23. veljače 1922. Kata Šoljić – Znaš li sine tko je Šoljić Kata
Znaš li sine, tko je Šoljić Kata,
svaka njena suza, bila je od zlata,
svaka sijeda u njezinoj kosi
jednu tužnu priču sobom nosi.
Znaš li sine gdje je Posavina,
tu je bila njena djedovina,
tu se rodi poslije prvog rata
od poštenog roda, od loze Hrvata.
Imala je sine, ona četri brata,
odnese ih vihor, drugog svjetskog rata
i nikad ne vidi ih više,
od tad tuga njezin život piše.
Pobjedila bi tuga, da ponosa nije
a ponos zlatne suze krije,
znaš li sine da je Šoljić Kata,
sestra i majka, ponos svih Hrvata!
Rodila je četri sina, da otjera tugu,
kao sunce poslije kiše, kad potjera dugu,
ali tuga često do srca joj svrati,
opet su nekom smetali Hrvati.
Opet krenuše te paklene sile
kao da dugo nisu, hrvatsku krv pile
i podiže Kata svoja četri sina,
pođite djeco, zove domovina!
Pođite djeco, pomozite rodu,
ne žalite život dati za slobodu,
jer ovaj život živit bez slobode
kao korito rijeke u kojem nema vode.
I padoše oni za našu slobodu
pokloniše život hrvatskome rodu,
četri svoja sina za nas je dala
pognimo glavu i recimo joj hvala!
Pognimo glavu i recimo hvala
sve što je imala, nama je dala,
za nju nekad zapalimo svijeću
u zagrljaju sinova našla je sreću.
Našla je mir i spokoj kod Boga
najveća majka naroda moga,
zapamti ovo moj hrvatski rode,
zaboraviš li nju, nisi dostojan slobode!
Sada znaš i ti sine
tko je bila Šoljić Kata,
uvijek je se rado sjeti
jer je ponos nas Hrvata!
Velimir Raspudić / Kamenjar.com
Kata Šoljić (Vukšić Donji kod Brčkog 23. veljače 1922. – Zagreb, 8. srpnja 2008.), majka je četvorice poginulih branitelja Vukovara i junakinja Domovinskog rata. Ona je simbol patnje i hrabrosti hrvatske majke u Domovinskom ratu. U Domovinskom je ratu izgubila četvoricu sinova: Niku, Ivu, Miju i Matu.
Kata Šoljić izgubila je i četiri brata u pokoljima komunista nakon II. svjetskog rata.
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao ju je redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrijednosti.
Godine 2004. godine primila je nagradu Junakinja hrvatskog Domovinskog rata koju je dodijelila Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata.
VIDEO: https://www.youtube.com/
Izvor: https://kamenjar.com/
Kako je zapravo nastao prvi Rotary klub? (1905.)
Dana 23. veljače 1905. nastao je svjetski poznati Rotary klub i to na neobično spontan način. Naime, tog su se dana u Chicagu sastala četvorica poslovnih poznanika, i to na poticaj jednog od njih – Paula P. Harrisa. Taj 36-godišnji čikaški odvjetnik organizirao je sastanak s namjerom da to bude prijateljsko i kolegijalno druženje. Sam naziv Rotary Club dolazio je od ideje da se rotira lokacija budućih sastanaka – svaki tjedan bi se sastajali naizmjence u uredu jednog od njih.
Međutim, ubrzo je smisao tih sastanaka nadišao početnu ideju jednostavnog prijateljskog druženja i postao nešto znatno više. Naime, počeli su organizirati humanitarne aktivnosti te su prerasli u tzv. service club. Spomenuti organizator Paul P. Harris bio je, izgleda, prilično ambiciozan u pogledu širenja i uskoro su osnovani slični klubovi u još četiri američka grada osim spomenutog Chicaga: u San Franciscu, Oaklandu, Los Angelesu i Seattleu.
Paul P. Harris bio je predsjednik čikaške podružnice, a do njegove smrti Rotary club već je imao oko 200.000 članova u 75 zemalja svijeta. Danas Rotary klub ima oko 1.200.000 članova u otprilike 34.300 podružnica u svijetu. Neki od simbola rotarijanaca, te njihova hijerarhijska organizacija ljude danas mogu podsjećati na masone, što je u krajnoj liniji štetno, s obzirom da bi klub trebao imati humanitarnu svrhu, a ne svrhu koncentracije moći.
Po broju podružnica i ukupnom broju članova Rotary klub je drugi klub takve vrste na svijetu – iza Lions Clubs Internationala, koji ima oko 1.370.000 članova. Zanimljivo je da je Lions Clubs International također osnovan u Chicagu, i to oko 12 godina nakon Rotary kluba.
Bogati njemački knez koji je živio na Brijunima (1883.)
Dana 23. veljače 1883. rođen je Adolf II. von Schaumburg-Lippe, posljednji vladar njemačke države Schaumburg-Lippe.
Za Hrvatsku je on zanimljiv zbog dviju činjenica. Kao prvo, njegova obitelj Schaumburg-Lippe bila je početkom 20. stoljeća jedna od najvećih vlasnica zemljišta u Hrvatskoj i Slavoniji. Naime, njegov otac knez Georg Adolf von Schaumburg-Lippe bio je pojedinačno najveći zemljoposjednik u čitavoj Slavoniji, s čak oko 62.000 jutara zemljišta (oko 35.600 hektara). Radilo se o vlastelinstvima Virovitica i Slatina, smještenima u Podravini. U Baranji, koja je tada još pripadala Ugarskoj, obitelj Schaumburg-Lippe posjedovala je k tome još i golemo vlastelinstvo Dardu, koje je također obuhvaćalo desetke tisuća jutara zemljišta.
Druga važna poveznica kneza Adolfa II. s Hrvatskom bila je činjenica da je nakon Prvog svjetskog rata živio na Brijunima. Naime, država Schaumburg-Lippe, kojom je do 1918. godine vladao u Njemačkoj, prestala je biti kneževinom i uklopljena je u njemačku republiku (tzv. Weimarska Njemačka). Knez Adolf II. preselio se na Brijune, a i dalje je bio vrlo bogat, unatoč gubitku vladarskog statusa. Godine 1920. oženio se s Ellen Bischoff-Korthaus, glumicom koja je bila oko 11 godina mlađa od njega.
Knez Adolf II. i njegova supruga tragično su poginuli u Meksiku 1936. godine, kad se zrakoplov kojim su letjeli zaletio u brdo.
Ante Pavelić sazvao Hrvatski državni sabor (1942.)
Dvadesettrećeg veljače 1942. održana je prva sjednica Hrvatskog sabora nakon velike stanke koja je trajala još od davne 1918. godine. Sabor je ovaj puta bio sazvan po naređenju poglavnika Ante Pavelića. Prisustvovalo mu je oko 150 od ukupno 217 pozvanih zastupnika, a nazvan je Hrvatski državni sabor.
Među pozvanima bili su svi još živući zastupnici nekadašnjeg sabora iz 1918. godine, narodni zastupnici izabrani na izborima za jugoslavensku skupštinu 1938. godine, osnivači i doživotni članovi Glavnog odbora ukinute Hrvatske seljačke stranke, članovi vijeća Hrvatske stranke prava, doglavnici, poglavni pobočnici i povjerenici Glavnog ustaškog stana, te dva predstavnika njemačke narodne skupine.
Predsjednik Sabora bio je Marko Došen. Sabor je imao samo jedan saziv, koji je otvoren na današnji dan, a zatvoren u prosincu iste godine. Zasjedanja su se održavala tokom veljače, travnja i prosinca te godine, a nakon 1942. Sabor više nije sazivan.
piše: Dražen Krajcar
Kemijski identificiran radioaktivni element plutonij (1941.)
Dana 23. veljače 1941. godine prvi je put kemijski identificiran element plutonij (Pu). Radilo se o umjetno proizvedenom plutoniju, premda taj element u vrlo malim količinama postoji i u prirodi. Za otkriće plutonija zaslužan je bio Glenn T. Seaborg, sa svojim suradnicima Edwinom McMillanom, Josephom Kennedyjem i Arthurom Wahlom.
Eksperiment pri kojem je kemijski identificiran plutonij izvršen je u sobi 307 zgrade Gilman Hall na Kalifornijskom sveučilištu u gradiću Berkleyju (engl. University of California, Berkeley). Taj je sveučilišni kompleks smješten u blizini San Francisca, a je udaljen zračnom linijom oko 15 kilometara od poznatog otočića Alcatraza i oko 20 kilometara od slavnog mosta Golden Gate. Plutonij je danas jedan od najvažnijih kemijskih elemenata u nuklearnoj tehnologiji.
Praktički sve nuklearne bombe sadrže jezgru sačinjenu od plutonija, jer je taj element vrlo povoljan za proizvodnju lančane reakcije cijepanja atomskih jezgri (nuklearnu fiziju), a razmjerno je lako proizvesti ga u nuklearnim reaktorima. Dapače, plutonij može imati malu kritičnu masu, što znači da je potrebna razmjerno malena količina tog materijala za izradu nuklearne bombe (nekoliko puta manje nego u slučaju urana). Plutonij se može iskoristiti i u civilne svrhe, primjerice kao gorivo za nuklearne reaktore ili u dugovječnim baterijama.
