je vojska jurnula iz dvorca i napala Lancasterove vojnike kojih je bilo mnogo više. Lancasterova vojska odnijela je pobjedu. Ubijeni su Richard od Yorka i njegov drugi sin te njihov saveznik Salisbury. Kraljica Margareta je naredila da se njihove glave postave na ulaz u York.
Praizvedba Vesele udovice, Hitlerove omiljene operete (1905.)
Vesela udovica je opereta u tri čina, austro-ugarskog skladatelja Franca Lehára. Praizvedba se održala 30. prosinca 1905. u bečkom kazalištu Theater an der Wien. Najpoznatija je i najuspješnija Lehárova opereta. Između 1905. i 1948. izvedena je preko 300.000 puta te je doživjela nekoliko filmskih verzija.
Iako su libreto napisali Židovi Victor Léon und Leo Stein (prema djelu L’attaché d’ambassade autora Henrija Meilhacsa), u vrijeme nacionalsocijalizma nije ih se smjelo spominjati. Porijeklo autora nije spriječilo Adolfa Hitlera da Veselu udovicuproglasi svojom najdražom operetom. U Hitchcockovom remek-djelu Sjena sumnje iz 1943. glavna muzička tema filma je duet Lippen schweigen, ‘s flüstern Geigen (njem. Usne šute, gusle šapuću).
Radnja operete odvija se u Parizu i ističe se po scenama u salonu i plesnim scenama. Za početak 20. stoljeća ova je opereta bila prilično neobična zbog erotskih elemenata i lika samosvjesne, snažne žene koja se probija u muškom svijetu. Opereta je postala posebno zanimljiva diljem svijeta ne samo zbog erotskih asocijacija nego i političkih insinuacija. Glavni likovi su grof Danilo i seljanka Hanna. Oni se ne smiju vjenčati zbog različitog porijekla. Nakon što se Hanna uda za bogatog bankara, koji umre prve bračne noći, svi slobodni muškarci na pariškom balu žele je osvojiti zbog novca. Danilo se ne usuđuje prići joj da ga ne bi osudila kako i on želi samo njezin imetak. Nakon što mu Hanna prizna da ne smije raspolagati imetkom, problem je riješen i oni se vjenčaju.
Prvi rimski car koji je naslijedio biološkog oca (39.)
Tit Flavije Vespazijan rođen je u Rimu 30. prosinca 39. godine. Tit je 79. naslijedio svog oca Vespazijana na rimskom prijestolju i time postao prvi rimski car koji naslijedio svog biološkog oca.
Prije nego je postao car, stekao je slavu kao vojni zapovjednik nakon što je ugušio židovski ustanak u provinciji Judeji. Osvojio je Jeruzalem te ga uništio. Za zasluge u Judeji podignut mu je trijumfalni luk u Rimu koji postoji i danas. Tit je imao vezu sa židovskom kraljicom Berenikom, što je u to vrijeme bilo prilično kontroverzno.
Iz zapisa povjesničara Svetonija saznajemo da je Tit dovršio Koloseum i terme u Rimu. Tijekom njegove su se vladavine dogodile dvije katastrofe. Godine 79. eksplodirao je Vezuv. Posjetio je uništena područja i žrtvama donirao velike količine novca. Sljedeće je godine izbio požar u Rimu, a potom i kuga. Tit je provodio plan obnove grada i bio je vrlo darežljiv prema stanovnicima. Umro je prirodnom smrću 81. godine.
Prvi pogrom u Europi (1066.)
Pogrom je progon, zlostavljanje i / ili uništavanje rasnih, etničkih, vjerskih i drugih manjinskih skupina. Prvim pogromom u Europi smatra se onaj u Granadi.
Granada je glavni grad istoimene pokrajine u Andaluziji (južna Španjolska). U gradu su živjeli Židovi u vrijeme muslimanskih osvajanja Pirinejskog poluotoka. Dana 30. prosinca 1066. skupina muslimana nagrnula je na kraljevsku palaču i pribila na križ židovskog vladara Josepha ibn Naghrele. Slijedio je masakr većine židovskog stanovništva Granade. Ubijeno je oko 4000 osoba.
Rabin Abraham ibn Daud (1110. – 1180.) napisao je u povijesnom djelu Sefer ha-Kabbalah da je Joseph ibn Naghrela postao vrlo ohol, a velikaši berberske dinastije odlučili su riješiti ga se. Židovska se zajednica u Granadi polako oporavljala dok nije napadnuta ponovo 1090. godine Prema nekim stručnjacima za povijest Pirinejskog poluotoka, ovaj je napad označio kraj Zlatnog doba Židova u Španjolskoj.
Piše: Marsela Alić
Izvor: Povijest.hr
