Ivica Račan prvi put čestitao Božić vjernicima u SRH (1989.)
Dana 25. prosinca 1989. Ivica Račan prvi je put javno čestitao Božić vjernicima u Hrvatskoj. Bilo je to prvi put u više od četrdeset godina (nakon 1945.) da su predstavnici vlasti u Hrvatskoj javno čestitali jedan vjerski blagdan. U razdoblju SFRJ političke vlasti iz ideoloških razloga nisu javno isticale vjerske blagdane, pa je uloga koju danas ima Božić u to vrijeme na neki način prebačena na Novu godinu. Račanova je čestitka upućena preko javnih medija, a namijenjena je vjernicima u Hrvatskoj. Ipak, unatoč čestitki, taj Božić 1989. nije ujedno bio i neradni dan u Hrvatskoj.
Račan je tada bio predsjednik Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, a javnom čestitanju pridružila se i Gradska konferencija SSRN Zagreba. Iduće godine održani su prvi i ujedno jedini višestranački izbori u SR Hrvatskoj, čime je započela nova epoha hrvatske povijesti.
Putin Rusiji vratio staru sovjetsku himnu (2000.)
Dana 25. prosinca 2000. vraćena je u Ruskoj Federaciji himna s glazbom iz razdoblja Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika. Dogodilo se to tijekom mandata predsjednika Vladimira Putina, koji je na čelo Rusije došao početkom te godine naslijedivši Borisa Jeljcina.
Sovjetska je himna imala veliku popularnost čak i nakon raspada SSSR-a, što je i bio razlog za njeno vraćanje nakon desetak godina korištenja druge himne. U razdoblju između raspada SSSR-a i 2000. kao himna Ruske Federacije služila je kompozicija koju je skladao Mihail Glinka, a koja nikada nije dosegla popularnost stare sovjetske himne.
Inače, glazbu za sovjetsku, tj. današnju rusku himnu skladao je Aleksandar Vasiljevič Aleksandrov. Himna danas ima znatnu popularnost u Rusiji kao snažan nacionalni simbol. Ipak, iako ima istu melodiju kao bivša sovjetska himna, riječi suvremene ruske himne znatno su različite od riječi sovjetske himne jer su izmijenjeni svi stihovi u kojima su se spominjali komunizam, Lenjin i crveni barjak.
Napad na Bijelu kuću u Washingtonu (1974.)
Dana 25. prosinca 1974. američki državljanin Marshall Fields zaletio se vlastitim automobilom u dvorište Bijele kuće. Probio je ulazna vrata ograde od kovanog željeza na sjeverozapadnom ulazu i dovezao se skroz do sjevernog trijema zgrade Bijele kuće, na nekoliko metara od ulaznih vrata. Automobil koji je vozio bio je Chevrolet Impala, velik i masivan model karakterističnog američkog stila. Marshall Fields bio je obučen u arapsku odjeću i tvrdio je da je mesija te da je krcat eksplozivom.
Osoblje sigurnosti Bijele kuće ozbiljno je uzelo stvar u ruke. Nastala je pat pozicija koja je trajala čak 4 sata. Tek se nakon dugog pregovaranja Fields predao. Otkriveno je da su ono za što je tvrdio da je eksploziv bile samo signalne baklje. Život tadašnjeg američkog predsjednika Geralda Forda (koji je na vlast došao nakon Nixonovog odstupa u Watergate aferi), ni u jednom trenutku nije bio ugrožen, jer se predsjednik u to vrijeme uopće nije nalazio u Bijeloj kući. Nakon tog napada stara ograda od kovanog željeza (još iz 19. stoljeća) zamijenjena je modernijom.
Vilim Osvajač okrunjen za engleskog kralja (1066.)
Dana 25. prosinca 1066. godine, upravo na Božić, okrunjen je normanski vojvoda Vilim Osvajač za engleskog kralja. Krunidba je održana u Westminsterskoj opatiji (engl. Westminster Abbey) pokraj Londona. Danas se ta crkvena građevina nalazi unutar Londona, no u srednjem vijeku Westminster je bio zaseban gradić udaljen od Londona nekoliko kilometara uzvodno uz rijeku Temzu.
Vilim Osvajač uspio je osvojiti vlast u Engleskoj nakon invazije koju je izvršio ranije te godine. Odlučujuća je bila njegova pobjedu u znamenitoj Bitki kod Hastingsa 14. listopada 1066. godine, kad je poginuo njegov suparnik – anglosaksonski kralj Harold II. (posljednji anglosaksonski kralj Engleske).
Od vremena Vilima Osvajača pa do danas svi su engleski kraljevi krunjeni u Westminsterskoj opatiji, premda su neki imali i dodatne krunidbe u drugim crkvama. Kralja Vilima Osvajača okrunio je Ealdred, nadbiskup Yorka. Krunidbi je prisustvovao i Geoffrey de Montbray, biskup Coutancesa u Normandiji.
Izvor: Povijest.hr
